Odvija li se naš život onako kako je preodređeno - ili ga krojimo sami? U eksperimentu sudjeluje deset dobrovoljaca. Svih deset pristalo je ispričati svoje priče kako bi pridonijeli njegovoj svrsi. Njihovi životi ni na koji način nisu povezani, no ipak ih veže jedna zajednička karakteristika — upravo ona razlog je zašto su odabrani.
Odvija li se život svakoga od nas točno onako kako nam je unaprijed predodređeno? Ili su presudne naše odluke koje nas vode različitim putevima?
Možda će ti ovaj roman ponuditi odgovor - a možda ćeš do njega doći nekim drugim putem. No jedno je sigurno: nakon što pročitaš ovu knjigu, na vlastite postupke gledat ćeš drugačijim očima.
Početak godine mi nije bio u ritmu čitanja i iskreno sam se osjećala pomalo krivo radi toga. Ali svake večeri bih uzela samo par stranica ovog romana i pretvorilo se u ritual koji mi je tiho umirio misli prije sna.
Roman je nježno i toplo napisan, ali tematski snažan. Bavi se teškom, ali važnom temom, i to na način koji ostavlja prostora čitatelju da osjeti, razumije i promisli.
Iako imam 16 godina i često tražim romane s dramom, preokretima i “spicy” energijom 😂, ovaj je bio nešto sasvim drugo — bijeg iz stvarnosti, tih i nenametljiv. Na kraju sam se čak rasplakala, ne od tuge, nego od topline.
Vjerujem da je ovo knjiga koja se otvara još bolje s godinama i veselim se pročitati je ponovno jednog dana.
Topla preporuka za one koji vole tiše, emotivne i poučne romane.
Ovu sam knjigu pročitala u jednom dahu i još uvijek mislim o njoj. Kratka je, ali puna emocija. Deset ljudi, deset priča, ali imaju nešto zajedničko. Ova će vas knjiga navesti da usporite, zastanete i razmislite o svemu. Vjerujte mi, ova knjiga treba biti na vašoj polici. Velika preporuka🤎
Knjiga je jednostavno “fanta-šokanta”, u najvećem pozitivnom smislu koji se može zamisliti. Danas, kada gledam retrospektivno, žao mi je što sam je pročitala prebrzo. Ona je zaista tečna, lagana, čita se u jednom dahu, iako je to socijalno-psihološki roman, barem se meni tako čini.
Kraj je ono što te drmne, što te navede na razmišljanje, i tek kada dođeš do njega shvatiš njezinu kompleksnost i snažnu poruku. Misliš da ideš u jednom smjeru, ali ono što te dočeka, ostavi te zbunjenim, šokiranim, toliko da o knjizi razmišljaš još danima. I to je super!:)))
Kao i uvijek prije svake knjige koju planiram uskoro čitati, ne čitam o njoj nikakve recenzije i osvrte, a pogotovo ne o čemu se u knjizi radi, tako sam krenula čitati i Pokraj puta, da steknem svoje mišljenje bez utjecaja drugih…
I jesam, knjiga je kratka, pitka, ali ne i plitka. Svih deset situacija i opisa su bili strašno zanimljivi, a onda taj kraj i iznenadjenje koje me dočekalo je doista nešto što nisam očekivala i moram reći : To je to.
Autorica je uspjela napisati djelo iz kojih se priča u njemu, možda ne možemo svi pronaći, ali barem možemo suosjećati i na kraju i ponašati odgovornije, prema prometu, medjuljudskim odnosima te prema samom sebi.
Ova knjiga ne šokira, nego budi. Drži oči širom otvorene i priprema na ono što je bilo, što će ili može biti i što se ne mora dogoditi, ali dogodi se, jer spavamo, jer nemamo obzira jedni prema drugima.
Odlično, jednostavno s malo riječi, jako puno rečeno. Od mene sve preporuke.
Kao sociolog željno sam iščekivala ovu knjigu! Pa... mogu reći da je taj dio mene u potpunosti zadovoljen i da mi se knjiga s ove "istraživačke" strane stvarno svidjela. 😁
Osim toga, ona nosi jednu snažnu poruku. Ne mogu vam previše govoriti o tome da vam ne bih previše otkrila ali općenito gledano ova knjiga naučit će svakoga tko ju pročita da je voljen i da se uvijek i iznova moramo paziti i voljeti radi onih koji vole nas.
Od mene imate veliku preporuku da to učinite čim prije!
Lako se čita, zanimljiva je i životna. Usudila bih se reći da je šarolika te istovremeno vedra i tužna. Svakako joj ne nedostaje dubine i lijepe proze.
