Sunčanik

by Damir Karakaš

Novi roman Damira Karakaša donosi slojevitu lirsku priču, istovremeno nježnu i grubu, o putovanju djeda i unuka, o njihovoj potrazi za vragom – postoji li on uopće?
Hodajući kroz zadivljujuću prirodu svjedoče neobičnim događajima i upoznaju osebujne ljude, gradeći međusobnu povezanost i bliskost.

120 pages, Paperback

Published January 1, 2025

About the author

Rođen 1967. u selu Plašćica kod Brinja u Lici. U Zagrebu je studirao agronomiju, pravo, novinarstvo, a nekoliko godina radio je i kao novinar Crne kronike Večernjeg lista, u Splitu. Od 2001. živi u Bordeauxu u Francuskoj, a od 2002. do 2007. u Parizu gdje se uzdržava sviranjem harmonike. U Parizu na Novoj Sorboni studira i francuski jezik, izvodi performanse, te izlaže konceptualne radove. Još kao tinajdžer objavljuje karikature i crteže u mnogobrojnim novinama u bivšoj Jugoslaviji, i dobio je nekoliko nagrada za karikaturu. Objavio je knjigu putopisa „Bosanci su dobri ljudi“ (1999), roman „Kombetari“ (2000), zbirku priča „Kino Lika“ (2001), roman „Kako sam ušao u Europu“ (2004) zbirku priča „Eskimi“ (2007), roman „Sjajno mjesto za nesreću“ (2009), zbirku priča „Pukovnik Beethoven“ (2012), te roman „Blue Moon“ (2014). Po knjizi „Kino Lika“ redatelj Dalibor Matanić snimio je istoimeni film, višestruko nagrađivan u Hrvatskoj i inozemstvu. Dramu „Skoro nikad ne zaključavamo“ u sklopu predstave „Zagrebački pentagram“ na scenu ZKM-a postavio redatelj Paolo Magelli (2009). Po romanu „Sjajno mjesto za nesreću“, u režiji Dalibora Matanića, na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci, postavljena je i istoimena drama (2010). Dramu „Snajper“ na scenu ZKM-a postavila je redateljica Franka Perković (2013), a u Abidjanu u Obali Bjelokosti redatelj Ivica Buljan (2013) Prevođen je na desetak jezika.

Reviews

[Tatjana Bordukalo Nikšić · Rating 5 out of 5]

Kratak roman od jedva stotinjak stranica, napisan gustim, dugačkim rečenicama (tako tipičnima za Karakaša) koje su nabijene značenjem. Doslovno svaku riječ treba čuti i doživjeti kako bi se stekao puni doživljaj i zbog toga se knjiga ne može čitati na brzinu. Po atmosferi, simboličnosti i nekom neodređenom, ali ipak intenzivnom osjećaju tuge koji dominira tekstom, ovo je možda najsnažnije Karakaševo djelo koje sam dosad čitala.

Radnje tu nema puno. Starac i dječak (djed i unuk) idu na put, "tražiti vraga". Njihovo putovanje odvija se na geografski neodređenom prostoru, iako su njih dvojica jezično vrlo precizno locirani (uz zanimljivo zapažanje razlike u njihovu govoru, naime, obojica govore ličkim dijalektom, ali djed je pritom čakavac, a dječak štokavac). Hodaju šumom, doživljaj prirode je vrlo intenzivan, i tek rijetko će tijekom putovanja susresti druge ljude. Tim više je intenzivan osjećaj njihove samoće i tolike uzajamne ovisnosti, fizičke, ali i psihološke. I zato je cjelokupan dojam o ovoj knjizi nekako tužan, iako se ništa tragično u njoj ne dešava.

Ali osim intenzivnog doživljaja prirode i te neke egzistencijalističke tuge, knjiga nosi u sebi i neku magiju. Kako inače objasniti to da su 3. i 4. poglavlje zamijenili mjesta po redoslijedu nekih detalja u zbivanjima, i to da sam u dvije profesionalne književne kritike naišla na pogrešne reference iz ovog teksta?

[Tomislav Hećimović · Rating 5 out of 5]

Kratak roman elegične atmosfere i snažnih poetskih slika sa samim putovanjem kao glavnim likom kojeg uobličuju dječak i starac, personifikacije sunca, neba, šume, proplanaka, livada, pojedinačnih stabala ili kamenja negdje duboko u Lici.
Vrlo ugodno za čitati...

[Marko]

(...) zaobiđu ružičasto stablo, još mu kora nije posve dozorila, pa drveće crvenih, zaobljenih krošanja; dječaku izgledaju poput starica koje hodaju nizbrdo s plamenim košarama na glavi; u svakoj je, pomisli dječak, moglo biti jedno malo zgusnuto sunce.

[Vanja · Rating 5 out of 5]

Fali mi moj deda.