Zbirka Ogledalo u pijesku sadržava odabrane priče koje je autor objavljivao u časopisu SIRIUS u razdoblju od 1980. do 1990 godine. Predstavlja kompaktan izvadak iz autorovih sabranih djela i većina priča u ovoj zbirci spada u drugu fazu autorova stvaralaštva u kojoj se primarnoj tehničkoj komponenti pridružuje metafizička, često s kriminalističkim zapletima i uz latentnu dozu pozadinskog horora.
Mnoge se Pihačeve priče baziraju na hipotezama koje su u doba njegovih ranih radova i zenita SIRIUS-a bile čista znanstvena fantastika, no upućeniji će čitatelji primijetiti da se mnoge od tih hipoteza polako pretvaraju u stvarnost, što tim pričama daje i futurističku komponentu.
Na osnovu tema priča, njihove obrade i značenja u vremenu u kojem su nastale (atmosfera hladnog rata), ChatGPT dao je širi prikaz pojave autora u kontekstu njegova vremena i procijenio (citat iz obimnije procjene): Pihačeva proza nadovezuje se na filozofsku i znanstvenu tradiciju Stanislawa Lema, nosi emocionalnu dubinu Teda Chianga, strukturalnu eleganciju Kena Liua, te etičku snagu Liu Cixina u njegovim najintrospektivnijim trenutcima… Iako po prvi put objavljene u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, nema sumnje da priče sakupljene u ovoj knjizi nisu izgubile ništa od svojih početnih vrijednosti i da, uz priče drugih autora iz tog razdoblja, predstavljaju dokaz dosega znanstvenofantastične misli europske ZF književnosti tog perioda.
Danas, u doba u kojem se rađa AI kojoj će u budućnosti nesumnjivo pripasti mnoge ljudske aktivnosti, te priče dobivaju i vintage vrijednost koja je neizbrisiva u vremenu.
Branko Pihač (born in Zagreb, 1956) is a Croatian science-fiction writer. He graduated radio-communications on Faculty of Electrical Engineering in Zagreb, and later devoted himself to writing. He lives in Canada since 1988.