Svatko od vas pronaći će dio sebe u njoj stoga ne gubite vrijeme i pročitajte ju čim prije!
Još bih na kraju rekla da sam iznimno ponosna na Zeu jer ne samo da je napisala prvu knjigu, ona ju je i sama izdala! Želim ti najveći mogući uspjeh! 💚
Knjiga je pisana nesvakidasnjim ali jednostavnim stilom, napeta i zanimljiva sa totalno neocekivanim zavrsetkom. Takoder, svaki citatelj se moze pronaci u knjizi, zato i ostavlja tako snazan dojam. Procitala sam ju u manje od 3h i bila pod dojmom 2 dana. Knjiga je prepuna simbolike i metafore i nagna vas da stanete i zapitate se sto mozete uciniti da se ne dovedete u situaciju "Zasto bas meni?". Svima bih preporucila da ju procitaju, neovisno o godinama zivota jer sto vise ljudi osvijesti, to ce biti manje nesreca. Zea, samo tako nastavi, jedva cekam sto ce biti iduce ❤️
“Možeš biti stručnjak u svom poslu, ali to ti ne daje za pravo da prije svega ne budeš čovjek.”
Pokraj puta je knjiga koja me ugodno iznenadila jer je potpuno drugačija od svega što sam dosad čitala.🥹Autentična, tiha i istovremeno snažna, prati deset potpuno različitih ljudi i njihove životne priče koje povezuje jedna zajednička svrha – sačuvati vlastiti, ali i tuđi život.🫂
Više o knjizi na instagram profilu - @stellasreadinglist 💭⭐️
“Pokraj puta” je jedna od onih knjiga koje progutaš u par sati, a onda ti još danima stoji u glavi. Brzo se čita, ali nije “lagana” — priča te stalno vuče naprijed, a usput ti podvaljuje gomilu pitanja o životu, izborima i ljudima koje uzimamo zdravo za gotovo. Zanimljiva je, napeta i iznenađujuće poučna, sve preporuke!
Nobična knjiga, vrlo se lako čita, cijelo vrijeme drži pažnju, a na kraju - čitatelju itekako daje prostora za zamisliti se o temi knjige. svidio mi se koncept priče, do samog kraja se ne zna o kojem se točno "eksperimentu" radi, koja je povezanost likova i šta se u biti događa, ali je svaki od likova zanimljiv i svako pročitano poglavlje vuče na daljnje čitanje. Knjiga nakon koje se još danim promišlja o pročitanome. Još uvijek sam pod pozitivnim dojmom pročitanog.
Sasvim slučajno, kroz Mystery Book koncept, u ruke mi je dospio roman za koji nakon dugo vremena mogu reći da mi se baš svidio. Iako često biram naslove za odmor, ovaj me podsjetio zašto je važno ne isključivati mozak dok čitamo. Pokraj puta je snažna, aktualna i bolno stvarna priča koja udara tamo gdje smo najranjiviji. U osjećaj sigurnosti i prolaznosti. Roman se bavi gorućim društvenim temama: brzinom, alkoholom i tragičnim posljedicama prometnih nesreća. No autorica im ne pristupa senzacionalistički. Ovo nije samo priča o nesrećama, već o ljudima koji ostaju „pokraj puta“: žrtvama, krivcima i onima koji nose ožiljke koje nitko ne vidi. Upravo zato smatram da bi ovo trebala biti obavezna lektira za sve mlade vozače, ali i za sve nas koji svakodnevno sjedamo za volan bez razmišljanja koliko je granica između „ništa se neće dogoditi“ i tragedije zapravo tanka.
Struktura romana je njegov najjači adut. Koncept „10 soba – 10 priča“ mogao je lako postati repetitivan, ali autorica vješto koristi ritam i intuiciju kako bi svakim novim poglavljem nadograđivala napetost. Likovi djeluju autentično u svojim reakcijama na univerzalna pitanja o smislu života, krivnji i osobnoj odgovornosti. Ono što me dodatno dojmilo jest činjenica da autorica ne sudi svojim likovima; ona ih pokušava shvatiti. Trauma i krivnja obrađene su suptilno, ali snažno, bez patetike i moraliziranja. Kraj donosi svojevrsni „šok“ koji prisiljava čitatelja da retrospektivno presloži sve pročitane kockice; rijetka i zrela vještina, osobito za debitantski roman. Iako je knjiga kratka, njezina težina ostaje s čitateljem. Ovo nije bijeg od stvarnosti, nego suočavanje s njom kroz pametno osmišljenu metaforu. Posebnu težinu daje i činjenica da je roman izašao u vlastitoj nakladi, što svjedoči o autoričinoj beskompromisnoj viziji i stvarnoj autorskoj strasti.
