Mila Došla sam iz Bjelovara u Zagreb s nekoliko ciljeva: završiti fakultet, proživjeti studentski život i možda pronaći svoje mjesto. Dobila sam tri cimerice koje su potpune suprotnosti – jedna tulumari kao da sutra ne postoji, druga živi po rasporedu, a treća je opasno zapela u svojoj komfor zoni. Ja sam šlampava, nesigurna, a glazba mi je obrambeni mehanizam kojim gušim nedostatke i ujedno jedini svijet u koji doista pripadam. Ali kada znaš da ne možeš imati ono čemu najviše težiš pjevaš malo glasnije. A onda prekoputa – brat. I njegova tri cimera. Među njima on i njegov svijet.
Eugen Tajanstven, zatvoren i pogleda boje čokolade. Od njegovog dodira sve u meni zatreperi. No nisam planirala da će me dodirnuti tamo gdje najviše boli. Eugen Odavno sam podigao zidove i sagradio kule. Vremenom sam postao osoba koja sam oduvijek želio biti. Unatoč tome što je to samo privid, dopustio sam da moj život postane rutina – faks, posao, kuća. Emocijama nema mjesta, bliskosti još manje, ali želja i dalje tinja duboko u meni. Dani se vrte u krug i stapaju međusobno. Sve dok se – prekoputa – nije doselila ona. Mila. Balončić topline, vedrine i ljubavi. Ona koja me podsjeća na starog mene. Onog koji postoji iza zidina koje sam podigao i onog koji želi energiju koju je donijela. No kada odškrinem vrata dozvoljavajući Mili ulazak, prošlost mi kuca na druga. Zidovi se počnu rušiti, no kroz pukotine me ne gleda samo Mila. Tamo stoji i ona s onime što nikada nisam mogao voljeti na način na koji sam želio. Mogli li imati, doista, sve istovremeno ili će moja nova želja ostati zauvijek prekoputa?
Malo je reći da me knjiga naše mlade autorice oduševila😍
Uživala sam u svakoj stranici - cimerice i, moram reći, cimeri su me potpuno oborili s nogu. Već dugo se nisam ovako nasmijala sa ovakvim likovima. Osim što sam sigurna da će i vas knjiga nasmijati, pripremite se za nekoliko iznenađenja te za velike emotivne trenutke. Ovo nije samo priča o prijateljstvu i ljubavi, ova knjiga donosi puno više. Neću vam spoilati ništa, tako da ju jednostavno morate pročitati😉
Postoje knjige koje čitamo, i one koje živimo. ,,Preko puta” Carly Césaire za mene nije bila samo priča – bila je ogledalo, sjećanje, topla uspomena na djevojčicu koja je sanjala da će jednog dana postati profesorica. 🩷
Kroz Milu, glavnu junakinju koja iz Bjelovara dolazi u Zagreb s nekoliko ciljeva – završiti fakultet, pronaći sebe, naučiti disati u studentskom svijetu – proživjela sam sve svoje male borbe, snove i nesigurnosti. Mila je šlampava, tiha, izgubljena, ali istovremeno nosi glazbu u srcu kao svoj obrambeni mehanizam. A onda, preko puta, pojavi se Eugen – tajanstven, zatvoren, čovjek s podignutim zidovima. Njihove priče postaju dvije strane istog zrcala – nježnost i strah, san i stvarnost, otvaranje i bježanje.
Ovaj roman nije bio samo priča o mladosti i ljubavi, već i o zidovima koje gradimo da bismo preživjeli – i o onima koje rušimo kad se usudimo osjećati. Dok sam čitala, vraćala sam se u sobu svoje dječje igre – za plastičnim stolom, s plišancima kao učenicima, s bilježnicom punom maštanja. Tamo gdje je sve počelo.
