Dnevnik prakse

by Nebojša Lujanović

Dok se njegovi vršnjaci suočavaju s tipičnim srednjoškolskim problemima, naš je pripovjedač primoran pomoći majci u rješavanju financijskih problema i – zaposliti se. To ga dovodi u središte splitskog kvartovskog dućana gdje je iznenada uronjen u svijet odraslih, koji se sastoji od složenih problema hijerarhije, potplaćenosti, masovnog turizma, imigranata i općenito tužnih ljudskih sudbina iza nasmijanih lica za blagajnom. Tijekom nekoliko ljetnih tjedana, on će naglo spoznati te neugodne činjenice, ali i preko junakinja dućana shvatiti da je – moguća promjena. Njegov dolazak se podudara s kulminacijom nezadovoljstva radnica koje organiziraju neobičnu vrstu građanskog otpora tako da odluče svoj posao obavljati, ni manje ni više, nego u kupaćim kostimima, čime dospijevaju u središte medijske pozornosti. Sve što će se dalje odviti priča je o promjeni društva, ali i o osobnoj promjeni kroz koju prolazi pripovjedač. One su nam predstavljene kroz dnevnik prakse koji je dječak prisiljen pisati. Njegove stranice su premrežene grubim spoznajama o svijetu koji nas čeka, ali i idejama o mogućim svjetovima; sve to pak ispunjeno komičnim obratima i toplinom životnih likova koji su smješteni na malu mediteransku pozornicu koja u kratkom trenutku postaje ogledalo svijeta.

186 pages, Hardcover

Published January 1, 2025

About the author

Born in 1981 in Novi Travnik, Bosnia and Herzegovina. He studied political science and comparative study of literature. His PhD thesis focussed on contemporary Croatian literature, cultural studies, and identity theory. Lujanović writes stories, reviews, essays, and travelogues. He is the author of three novels (Stakleno oko, Godina svinje and Orgulje iz Waldsassena), and a collection of short stories (S pogrebnom povorkom nizbrdo). Lujanović lives in Split, Croatia.

Reviews

[Tatjana Bordukalo Nikšić · Rating 3 out of 5]

Na prvu, roman zanimljive tematike iz hrvatske (dalmatinsko-turističke) svakodnevice, radnje smještene u jedan splitski dućan gdje glavni (neimenovani) lik jednog ljeta radi preko učeničkog servisa ne bi li samohranoj majci olakšao tešku financijsku situaciju. Iako gimnazijalac, piše „dnevnik prakse“ za kolegu učenika trgovačke škole koji to nije u stanju napisati sam. Već ovaj moment pomalo škripi, jer se čini kao da je autor takvu situaciju isforsirao kako čitatelju ne bi bilo neobično što je učenik strukovne škole tako elokventan. Ovako, priču ipak pripovijeda gimnazijalac, pa je to razlog zašto je tako pismen?
Ali umetnuti dijelovi „dnevnika čitanja“ previše su čak i za gimnazijalca. Ta poglavlja upadljivo strše i djeluju neprirodno. Usporedbe s klasicima svjetske književnosti (Čiča Tomina koliba, Čiča Goriot, Therèse Raquin, Zločin i kazna) možda su na mjestu što se tiče poveznice s radnjom ovog romana i razmišljanjima glavnog lika, ali u stvari djeluju docirajuće, nešto kao dodatak za lektiru za školarce.

Sama priča zgodna je, „pobuna“ radnica u dućanu originalna je i dobro utemeljena, ali na kraju se čini da nije dovoljno artikulirana. Sve ono navedeno u opisu na ovitku knjige (hijerarhija, potplaćenost, masovni turizam, imigranti) uopće nije u fokusu radnje, nego negdje sa strane, a previše je prostora u romanu prepušteno filozofiranju i odrastanju našeg gimnazijalca. Što je legitimno, ali to onda nije roman koji smo očekivali. A možda su očekivanja bila prevelika.

Lik profesora Dujmića, za kojeg se u početku čini da bi mogao biti važan faktor u razvoju radnje, naposljetku je potpuno razočarao – ali možda je i to s namjerom, možda je autorov cilj bio ukazati kako su sveučilišni profesori u stvari beskorisni i nesuvisli u realnom svijetu?

[Martina P · Rating 5 out of 5]

Kao knjižničarka strukovne škole vjerujem da će se pronaći barem jedan učenik kojem će se ova knjiga svidjeti i kojom će zaključiti da ima knjiga koje razumije i boljih od mrtvih lektira kako ih ne nazvao jedan moj učenik.
Pronašla sam se u gotovo svakom danu i opisu. I mogla sam zamisliti mnoge učenike svoje škole da razvijaju empatiju čitajući iste te dane i opise.
Ne mogu prestati pričati o važnosti knjige već mjesec dana, a to se jako rijetko događa. Pričam o knjizi i kad me ne pitaju o njoj, a to se nikad ne događa.
Dnevnik prakse, njegovo ispunjavanje koje ne izgleda u našoj školi tako, ali je jednako tlaka, siromaštvo, želja za radom i zarađivanjem za sebe i da se skine s leđa roditelja, samohrana majka, shvaćanje da postoji podjela među ekipom koje oni nisu ni svjesni jer imaju roditeljski novac i ne moraju ga zaraditi, spoznaja kako postoji raspored u životu, nepravde, velike i male, i iskustvo koje te promijeni je samo jedan dio ove knjige, namijenjene srednjoškolcima, a nisu na odmet i odraslima.