Kompletno, dovršeno i redigovano izdanje serijala MALTEREGO Marka Šelića u četiri knjige.
„Ko je – i, iznad svega, kako – ubio Manuelu Žagar, čije je golo telo sinoć prekinulo večernju šetnju naših sugrađana time što je s neba tresnulo nasred Trga? ”
U izvesnom smislu sledeći literarni trag Mihailovićevih „Tikvi” ili Albaharijevog „Životinjskog carstva”, „Rubikova stolica” je savremena varijacija svevremene teme: želje za osvetom koja ključa u glavnom junaku, mladom i darovitom Leu, pred koga je stavljeno breme izbora da na nasilje (ne) odgovori nasiljem. Osim umetnosti, njegova autoterapija je i vođenje svojevrsnog dnevnika besova, u kome izmaštani osvetnik, njegov (M)alterego, brutalno sprovodi pravdu, osvetu i sve nijanse između – sve do dana kada telo osobe ubijene u priči iskrsne i u stvarnosti, te privuče na sebe svu pažnju javnosti. Kad se uz to iznova pojavi i figura odgovorna za Leove mračne fantazije i traumu iz prošlosti, kovitlac događaja dovodi do toga da se granice mašte i jave, morala i potonuća, zamute u prvoj knjizi serijala koji ima obrise psihološkog trilera.
Marko Šelić, poznatiji kao Marčelo, (rođen 22. januara 1983. godine u Paraćinu) je srpski hip hop muzičar. Pored muzike, Marčelo se bavi i pisanjem proze, studira srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. U februaru 2008. godine objavio je roman Zajedno sami (Vegamedia). Godinu dana kasnije objavio je zbirku tekstova O ljudima, psima i mišima (Vegamedia). 2012. godine izdaje roman Rubikova stolica (početak trilogije Maltrego). Marčelo je 2006. dobio nagradu "Davorin" za najbolji rok/pop/hip-hop album iz Srbije, kao i nagradu TV Metropolis za najbolju pesmu godine, što je jedinstveno priznanje za njegovo muzičko stvaralaštvo. U poslednje vreme je više okrenut svom glavnom zanimanju - pisanju. Redovni je kolumnista dnevne "Politike", a bio je novinar časopisa "Huper" i povremeni bloger na B92 sajtu. Početkom februara 2008., svetlost dana ugledao je njegov prvi roman: "Zajedno sami" (VEGA media). Roman je dobio Popboksovu nagrada za najbolje beletrističko delo 2008. godine, po mišljenju publike. Treći studijski album, "Treća strana medalje" (Multimedia Records), izašao je sredinom decembra 2008. Za taj album je u junu 2009. dobio regionalnu nagradu Indexi u kategoriji najbolji hip-hop album godine. U oktobru 2009. objavio je zbirku tekstova "O ljudima, psima i mišima" (Vegamedia). U novembru 2010. godine pojavio se njegov četvrti album, pod nazivom "Deca & Sunce" (Multimedia), prvi put potpisan kao "Marčelo & Filteri". Prvih hiljadu primeraka albuma su, uz kupljenu kartu, dobili posetioci rasprodatog Marčelovog beogradskog koncerta u SKC-u, na kome je proslavio prvih deset godina rada.
"Ono tamo, to je moja rubikova stolica. Sednem tamo da sklapam svoje misli."
Tek drugi autor koji je u meni rodio koktel zavisti i fascinacije nad krojackim stilom u prozi. Pogotovo oborio sa fenomenalnim igrama recima. Gleda se u Dvogledalo, ispisuje strane Osvetarijuma, dok se klanja od bezvezarija...
"Gospode, koliko mi je trebao ovaj niz dana koji se rimuju svojom prijatnošću. Vidi ti to. Divan dan, divan svet! Kako to da imamo izraz za osećanje svetskog bola na svojim plećima, a nemamo reč za pulsiranje planetarne sreće kroz jednu dušu? Ah, pa da. Ono kad voliš čitav svet kroz jednu osobu, ima kako se to zove. Ne treba bolja reč."
"Najpouzdaniji način da se protraći život jeste umišljaj da ljude možeš spasti od njih samih."
"Razvijanje faktora ''rođen za veće stvari'' usred pristajanja na običluk koji se prezire. Poseban oblik nesrećnosti. Takvi ljudi su kao ugljenik koji, dok sve više postaje grafit drvene olovke, ubeđuje sebe da će postati dijamant."