Preko puta je za mene bila mala Biblija sjećanja – mješavina tuge, nježnosti, nostalgije i snova koji još uvijek kucaju u meni. Pokazala mi je da snovi nikada ne nestaju; samo mijenjaju oblik. A Mila me podsjetila da se toplina doma ponekad ne nalazi u zidovima, već u ljudima koji nas nauče ponovno osjećati.
Od mene – ogromna preporuka. Za sve male sanjare koji su jednom, negdje između igračaka i knjiga, poželjeli postati učitelji života. ❤️
Ova knjiga nije knjiga. Ova knjiga je kava s društvom na kojoj sjediš i pričaš satima. Prepričavanje dogodovština i smijanje do suza. Savjeti kad ih zatrebaš. Poziv ili poruka u bilo koje doba dana kad trebaš pomoć. Jer studentski dani su satkani od toga i blažen bio onaj tko je to mogao ovako proživjeti. A tko nije – tu uskače Carly sa svojim cimericama pa da svi to možete doživjeti🩷
Hej ljudi. Ja uopće ne znam odakle početi jer želim toliko toga reći. 🙈
Kada bih ja znala pisati, voljela bih da je ovo knjiga koju za koju bih mogla reći da je moja i na koju bi bila beskrajno ponosna. 💕
Ne samo da je naslovnica prekrasna, već i sama priča.
Već nakon nekoliko stranica pomislila sam "𝑜𝑝𝑎, 𝑜𝑣𝑜 𝑚𝑒 𝑚𝑎𝑙𝑜 𝑎𝑠𝑜𝑐𝑖𝑟𝑎 𝑛𝑎 𝑂𝑓𝑓 𝐶𝑎𝑚𝑝𝑢𝑠 𝑠𝑒𝑟𝑖𝑗𝑎𝑙 𝑜𝑑 𝐸𝑙𝑙𝑒 𝐾𝑒𝑛𝑛𝑒𝑑𝑦"(inače jedan od meni najdražih serijala) , samo što se radnja odvija kod nas, u Zagrebu, pa nam je sve poznatije.
Čitajući ovu knjigu imala sam osjećaj da s glavnim likovima pijuckam kave u Kataklizmi, igram odbojku na Jarunu ili chillam s njima u stanu i gledam Bratz. Iako nisam studirala u Zagrebu, točno mogu zamisliti dvorane na KIFu ili predavanja na Učiteljskom, vožnju u starom tramvaju broj četiri ( jer svi znamo koji je to 🤣) ili gužve u menzi.
Svi su mi se likovi svidjeli, iako je svaki poseban i drugačiji. Jedinstven. Ima ono nešto. Sviđaju mi se njihove šale i podbadanja. Njihova podrška i prijateljstvo. Čuvanje leđa jedan drugom. Lude oklade i spačke.
Ovo je knjiga o odrastanju, pronalasku samostalnosti, o prijateljima koji postaju više kao sestre i braća. O odgovornostima, ljubavima, tajnama i pronalaženju i upoznavanju sebe nakon što prvi puta odeš iz roditeljskog doma.
Na toliko sam se stranica mogla poistovjetiti s Milom, ali često i s drugim likovima. Mislim da ni u jednoj knjizi do sad nisam toliko puta pomislila " 𝐻𝑎ℎ𝑎ℎℎ𝑎, 𝑜𝑣𝑜 𝑠𝑎𝑚 𝑗𝑎"
Ako tražite knjigu u kojoj ćete uživati, knjigu gdje ćete se vratiti u studentske dane, gdje ćete barem jednom pomisliti "𝑡𝑎𝑘𝑜 𝑗𝑒", gdje će Vam se nekoliko puta slomiti srce, gdje ćete se smijati i gdje ćete nakon završetka knjige odmah željeti novu knjigu da se još družite s ovom ekipom, ova knjiga je za Vas. 💕
Ja sad idem brbljat ljudima oko mene da moraju pročitati ovu knjigu jer je toliko dobra, a Vi isto krenite nabaviti svoj primjerak i podržite Karlu. Nije što je naša, nego je to zaslužila!