Lijek protiv melanholije

by Slađana Nina Perković

Kada je zatekne majčina poruka o kupovini porodičnog grobnog mjesta, Marina – duhovita autsajderka koja već godinama živi u Parizu – mora da se suoči s prošlošću i djetinjstvom provedenim u ratnoj Bosni i Hercegovini.

Unknown Binding

Published January 1, 2025

About the author

Sladjana Nina Perkovic (1981) is a Franco-Bosnian journalist and a fiction writer. After finishing her studies in Political Sciences at the University of Paris 1 Panthéon-Sorbonne, she mainly worked as a news correspondent for media outlets in ex-Yugoslavia. Her work has also been featured in many European news outlets. Today, Sladjana is mostly committed to her writing career. She has published a collection of short stories (Kuhanje) and the novel (U jarku). U jarku was listed for the 2021 NIN Award, the “Meša Selimović” Award and it was aworded as the EUPL 2022 special mention.

Reviews

[Aleksandra Fatic · Rating 4 out of 5]

Dajem 4⭐️ samo zbog ovog neočekivanog i uvrnutog kraja, inače bih glavnu junakinju ugazila koliko me nervirala i ona i miš, je*o te miš više! Više bih voljela da je otišla kući da vidi grobnicu i pala u nju, pa da napiše U jarku 2 (koja je btw meni lično neuporedivo bolja)!

[Bojan Gačić]

Čovek je jedno porozno biće. Od čega god da smo sazdani život i vreme, kao savršeno usklađen tandem, rade protiv nas - čuknu nas svako malo, u naletima ljujaljaju, potapaju i spiraju sloj po sloj. Čovek sve podnosi stoički, takva mu je priroda, a onog momenta kada okolina krene da primećuje znakove upozorenja, unutrašnje stanje je već dobrano odmaklo u svojoj devastaciji.

Za brzu i iskrivljenu sliku stvarnosti treba pogledati nečije društvene mreže. Marina iz Bosne, živi u Parizu, xy arondismanu (broj je realno nebitan, a i ne znači nam ništa), u staroj predratnoj zgradi punoj "pravih" Francuza, ima dobar posao i dugu vezu. Po "fejsbuk" modelu, Marina je carica.

Da se zadržimo u priči i nakon zaklapanja laptopa, videli bismo da je Marina pobegla iz Bosne, živi tavoreći u gradu ljubavi, u vezi gde se vrhunac intime ogleda u zajedničkom plaćanju računa, u zgradi toliko tanke izolacije da suptilni kontakt mlaza urina sa stogodišnjom keramikom predstavlja glavnu simfoniju. Kada bi zidovi govorili, ponovili bi reči njene podsvesti: "Beži odavde!"

Ali Marina ne može da pobegne, pogotovo ne iz svoje glave. U državi u kojoj nema pravo glasa, iz države u kojoj to isto pravo više ne želi, Marina je, što bi se kolokvijlano reklo, "prsla" s' mozgom.

Kao i u prethodnom romanu Slađane Nine Perković, "U jarku", smrt sa svojim (nad)grobnim aspektom biva katalizator radnje.

Roman "Lijek protiv melanholije", kroz humor kojeg je, kako stranice odmiču, sve manje dok depresija galopira i proždire sve više, daje sliku jedne žene na tromeđi života. Između majke, pokojnog oca i formalno živog dečka, sadašnjost i prošlost se seku u bravuri sećanja koja jednako zbunjuju i bole kao i prvog dana.

"Manje je više" ovde je glavno pravilo igre, a gospođa Perković ga poštuje dosledno. Stilski svedeno, bez jezičkih vratolomija, kroz niz pozorišnih sekvenci daje nam slike mnogo vrsta zatvora, ponajviše onog koji rezultira iz nemara neposredne okoline za pojedinca da bi se manifestovao kao nebriga o samom sebi.

I na kraju, kada mentalni i psihološki "hording" dovedu do potpunog nereda u glavi, šta onda? Nazad, na fabrička podešavanja, kao jedini izlaz ali bez "diznijevskih" zavaravanja. Svaki novi početak je uvek uz umanjen kapital, u nadi da će ovaj put biti dovoljno.

[Marija Milošević · Rating 4 out of 5]

*not all men, but somehow always a man*

[Vanja Šušnjar Čanković · Rating 3 out of 5]

Tjeskobna🐁

[Marijana · Rating 3 out of 5]

Jako iritantna glavna junakinja koja pušta da joj život isklizne kroz prste. U suštini opisana je depresija a ne melanholija.