Dva života Helene Lenowitz

by Jana Krišković Baždarić

U novome romanu Dva života Helene Lenowitz autorica nas uvodi u vibrantan, sirov i senzualan svijet modne i rock scene osamdesetih, ženskog stvaralaštva i emocionalnih dilema, ispreplićući stvarnost i sjećanja s neočekivanim vremenskim zaokretima.

Helena Lenowitz, dijete prijeratne stvarnosti Jugoslavije i Eddie Boone, karizmatični frontmen britanskog benda, na vremenskoj crti koju im je život namijenio nikada se ne bi sreli.

Odrastajući u zemlji koja polako gubi svoje obrise, Helenino djetinjstvo i snove o buntovnom Londonu naglo prekida iznenadna smrt njezina najboljeg prijatelja Gorana, ostavljujući ju zarobljenu u vremenu koje nestaje. Dok se svijet oko nje mijenja, Helena kroz godine prolazi nečujno i neprilagođeno, sve do jednoga dana kada u njezin život uđe upozorenje imena Gloria – ranjeno dijete osamdesetih, baš poput nje same, donoseći razrješenja tajni iz prošlosti koja će ju godinama kasnije vratiti u život o kojem je nekada sanjala s Goranom: u srce turbulentnog Londona 1984. godine.

Helenin i Eddiejev put ukrštava se u vremenu koje pulsira sirovim zvukom londonskih underground klubova, buntovnom modnom revolucijom i energijom koja prkosi pravilima – ali i pod sjenom recesije, krize AIDS-a i društvenih podjela koje oblikuju njihove izbore i odnose.

Iza svjetala reflektora i kroz paletu živopisnih likova ispisat će se oda generaciji koja je sanjala velike snove i ljubavna priča koja nadilazi iluziju vremena. No može li ljubav opstati između prošlosti i budućnosti? I što ako neke sudbine nisu stvorene da budu promijenjene?

Published February 2, 2026

Reviews

[Marinino Čitateljsko Carstvo (MK)]

JANA KRIŠKOVIĆ BAŽDARIĆ-" DVA ŽIVOTA HELENE LENOWITZ"- ova knjiga naše domaće autorice me vratila u jedno divno vrijeme. Vrijeme kada sam odrastala. Iako je radnja u osamdesetim godinama, ja sam rođena '91.godine rekla bih da nije neka velika razlika.

"Najtužniji ljudi uvijek izgledaju kao netko kome ćeš zavidjeti. Tuga se uvijek skriva u najljepšim paketima."

Helena odrasta u Jugoslaviji. Zemlji koja polako gubi na svom značaju. Djevojčica koja ima sve u jednom trenutku. Helena voli šivati odjeću. Sanja da će jednoga dana postati poznata krojačica i modna dizajnerica. Helena živi svoje lijepe dječje godine. Ima najboljeg prijatelja Gorana. Ona i Goran sanjaju jednog dana otići u London. Goranov tata Damir živi u Londonu. Svaki put kada dolazi u posjete donosi mu sve skupe stvari pa tako i ploče popularnog pjevača Eddia Boonea. Nakon nekog vremena Helena upoznaje Gloriu. Gloria će joj postati najbolja prijateljica i osoba koja će uvijek biti uz nju.
Spletom okolnosti, sudbinom Helenin i Eddijev put se isprepliću.

"Zbog njega sam bila spremna potpuno ući u tamu ne pitajući se hoće li me ikada više izbaciti na svjetlo."

Nezaboravna ljubavna priča koja nadilazi vrijeme. Sirov zvuk koji odzvanja londonskim klubovima, buntovnom modnom revolucijom, promjeniti će Helenin u trenutku da toga neće biti niti svjesna.

"Ljubav je teško objasniti, pogotovo kada joj na put stane vrijeme."

Odlično napisana knjiga. Fantastična radnja. Tako dobro stvoreni likovi da sam na trenutke pomislila da su stvarno nekada živjeli. Autorica ima tako odličan stil pisanja.
Radnja se isprepliće,juri i to mi je dodalo još bolju čar i još bolji dojam o ovoj knjizi. Autorica nas uvodi u svijet mode, rock scene, glamura... Lik Eddija je tako dobro predstavila imala sam osjećaj kao da je stvarno živio. Njegov lik daje knjizi dinamiku i energiju.
Na trenutke su mi oči zasuzile, na trenutke mi je bilo žao, a onda sam opet bila sretna zbog likova i njihovih sudbina.
Uživala sam od prve do zadnje stranice.
Može li ljubav opstati između prošlosti i budućnosti? Što ako neke sudbine nisu stvorene da bi bile promjenjene?

