U povodu 5. obljetnice smrti Bekima Sejranovića, 26. svibnja iz tiska izlazi jedini neobjavljeni tekst iz njegove ostavštine, nezavršeni roman Chinook. U knjigu su uvrštene i dvije zadnje priče koje je Bekim napisao Miss Misery na otoku Susku i Sto trideset sati bez sna, koje pripadaju svijetu tog romana i funkcioniraju kao kraj okvirne priče romana, te Bekimov plan cijelog romana. Knjiga je opremljena i opsežnim uredničkim tekstom Drage Glamuzine o tome kako je roman nastajao te ingenioznim pogovorom cijelom opusu Bekima Sejranovića koji je napisao Pablo Srdanović.
Bekimovog junaka, poznatog iz svih njegovih romana, na početku zatičemo u Americi gdje promovira svoj roman objavljen na engleskom. Godina je 2016. i u tijeku su zadnji dani predsjedničke kampanje. Dok u hotelskoj sobi, noć uoči povratka u Europu, čeka razultate izbora na kojima će pobijediti Donald Trump, naš junak želi popušiti svu travu koju je dobio od prijatelja, jer ne može je ponijeti sa sobom, i lista staru bilježnicu koju mu je na jednoj promociji dao jedan starac. U toj bilježnici je dnevnička priča trapera iz Bosne koji je sredinom devetnestog stoljeća živio s Indijancima. Bekimov pripovjedač uskoro postaje opsjednut tom pričom, prvim vesternom u kojem je glavni junak Bosanac, u kojoj prepoznaje i mnoge elemente vlastitog života i svu svoju energiju ulaže u dešifriranje tog nečitkog i izblijedelog rukopisa.
Chinook se savršeno uklapa u svijet Bekimovih romana, i na neki način, ovako nezavršen, predstavlja kraj koji možda najbolje odgovara cjelini njegova opusa, pravi kraj svijeta koji je stvorio u svojim knjigama. U njemu su još jednom, eksplicitnije nego ikad, podvučene sve njegove glavne teme – izbjeglištvo, emigracija, bijeg od ratnog ludila i netolerancije, pozicija drugog među netrpeljivom većinom, nomadizam, potraga za slobodom i pokušaj da se u svem tom životnom ludilu kreira vlastiti identitet čije su vrijednosti drukčije od vrijednosti većine, još jedan povratak u djetinjstvo i omaž literarnim i strip junacima… I ispisivanje vlastitog života, njegovo pretvaranje u literarni materijal do samog kraja, do zadnjeg udaha.
Bekim Sejranović rođen je 1972. u Brčkom, BiH. U Rijeci, gdje živi od 1985. godine, studirao je kroatistiku na Pedagoškom fakultetu. Od 1993. živi u Oslu i magistrirao je 1999. godine na tamošnjem Povijesno-filozofskom fakultetu. Prozu je objavljivao u Rivalu, Quorumu, Sarajevskim sveskama, Politikinom Zabavniku i još ponegde. Preveo je knjigu priča „Noć prije mračnog jutra“ norveškog autora Ingvara Ambjørnsena (2000), priredio i preveo antologiju norveške kratke priče „Veliki pusti krajolik“ (2001) i preveo nekoliko dela norveškog autora Frode Gryttena i Josteina Gaardera. Objavio je studiju „Modernizam u romanu Isušena kaljuža Janka Polića Kamova“ (2001). Objavio romane: „Nigdje, niotkuda“ i „Ljepši kraj“. Za roman „Nigdje, niotkuda“ dobio je regionalnu nagradu „Meša Selimović“ za najbolji roman objavljen 2008. na području Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije.
Bekim Sejranović u romanu Chinook još jednom ispisuje vlastitu poetiku lutanja i nepripadanja. Riječ je o autofikciji u kojoj se granica između autobiografije autora i fikcija glavnog lika često isprepliće. Antijunak romana umoran i ciničan odlazi u Ameriku na promociju knjige tijekom predsjedničkih izbora u kojima Trump pobjeđuje. Taj okvir putovanja ubrzo prerasta u mnogo dublju priču o Indijanki Chinook, kroz koju autor gradi priču o identitetu, sudbini i osjećaju da čovjek nikada ne može pronaći mjesto kojem doista pripada.
Ključni trenutak romana događa se kada glavni lik od nepoznatog posjetitelja na promociji dobije knjigu o Indijanki Chinook napisanu arapskim pismom. Sumnjičav pita se da li ga uhode i kakve veze ta knjiga ima s njim. Ima li njegovo muslimansko podrijetlo kakve veze s tim. Nakon što je počne dešifrirati, otkriva nevjerojatne podudarnosti s vlastitim životom. Knjiga unutar knjige postaje ogledalo glavnog lika, ali i simbol njegove trajne rastrganosti između kultura, jezika i borbe za identitetom i pripadanjem. Posebnu težinu romanu daje i činjenica da ovaj roman ostaje nedovršen i da predstavlja posljednje djelo Bekima Sejranovića prije smrti. U knjizi se nalaze još i dvije kratke priče: Miss Misery na otoku Susku i Sto trideset sati bez sna.
"Sve je moguće dok god si razborita uma i otvoren za usvajanje strategija preživljavanja, ma kakve one bile. Prilagodba je riječ kojom se često opisuje sposobnost opstanka. Može se zaključiti da se izbor svodi na sljedeće: prilagodba ili smrt. Smrt je krajnji oblik prilagodbe. Nirvana."
"Habsburška Monarhija okupirala je Bosnu 1878., a 1908. potpuno ju je anektirala. I tad se i ona grdno zajebala. U Sarajevu je 1914. ispaljen fatalni hitac u jedno od najvećih carstava u našoj povijesti. Poslije, nakon Drugog svjetskog rata, nastalo je socijalističko utopijsko carstvo, zajednica šest država i dviju autonomnih pokrajina s bogzna koliko etničkih skupina i vjera. Može se reći da je Jugoslavija bila jeftina, balkanska, navrat-nanos sklepana verzija EU-a."
"Bogovi su možda znali više od ljudi, ali čak ni oni nisu bili sveznajući ni svemoćni. Čak i bogovi imaju svoje probleme; u to sam vjerovao i nekoć i sad."