Sasvim običan život sasvim običnog tempa katkad krije brojna uzbuđenja. Ispod mirne površine svakodnevice kovitlaju se čuda i nevolje, divote i klopke, ushiti i užasi… Sve su to točke koje, precizno kao skalpelom, pogađa Iva Bezinović-Haydon u svojim izvanrednim pričama.
S nježnošću i empatijom, ne bježeći od svega lijepoga i manje lijepoga što čini život, autorica će nam odškrinuti vrata u svoj svijet, ali njezin svijet istovremeno je i naš. Prepun je priča, a priče su, u rukama prave osobe, oružje.
I zaista, uhvate vas ove priče za kragnu – uhvate i ne puštaju. A jednom kad ih dovršite imat ćete pomiješane osjećaje. Opet ćete moći normalno disati, ali će vam i biti žao što je sve završilo.
Sjajno, niz vrlo zanimljivih kratkih priča, likovi s kojima se možemo poistovjetiti.. izniman talent za pisanje i pronicanje u emocije od kojih smo svi sastavljeni! Jedva čekam nove priče ili možda roman mlade autorice Ive Bezinović-Haydon!
Domaća autorica Iva Bezinović- Haydon rođena Riječanka sa prebivalištem u Zagrebu, nakon niza dječjih slikovnica, svojom zbirkom priča 'Takav neki dan' prelazi na književnost za odrasle. U svojih pet kratkih proznih priča, koje istražuju tjeskobu i ljepotu svakodnevnice, Iva nas uvodi u svoj vlastiti svijet koji ubrzo čitanjem postaje i naš.
'Marina, četvrti kat', 'Irena u Bologni', 'Ljudi kao križaljke' su mi bile najbolje. U pričama iz svakodnevnog života sa kojima se mnogi mogu poistovjetiti, bez puno idealiziranja, susrećemo iskrene, snažne i ranjive ženske likove. Teme koje Iva obrađuje su majčinstvo, obiteljski odnosi, depresija kod žena, svakodnevna napetost.
Posebno su me se dojmile 'Razglednice', kratki prozni zapisi, gdje gradovi Krk, Pula, Udine, Firenza, Zagreb, Skopje, Pazin, Novi Sad i drugi, osim što su kulisa, predstavljaju intimna putovanja, autoričin dijalog sa samom sobom te na melankoličan način hvata trenutke sa kojima se mnogi mogu prepoznati.
Krk ," Veliki pozdrav s otoka. Bilo nam je lijepo. Plivali smo, skakali, igrali Uno, jeli lignje. Voljeli bismo to ponoviti iduće godine. " Pula, " U jednoj od kamenitih zgrada je i ovaj stan sa visokim stropovima koje mogu dotaknuti kad se popnem samoj sebi na vrh glave jednom i još jednom. " Udine ," Kada do nas došeće konobarica, ja ne znam govoriti. U rečenicama miješam engleski i njemački, zamuckujem, upirem prstom, ali svejedno kimam glavom 'Si', uporno i s osmijehom ponavljam 'grazie'. " Bologna " Hvatam kadrove grada kojeg su i ljudi neizostavan dio. Na koliko je slika s odmora nepoznatih ljudi moj kaput? " Senj, " U ranu zoru gledam otok s balkona, maše mi dok polagano klizi unazad, u svoju dnevnu poziciju, i ja podignem šalicu kave na pozdrav i mašući mu odzdravljam. " Firenza, " Preda mnom se napokon otvara rijeka, voda koja je bila tko zna gdje odlazi tko zna kamo, u ovom je djelu nazivamo Arno. Zamišljam ribe koje pričaju o tome da mi ljudi ne znamo da živimo u zraku. Mi jako puno toga ne znamo, dodajem. "
Ako ste ljubitelj domaćih autora i kratke književne forme, ovo je knjiga za vas. Meni su pričice baš fora, neke baš i nisam shvatila, no Ivin stil pisanja mi se svidio te se nadam i nekoj novoj knjizi. Uživajte u čitanju! 🫠
Iva piše divno. Zapaža toliko toga, opipljivog i neopipljivog, a potom plete mrežu rečenica kojima kimaš i smješkaš se. Pratim ju već neko vrijeme kroz newslettere, volim kako piše. Ova zbirka priča otvorila je prostor za roman kojemu se, ako ga bude, a nadam se da hoće, iznimno veselim.
Zbirka priča Takav neki dan sastoji se od kratkih priča koje istražuju svakodnevnicu kombinirajući nježni humor i laganu ironiju. Primijetio sam da se likovi često nalaze u naoko običnim situacijama koje se pomalo izmaknu kontroli i često priče završavaju tako da ostave neki emocionalni trag.
Meni najdraže poglavlje u zbirci je Svijet u komadićima gdje sam zapazio autoričinu pronicavost kojom se razotkriva pred čitateljstvom.
--- Tužan uspjeh Ponekad, kad vidim nešto lijepo i to ne fotografiram, osjećam gotovo pa ponos. Kakav je to tužan uspjeh, biti ponosna na to da zapažam očima, a ne telefonom. Gustoća Zrak je ljepljiv i gust, želim ga razmaknuti rukama, zgrabiti žlicom, razmazati po zidovima. Izlazim iz kuće, uranjam u med. Pogled na sebe Kada vidim iznadprosječno zgodnog muškarca ili ženu, više vremena provedem promatrajući osobu s kojom se drži za ruku. Zanima me kako oni, uz osobu koju svi drugi gledaju, vide sebe. ---
Doista mi se sviđa ova zbirka priča i taj ženski, ponekad melankolični pogled na svijet. Od sada pratim daljnji rad autorice i očekujem nove priče, a možda dočekamo i roman!