Senzacionalno. Emotivno. Šokantno. Srceparajuće.

[Zea Mays]

Dva života Helene Lenowitz

Knjiga koja donosi nešto novo na hrvatsku književnu scenu.

Rekla bih da je ovo knjiga koja odaje počast vremenu 80-ih i pokušava nam prikazati svu čar tog razdoblja. Vrijeme radnje je fluidno, no istovremeno dovoljno jasno raščlanjeno kroz priču da se čitatelj do samoga kraja ne pogubi te da može razdvojiti dvije glavne priče ovog romana.

Roman na kraju ostavlja prostor čitatelju da sve što je pročitao poveže na način koji mu najviše odgovara, odnosno da radnju protumači onako kako je njemu „sjela“. Upravo mi se taj aspekt posebno svidio jer knjiga ne nameće jedno jedino tumačenje, već ostavlja prostora za osobni doživljaj.

Stil pisanja je detaljan i jasan, jedan od boljih koje sam čitala, barem kada su domaći autori u pitanju. Idealan je za sve one koji vole detaljne opise jer upravo oni omogućuju čitatelju da lakše dočara scene i atmosferu knjige.

Meni je ipak u jednom dijelu knjige radnja tekla nešto sporije, što me kao čitateljicu pomalo umorilo. No, ja sam općenito netko tko ne može dugo zadržati koncentraciju kada je u knjizi puno detaljnih opisa, pa vjerujem da će čitateljima kojima takav stil odgovara upravo taj dio biti dodatna vrijednost.

Ovo je primjer knjige u kojoj se autor poigrava radnjom na vrlo specifičan način i vjerujem da na takvo što nitko neće ostati ravnodušan. Ovu ćete knjigu ili voljeti ili ćete na kraju ostati potpuno zbunjeni.

Od mene imate preporuku i sigurna sam da će velika većina vas uživati u ovoj knjizi.

[Izabela Kovačević]

Tjedan dana sam smišljala kako da vam dočaram koliko me osvojila bez da vam otkrijem previše. I još uvijek nisam sigurna hoću li uspijeti. Ne znam dali vam se ikada dogodilo da ste neku knjigu željeli staviti svima u ruke uzela riječi: "Moraš pročitati ovu knjigu" - jer upravo to se meni dogodilo sa ovom knjigom. Likovi su toliko dobro razrađeni da sam doslovno imala osjećaj kao da čitam o stvarnim ljudima. Epska ljubavna priča koja nadilazi granice prostora i vremena. Priča o velikim prijateljstvima i velikim snovima.

I za kraj, ovo je knjiga koja je bila najbolja u travnju ali i sigurno na popisu najboljih u ovoj godini. Mislim da vam ne moram reći da imate najveću moguću preporuku.

✨️"Slučajnosti su dosadne, dušo. Sudbina je mnogo zabavnija."✨️

[Dylana Vulpini]

Ovo mi je najbolja knjiga “novih” domaćih autora koju sam ikada pročitala.

[Ana Učiteljica čita]

Knjiga zbog koje sam poželjela da sam se rodila nešto ranije… Jedna je od onih priča čiji ti se likovi uvuku pod kožu pa želiš da čitanje nema kraja, da zauvijek možeš pratiti njihove živote i gledati kako nastavljaju rasti. Toliko truda je utkano u gradnju i prikaz likova, razvijanje njihovih sudbina. Apsolutno sve ima smisla, na svome je mjestu, ne razmišljaš previše unaprijed (kopkaju te ipak neke stvari ali odbijaš im dozvoliti da te okupiraju), samo čitaš i uživaš u svakoj stranici.

[Maja Bubanj]

