What do you think?
Rate this book


280 pages, Hardcover
First published January 1, 2002
Autor smatra da je islamski subjekt ostao arhaičan, nije reformirao dušu, a usvojio je američki način života. Kao primjer, navodi Saudijsku Arabiju, zemlju čiji su urbani krajolici amerikanizirani, savezništvo prozapadno, a islam se zasniva na negaciji civilizacije koju je stvorio. Medeba čudi naporedno postojanje arhaičnog nazadovanja i aktivnog sudjelovanja u tehnici.
Osnovna Medebova teza jest integrizam kao bolest islama. Uprkos zapadnim i kršćanskim konotacijama koje su važne za neologizme fundamentalizam (konzervativna struja u američkom protestantizmu od 1900. do 1920.) i integrizam (oznaka za poziciju katolika koji su odbijali reforme što ih je započeo Vatikan od 1950. do osamdesetih godina XX. stoljeća), Medeb fundamentalizmom naziva „selefijski duh, čije su pristalice nastojale modernizirati islam nastojeći sačuvati njegove osnove, povratkom u utopiju početka, a integrizam se primjenjuje na pokrete koji su proistekli tritesetih godina XX. stoljeća od Muslimanske braće i koji obuhvataju sva današnja islamistička i teroristička skretanja.“
Medeb razvija tezu o genezi integrizma od Ahmeda ibn Hanbela preko Ibn Tejmijje do Muhammeda Abdulvehaba. Njihova učenja, pogotovo posljednje dvojice, vulgarizira i predstavlja ih kao usplahirene podstrekače koji svojim učenjem oduševljavaju gomilu. Muhammeda Abdulvehaba naziva prostačkim sljedbenikom Ibn Hanbela i Ibn Tejmijje, kojeg, „s obzirom na njegovu duhovnu bijedu, ne bi bilo nepravedno prepustiti zaboravu.“