Za koga je: za čitatelje koji traže duboku prozu, društveno važne teme i knjige koje ostavljaju trag dugo nakon zadnje stranice, a posebno za mlade vozače i sve one koji žele osvijestiti koliko su naše svakodnevne odluke na cesti važne. Nije za: one koji žele pobjeći od stvarnosti u šećerne priče bez težine i posljedica.
This entire review has been hidden because of spoilers.
U rukama mi se našao prvijenac talentirane Splitske književnice (romanopiskinje) koji je u isto vrijeme i univerzalan, i specifičan, i razgovoran i psihološki i filozofski.
Kako je sukus radnje eksperiment u kojemu različiti ljudi postavljaju ista pitanja onima koji sudjeluju u eksperimentu - forma koju je Zea odabrala na prvu se može činiti jednostavna no to nikako nije. Njezini likovi iskreni su i artikulirani, i uvijek moraju biti dovedeni do određenog cilja što traži vješto pisanje i intuiciju; ritam i ton uspješno održava od početka do kraja i na izvjestan ga način uvijek proširuje i nadograđuje.
10 ispitanika, 10 ispitivača, 10 soba u kojima se vrši ispitivanje - to je potka ovog zanimljivog romana.
Zea je napisala duboki, pitki, kreativan te kvalitetan roman o tome što znači “živjeti”. I objavila ga u vlastitoj nakladi. Zea nije autorica koja piše samo o onome što poznaje i tako postaje žanrovska autorica stereotipnih obilježja debitantskih romana, već ona piše da bi spoznala, razumjela što znači “biti čovjek” (ne sudi dakle što mnogi čine, već pokušava shvatiti) kroz sve one slojeve (pozitivne i negativne) koje takav put - traži.
“Pokraj puta” je pametna knjiga, koja ima i pametnu naslovnicu; iskrena u svakom pogledu, od stila do poetike i autentična a opet “poznata”.
Brutalna. Tiha. Neizbježna. Knjiga koju bi svatko trebao pročitati.
Pokraj puta autorice Zea Mays je knjiga koju ne čitaš radi užitka. Ona je knjiga koja te zaustavi. Koja te natjera da spustiš knjigu, udahneš i zapitaš se koliko puta si i sam bio neoprezan i koliko si puta mogao postati nečija priča “pokraj puta”.
Naizgled, knjiga je strukturirana kao eksperiment: deset dobrovoljaca, razgovori s ispitivačima, neutralan ton, gotovo znanstveni okvir. No vrlo brzo postaje jasno da ti “dobrovoljci” nisu obični ljudi. Oni su mrtvi. Poginuli u prometnim nesrećama. I upravo u toj spoznaji leži brutalnost ove knjige — ne u šoku, ne u opisima krvi ili nesreća, nego u tišini, jednostavnosti i ljudskosti njihovih priča.
Svaki lik ima ime, dob, zanimanje, obitelj. Ima život koji je trebao trajati. A onda je prekinut — zbog brzine, alkohola, umora, trenutka nepažnje. Autorica ne moralizira, ne viče, ne prijeti. Ona pusti likove da govore. I baš zato pogađa snažnije nego bilo kakva statistika ili prometna kampanja.
Posebno snažan element knjige je simbolika boja aure koje prate likove u trenutku smrti. Te boje nisu dekoracija, nego emocionalni potpis svakog života: strah, mir, kajanje, pomirenje. Čitatelj ih ne gleda, nego ih osjeća.
Završno pismo čitatelju razbija svaku distancu. U tom trenutku više nisi promatrač nego postaješ sudionik. Netko tko ima izbor. Netko tko još može stati, usporiti, ne sjesti za volan nakon alkohola.
Ovo nije knjiga o smrti. Ovo je knjiga o odgovornosti prema životu.
Brutalna je jer je istinita. Teška jer je stvarna. I nužna jer se ovakve priče i dalje događaju.
Pokraj puta bi trebala biti lektira. Trebala bi se čitati u školama, autoškolama, čitati naglas, čitati polako. Jer možda neće promijeniti svijet, ali može promijeniti nečiju odluku. A to je ponekad dovoljno da se spasi život.
Knjiga koju ne zaboravljaš. Knjiga koju svatko treba pročitati. Knjiga kojanzasluzuje tv adaptaciju.
This entire review has been hidden because of spoilers.
Nikada ne ostavljam osvrte na pročitane knjige, ali ovakvo nešto nikad nisam pročitala. Debitantski roman naše mlade autorice je knjiga koja se ne zaboravlja i ima moju iskrenu preporuku.