Priča o dječaku, Mirzi, koji piše pisma mrtvome ocu o događajima iz 1995 u najnezaštićenijoj "zaštićenoj zoni" suvremenoga svijeta. Originalnim jezikom, svojevrsnim križancem istočnobosanskoga idioma i pripovjedačeva privatnog govora, ispisana je iznimna i dirljiva priča, lišena odioznosti i mitomanije. Bez ikakva referentnog okvira, kratki roman "Kad je bio juli" samosvojan je u izrazu, emancipiran od usporedbi, samostalan i inventivan glas Literature kao odgovor na demone vremena i svijeta koje svjedoči.
Nura Bazdulj-Hubijar rođena je 20. augusta 1951. godine u Mrđenovićima kod Foče. Od 1954. godine živjela je u Sarajevu, gdje se i školovala. Nakon završenog studija medicine 1975. godine seli u Travnik gdje i danas živi. Radi kao ljekar, specijalist medicinske mikrobiologije.
U književnosti se pojavila zbirkom pjesama za djecu "Ja, slavni Ja" 1988. godine. Nakon toga napisala je roman za mlade "Ruža", objavljen 1990. godine, koji je sada uvršten u lektiru.
Do sada je objavila niz romana, pjesama i drama. Njena djela prevođena su na njemački, holandski i norveški, a jedan od njenih romana 1996. snimljen je u tehnici za slijepe osobe. Drama "Braća" izvedena je premijerno u Zenici 1998. Uvrštena je u školske čitanke, Antologiju bošnjačkog putopisa 20. vijeka i u školsku lektiru. Tekstovi Nure Bazdulj-Hubijar uvršteni su u čitanke, a roman "Ruža" u lektiru. Saradnik je dječijih listova "Male novine", "Lastavica", "Vrelo Bosne" i "Palčić", te časopisa "Most ", "Odjek" i "Bosanska vila".
Isprva nisam htjela čitati knjigu koja je pisana na ovaj način, al kako uistinu ne volim ne pročitati knjigu, počela sam.. tragična stvar je da se i dan danas budale od svjetskih vođa nisu opametile ( a i što bi kad ih to financira) da ukinu sve ratove, jer se tu gube nedužni životi, ljudi koji nisu krivi ni za šta, a sve zbog nečije pohlepe. Ja sam bila dite kad je bio rat, dva rodjaka su bila ranjena, tako da dio nekih trauma ostane, zbog ničega i nikoga, debila koji jesu il nisu dočekali pravdu na ovom svijetu il u Haagu, il onih drugih iz pozadine..ova stravična priča iz Srebrenice mora bit podsjetnik svima da smo svi ljudi, da svi volimo svoje, al da ne može i ne smije naše biti važnije i bolje od tuđeg. A Mirza.. dobri, naivni, srčani dječak koji je morao odrasti prije vremena u potrazi za obitelji, teško je to, al hrabro. No nikad više i nikome više da se to dogodi, zadojenost nekakvim ideologijama je bolest, čim ta bolest krene ubijati nedužne.
"Eto babo ja sad idem udunut svjetlo pa pit, pušit i misliti na majku, Emiru, tebe i naš bijeli jorgovan."
Nakon što je preživio genocid u Srebrenici, dječak Mirza odrasta sa strinom i rodicom. Ostao je bez roditelja i trogodišnje sestre Emire. Na početku je mislio da su živi, ali nakon određenog vremena saznao je istinu o njihovoj sudbini. Ovaj roman se sastoji od pisama pisanih njegovom ocu u kojima Mirza govori o svemu preživljenom za vrijeme rata. Kad je Mirza imao 12 godina počeo je rat. Sakriven, posmatrao je kako mu odvode majku i sestru. Nakon toga, bio je prisiljen napustiti kuću i pobjeći. Danima je sam lutao šumom dok nije sreo poznanicu koja je bježala od rata kao i on. U narednim danima Mirza svjedoči nezamislivim užasima.
Ovaj nagrađivani roman govori o genocidu koji se desio u Srebrenici. Priča o životu dječaka Mirze je poput mnogih drugih koji su preživjeli genocid. Ipak, unatoč svim patnjama i užasima koje je doživio u njegovom srcu nema mjesta za mržnju, samo za ljubav. Citati: "Znanje je sinko imanje, sve je lijepo i korisno znat, ništa što znaš nije ti od viška." "Sve da ništa nejmam najvažnije su one slike što ih nosimo u sebi a meni je takije lijepije uspomena prepuna ova moja duša." "Suza cijene nejma da je sve zlatom i dragijem kamenjem plaćaš." "Surov je život i prema insanu i prema hajvanu a valahi i prema bilju. Kaži ti meni moreli neko sigurirat da onu travku ne boli kad je kose."
Iako ovu knjigu možete pročitati tako lahko, poput naleta vjetra ili dodira voljene osobe na obrazu, tema i sama radnja ove knjige je potresna priča koja će vas možda na momente natjerati da je ostavite, ali isto tako će vas oduševiti do zadnje riječi.
A wonderful book about the war in Bosnia (is that an oximoron?) I wish it was translated into english, but the language would be so hard to translate. There's this boy from rural Bosnia, a muslim, talking, about terrible things that happened to him and his family and all in general, but it is so touching and so funny, and for us that worked with refugees from Bosnia it is all so familiar. A great book.
Vjerojatno neću reći ništa novo ako kažem da je knjiga potresna, šokantna, realistična i izuzetna u svakom pogledu. Plakala sam od prve do posljednje stranice, i sad kad je pogledam, osjetim knedlu u grlu. Snažne antiratne poruke, trebalo bi je uvrstiti u obaveznu lektiru ili dijelove čitati na satu Politike i gospodarstva, ukoliko takav predmet još postoji. Da postoji deset zvjezdica, dobila bi ih svih deset.
mirza se nije školo, ali mirza ima srce i vrijednosti pravog čoeka. mirzi se dogodilo toliko sranja u životu, da je morao stvoriti mehanizme da preživi. bosna je puna mirza. i oni su još s nama. i ova je knjiga prikaz rata, ratnog besmisla, nasilja, jada i čemera kroz oči Dječaka koji je do jučer živio život i onda je sve krenulo naopako. Plačeš i diviš se što ne mrzi...
This book is written in simple Bosnian language, easy to read. The story itself is very interesting, but it might be hard to follow to someone that doesn't have any idea of circumstances around Srebrenica genocide and happenings in years after. I would highly recommend it for reading.
"Al reko pa sve da ništa nejmam najvažnije su one slike što ih nosimo u sebi a meni je takije lijepije uspomena prepuna ova moja duša. Jah babo moj, tako ti je to."
Roman napisan narodnim jezikom određenog kraja Bosne, iz tog razloga na pojedinim mjestima je otežano čitanje i razumjevanje, ali sam način pisanja pomaže čitatelju da se saživi sa pričom. Knjiga jeste teška i na pojedinim mjestima zaista natjera suze na oči. Nisku ocjenu dajem iz subjektivnog razloga, sama poenta knjige i njen završetak su po mom mišljenju so na ranu Bošnjacima koji su preživjeli genocid.