Stvarno volim način na koji Jasenka piše, toplo da greje dušu. Uživala sam čitajući je, kao i njene prethodne. Željela bi da je detaljnije razradila svaku priču, ali i ovako je uspjela dočarati sudbine svojih likova.
Sve do poslednjeg dela knjige je bilo dobro i onda je kraj bio jako “tanak” i bilo je očigledno koje poruke pokušava da prenese, ali je bilo dosta lošije odradjeno nego ostatak knjige. Nekako mi je bilo smešno kako pokušava, skoro pa dečije.. kao da je zbrzano pisanje završetka knjige. Menjanje dijalekata i jezika je bilo dobra ideja ali zar nije nelogično da neko ko je rodjen i odrastao u Beogradu odjednom priča crnogorski čim predje granicu? Lepa priča, lepo osmišljena ali zbog kraja ovo nikako nije za 5. Rado bih pročitala još neki Jasenkin roman.
Roman koji miluje dušu. Bojim se da zadugo neću pronaći bolju porodičnu hroniku koja čuva nasljedje kroz moderni način pisanja. Svaka žena na Balkanu se u njoj može pronaći. Trebalo je da otputujem u Crnu Goru prošli mjesec da bi me pronašla kad sam je najviše trebala. Od samog početka čitanja sam pomislila da Zera luče mora postati film. Ukoliko znate za knjigu koja se barem malo može približiti kvaliteti i tematici Zere luče, molim vas predložite mi u komentarima. Falit će mi sada kad sam je završila. 10/5
U poređenju sa drugim knjigama 4*, a kad bih je uporedila sa njenim ostalim knjigama dala bih 3*.
Falilo mi je još zapleta. Dovoljne su njihove sudbine komplikovane ali autorka nas je na momente štrecnula nečim i samo prešla preko toga, lako, neosjetno. Recimo, Niko je bio bolešljiv i to je naglašeno i dok je bio u Americi, zašto nije tu malo više bilo radnji vezanih za bolest, možda kao jedan od razloga zašto on ostaje jer je bo'n? Isti taj Niko u Americi preuzima flašu alkohola, u godinama kad je tamo vladala prohibicija, zašto je naglašeno da nosi alkohol ako nije zbog toga uhvaćen ili pritvoren (što bi opet bio jedan od razloga da ostane tamo)? Potom, agrarna reforma i oduzimanje zemlje Stevo je to tek tako dao, i neka je, ali radnja kao radnja je trebala malo da se vrti oko toga znajući što su ljudi i kako sve proživjeli to. Pisala je u prošlim romanima o Golom otoku i ođe se trebalo malo više pozabaviti tom hajkom, presijom, uhodom, a ne na prvo viđenje dat "narodu" sve što si stekao bez straha da će oni ispoštovati sve. I dan danas ljudi se bore da restituišu oduzeto, bukvalno cijelo jedno poglavlje za ulazak u EU se tiče tih obeštećenja, ođe o tome ni riječ, a trebalo je.
Nisam Paštrovka ali mi nekako nije prijemčivo da čitam kako kao veznik tamo koriste "ki" umjesto "ka" i to me je pratilo cijelom knjigom. Autorka se dosta ponavlja, primijetih isto jer imam iz njenih knjiga dosta izvučenih citata, i to je legitimno.
Srećna sam jer je autorka sama preuzela poslove izdavaštva, tačnije njena ćerka, i na taj način može kontrolisati prihode, kamo sreće da je ranije mogla.
This entire review has been hidden because of spoilers.
"Sloboda je ono što radiš sa onim što su ti učinili." "Crkva nije sudnica,nego bolnica." "Rekoh da ga ne znam,ne da ga ne poznajem.Ne znamo sve što poznajemo." "Svako se vrće tamo gdje misli da će naći odgovore." "Da bi zacelio svoje rane pristao je da ih pravi drugima." "Ne nadjemo vazda ono sto tražimo.Nadjemo ono što ni ne znamo da nam treba." "Nije cilj izabrati dobro,već napraviti dobro od onoga što izabereš."
Savršenstvo u jednoj knjizi. Roman koji vam nudi toliku širinu, toliko slojeva koje možete tumačiti... Toliko porodičnih priča, tajni, a sve ušuškano, toplo, pitko. Što se mene tiče imam knjigu godine.
Knjige Jasenke Lalović su toliko posebno i svaka od njih dotakne dušu. Mogla bih ponovo da pročitam sve, ali ne mogu da izdvojim najbolju. Radujem se novom romanu❤️
Knjiga za dušu, kao i sve prethodne Jasenkine. Malo se razlikuje od prethodnih, s obzirom da imamo preplitanje prošlosti i sadašnjosti, ali svakako emotivna priča o ženi, porodici, veri, nadi, izborima, sudbini, hrabrosti, odgovornosti, vezi između generacija.