Junakinje ovih priča razbijaju iluziju o savršenoj ženi koju je patrijarhalno društvo generacijama oblikovalo po svojoj mjeri. Zaokreti u njihovim životima ponekad su bizarni i događaju se u kuhinjama i rodilištima, u spavaćim sobama i uredima, na dječjim predstavama i rođendanima, u mislima koje se nikada ne izgovore naglas. One ne traže divljenje, sažaljenje i opravdanje. Živeći svoje živote, postaju ogledalo svijeta koji ih oblikuje - svijeta podređenosti, krivnje bez stvarnog pokrića, tišine i patnje što se prenosi s majki na kćeri. No u tim istim pričama žive i pobuna, izgubljenost, želja za boljim i tiha odustajanja - lica ženske stvarnosti koja traje, mijenja se i uvijek iznova pronalazi način da preživi.
Najviše su mi se svidjele priče Diler i Klub slomljenih srca.
Diler ima dobre kosti, fali mesa. Klub slomljenih srca mi se čini kao jedina priča iz zbirke u kojoj protagonistica uzima stvar u svoje ruke, inače je dojam da im se događaju situacije, ljudi, događaji…
Fali čvrsta ruka urednika/ce. Rečenica “pokušali su imati seks” me skoro natjerala da zatvorim knjigu i više ne čitam. Isto tako, mislim da bi utjecali na to da se neke priče prošire i prodube, ovako su ispale prekratke i samim time veoma poentirane.