Osvrt sadržava spojlere pa oprezno s čitanjem ako ih ne volite.
Razlozi zašto pročitati ovu knjigu: ima ih puno, ja ću redom pisati kako je meni bilo, što me dojmilo i zašto dajem preporuku za čitanjem.
Glavni lik Helena izgubi najboljeg prijatelja u automobilskoj nesreći sa jedanaest godina i taj gubitak označuje ostatak njezinog života. Iako nije nigdje direktno napisano, stekne se dojam da pada u neku vrstu funkcionalne depresije gdje samo životari, bez pravih osjećaja i time izgubi sebe. Svi njezini snovi padaju u zaborav i živi eto tako...zapravo preživljava. I kad se, mogli bi reći konačno, počne buditi i osjećati, dogodi se onaj mističan dio priče, prebaci se u London u 1984.-tu godinu. U ovoj realnosti, njezini snovi o dizajniranju odjeće nisu propali, već je zvijezda u usponu. A upoznaje i glazbenika Eddija i između njih se javlja ljubav.
Mene je na samom početku osvojila priča o kavi, odvela me u Novi Sad i zgradu u kojoj sam živjela do šeste godine(kad smo se preselili u Lovran), gdje su se svi okupljali u dnevnom boravku i pušili i pili tursku kavu. Točno sam mogla vidjeti sjećanje na svog ujaka i ujnu i tatu i kako je soba bila bijela od dima cigarete i mirisa kave. U tome je čar Janinog stila pisanja, sve dočara na jednostavan način i vraća nas u prošlost.
Lik Helene pratimo kroz priču, kako stječe samopouzdanje u sebe, stječe hrabrost iznijeti svoje mišljenje, upoznaje ljubav ali i pravo prijateljstvo. Te naposljetku sa svime prihvaća samu sebe, i meni je to bio divan trenutak, prepun emocija. Također mislim da je lik Eddija jako dobro opisala. Poznata rock zvijezda koja je navikla sve imati odmah kad poželi a ipak u sebi skriva određenu ranjivost. Cijeli bend, proces stvaranja glazbe, što sve slava nosi, svu tu ludost kad je netko toliko poznat i karizmatičan, spisateljica je genijalno opisala. Doslovno, da se dogodi taj mističan trenutak sada i prebaci me u knjigu i radnju, imam osjećaj da bi se snašla i mogla popiti kavu sa svima jer je karakterizacija likova toliko dobra da nakraju knjige znate kako tko regira na koju rečenicu i imate osjećaj da ste svi prijatelji.
Osim mode i rocka, spisateljica piše i o prijateljstvu, koliko je pravog prijatelja teško naći i treba ga zadržati jer ljudi prolaze kroz naš život u etapama. Tu je i priča o homoseksualizmu, ako mislimo da je tada bilo teško "izaći iz ormara", mislim da je danas u Hrvatskoj stanje isto (ljude izbacuju iz stana, gube posao, čekaju ih na ulici da ih pretuku itd).
Uz cijelu priču vuče se pitanje o životnom izboru i što bi se dogodilo da dobijemo drugu priliku? Dali bi je iskoristili?
Sama mističnost priče mi je jako dobro završena jer nam spisateljica daje da sami izaberemo verziju u koju želimo vjerovati.

[Iva Vuckovic]

Knjiga koja će u vama probuditi nostalgiju, uvući će vas u svijet mode i glazbe osamdesetih, u privatni život poznatih. Iako radnja kreće nevino, knjiga nije takva. Opširna je i, po mom mišljenju, jako kvalitetna. Iako ima elemenata mističnosti, ja bih ju svrstala u lijepu književnost. Ja sam proživjela potpuno novi svijet, mnoštvo emocija, vezala se za likove i koliko god sam htjela pročitati ju u dahu, drago mi je što se čitanje razvuklo na duži period. Koliko god htjela saznati kraj, toliko sam htjela da nema kraj, da ju mogu čitati zauvijek. Vjerujem da nikada neću moći riječima izraziti kakva mi je bila, a bila je i više nego savršena.

[Lana Grgić]

Ovo je bilo baš divno putovanje u prošlost 👩🏼‍🎤🎸🥁📻🎧

[knjigepodmrazom]

"Neizlječeni užasi i neispunjeni snovi nikada ne umiru."

Igranje ispred zgrade s ostalom djecom pretvarajući se da je borovina neki drugi svijet, povici majki s prozora da dođemo na ručak ili žurno vraćanje kući čim se počnu paliti ulična svjetla.
Nisam dijete 80-ih ali imam sreću što sam imala ovakvo djetinjstvo u koje me vratio početak ove knjige, bez mobitela i interneta, samo dječja mašta i sloboda.
"Satovi su tada kucali drugačije, kazaljke su udarale u ritmu potpetica tete Vesne, a vrijeme smo mjerili po slatkoj predvidljivosti života."

Polako sam čitala knjigu, želeći se što duže zadržati u njenim stranicama i svijetu revolucije, bendova i modnih kreacija u podzemnim klubovima, kao što je Helena cijenila svaki trenutak u svojim ostvarenim snovima u strahu da će nestati kako su se i pojavili.
Ostvaruje se i njen najveći san i strah - u njen život ulazi rocker Eddie koji je obilježio njenu prošlost, onaj isti čije se pjesme još čuju iz slušalica Walkmana.

Likovi su tako ljudski, puni mana i snova, onih dječjih. "Ne prekidajte dječje snove. Vratit će se poput bumeranga i promjeniti svijet." Kao što je Helena učinila sa svojim, iskrojila je svoju sudbinu poput kreacija na šivaćoj mašini. Tako divna poruka da se od svojih vlastitih ne odustaje.

