«Умови не мають значення» Ліляни Д. Чук — збірка короткої прози, що пропонує дуже незвичний для українського читача досвід. На перший погляд, тексти цієї книжки відрізняються абсолютно всім: героями, темами, ситуаціями. Та всі вони пронизані стрічкою відчуженості й самотності. Від ділової бізнесвумен, яка вечорами зникає в дешевих барах, до сталкера, що ніяк не може відпустити колишню — кожен герой збірки є зайвим у своєму оточенні й по-своєму дає собі раду.
Прозу Ліляни Д. Чук можна порівняти з набором пазлів, який рядок за рядком складається докупи в кінці кожного твору, а стислість її викладу гарантує відсутність зайвих деталей, забезпечуючи наявність усіх потрібних.
Ljiljana D. Ćuk je rođena u Zrenjaninu 1982. godine. Završila je Filološki fakultet. Bavi se digitalnim marketingom. Objavljeno joj je poneko pisanije. Kad nije online, pušta muziku. Živi u Beogradu. Sanja o Berlinu. Njena prva zbirka priča zove se "Neki drugi" (2020).
Da li su "Uslovi" zapravo druga sezona "Nekih drugih"? I da i ne. S jedne strane, definitivno je u pitanju nadogradnja koncepta koji je autorkine prve zbirke kratkih priča, ali je u pitanju daleko fokusiranija, preciznija i promišljenija kolekcija kratkih rezova. Ovo su priče o neprijatnim delovima nekih drugih ljudi - ispletene oko jasne namere da nas nateraju da osetimo da smo i mi nekad (uvek) ti neki drugi, probude uspavane nesigurnosti koje smo udobno smestili pod prašnjavi tepih vremena i podsvesti, nažuljaju nam mozak i savest kao kamenčić u cipeli - fino dizajniran kamenčić čija je svrha na kraju da nas pomeri iz emotivne i svake druge učmalosti.
Tehnički gledano, u pitanju je zbirka koja je naizgled šarena ali izuzetno atmosferična i ispletena oko snopa pažljivo odabranih neprijatnih emocija na vrlo promišljen način. Iako neke od priča imaju "obrt" iliti "punchline" koji bi, možda, u slučaju da ih posmatramo van zbirke kao celine nekad čak mogao delovati i banalno ili prerano telegrafisan čitaocu, ovde i u tim unapred jasno vidljivim deonicama služi izgradnji napetosti i atmosferi teskobe koja se provlači kroz celu knjigu. "Uslovi nisu bitni" je zbirka koju mi je bilo neprijatno čitati, na najbolji mogući način. Preporučujem najtoplije.
4,5, дякую Грушці за змогу знайомитися з сучасною літературою сербської авторки. це було тривожно, самотньо і розгубливо, тому дуже знайомо. концентровані тексти без води - дуже точний опис.
Якісна коротка проза. Кожне оповідання можна підсумувати конкретною ідеєю (список відповідно до порядку оповідань):
Передчасна насолода популярністю Забагато очікувань Необхідні дії (два прочитання залежно від наголосу на різному слові) Самотність і потреба у прийнятті Бути розумною жінкою — складно Дуже багато ідентичностей та європейці Час і мова як ідентичність Сюжети і переплетення життів Метафора акторства Пошук істини — завжди невдалий Лінь
(Як прочитаєте, стане зрозуміло)
Оповідання «Meine Mutter Hat Blumen Gezüchtet» — єдине, яке я сприйняв щирим проявом думок самої авторки, а не сюжетом для інтерпретації ідеї.
4/5. (Були би 4.5, якби не дві згадки Пауло Коельйо)