Ljubav Helene i Eddiea najbolje opisuje stih Eminema: "Maybe that's what happens when a tornado meets a volcano."

Opsesija, intezivni osjećaji, napetost, odnos u kojem sam osjetila svaki strah i prijetnju, ali i povezanost, magnetsku privlačnost, nadolazeću propast koju su oboje osjećali, pritisak da im je vrijeme odbrojeno. Ljubav koja ih je spojila nije ograničena vremenom i prostorom.
Uh, preznojila sam se dok je nisam pročitala!

"Želje koje bi se osvarile bile su osuđene na kraj. Njihovo ispunjenje značilo je i njihov svršetak. Čuvati ih u sebi značilo je dati im vječnost."

Divna knjiga kao i sam njen kraj.

[Ema]

Knjiga koja me iznenadila više nego što sam očekivala.
Radnja nas vraća u atmosferu 80-ih godina... glazba, moda i energija tog vremena vjerno su dočarani i lako je uroniti u taj svijet, čak i ako ga nismo osobno doživjeli. Autorica uspijeva stvoriti osjećaj nostalgije i prisutnosti, kao da smo i sami dio te priče.
U središtu romana su Helena i Eddie... dvoje likova koji nisu tipičan romantični par. Njihov odnos je kompleksan, pun intenziteta, tvrdoglavosti i emocija koje često ne znaju pravilno izraziti. Eddie kao rock zvijezda živi kaotično i slobodno, dok je Helena ambiciozna, racionalna i naizgled čvrsto na zemlji, iako skriva duboku emotivnost.
Njihova dinamika nije “glatka” ni idealizirana. Naprotiv, obilježena je sudarima karaktera, ega i životnih okolnosti. U početku mi nisu odmah “sjeli” kao par, ali kako se priča razvijala, postajali su mi sve bliži upravo zbog svoje nesavršenosti i realnosti.
Posebno mi se svidjela emocionalna dubina priče i način na koji autorica gradi likove. Njihove odluke, nesigurnosti i pogreške djeluju uvjerljivo i ljudski. Priča se razvija postupno, ali dovoljno snažno da te uvuče i zadrži do samog kraja.
Kraj je, bez otkrivanja detalja, za mene bio vrlo zadovoljavajući i zaokružio je cijelu priču na pravi način.
Ovo je moj prvi susret s ovom autoricom, ali sigurno ne i posljednji.

[Marija Farkaš]

Postoje knjige koje čitaš, i postoje knjige u koje jednostavno uđeš.

“dva života helene lenowitz” je za mene bila upravo ova druga.

Nisam imala osjećaj da čitam priču. Imala sam osjećaj da živim dva života zajedno s Helenom. Čak i kad me autorica iz Hrvatske preselila u London osamdesetih, nisam zastala ni na trenutak. Nije bilo “čekaj, što se sad događa?” Bilo je samo - “Naravno. 😏 Tu smo sada.”
Mislim da je upravo to najveća snaga ove knjige.

Priča počinje kao roman o odrastanju, prijateljstvu i gubitku, a onda se gotovo neprimjetno pretvara u nešto sasvim drugo. Bez spoilera mogu jedino reći da sam pred kraj udisala opisane mirise i proživljavala prepričane dojmove, i istovremeno sam htjela i što prije pročitati knjigu i nikad ju ne završiti.

Najdublji dojam koji me prati je taj što mi se čini da ova knjiga zapravo nije o putovanju kroz vrijeme. Nije ni o glazbi. Ni o modi. Ni o ljubavi. Za mene je ovo priča o pitanju koje si svi barem jednom postavimo: Što bi bilo da je jedan trenutak u mom životu završio drugačije?
I može li čovjek ikada stvarno pobjeći od svojih rana ili ih samo nosi sa sobom u neki drugi život?

Ovo nije knjiga koja će vam dati sve odgovore. Ovo je knjiga koja će otvoriti brojne teme, neke manje i neke više bolne, ozbiljne, društvene i osobne. Postoji velika šansa da ćete je zatvoriti i još dugo razmišljati o njoj.

[Branka Valcic]

Wow! Ova me knjiga potpuno začarala! Od stila pisanja koji me od prvog paragrafa potpuno uvukao u knjigu, fenomenalne ideje za radnju, do suptilne 'igre' na granici paranormalnog. Slojevita, duboka i intrigantna, priča je to obučena najblještavijim kostimom 80-tih koji je autorica riječima iskrojila. Po uzoru, naravno, na Helenu :-)

[Saša Jakšić]

odlična, genijalna, maestralna, fantastična, zabavna - ne pronalazim dovoljno riječi oduševljenja za ovu priču! bravo Jana! <3 <3 <3