Glavne su junakinje ovog romana dvije provalnice na samom kraju malo drugačijeg 19. stoljeća. Smještanje radnje u prošlost koja izgleda kao da se budućnost dogodila ranije, svrstava ovaj roman u "steampunk" - podžanr romana alternativne povijesti, odnosno znanstvene fantastike. Naše razvratnice proći će najživlje gradove stare Europe, znojiti se u južnoazijskim prašumama, a neće zaobići ni vjetrove širokog Atlantika, skačući iz kreveta u krevet, od jedne do druge avanture, pokušavajući spasiti svjetski mir i napredak cijeloga čovječanstva pomoću tajansvenog broda Poseidonije čije tajnovite prostorije kriju nezamisliva oružja. Čitatelji kojima se sviđaju filmovi poput "Družbe pravih džentlmena", "Zlatnog kompasa" ili "Vidocqa" uživat će u prvom hrvatskom steampunk romanu.
Na svome blogu Napredna inteligencija Žiljak je o romanu napisao:
Nakon kritičarskog uspjeha romana Irbis, nagrađenog Nagradom SFERA za 2012. i objavljenog ove godine u Srbiji, odlučio sam se za malo promjene atmosfere i zaputio se u steampunkersko okruženje. Poseidonia – prvi hrvatski steampunk roman – prati pustolovine dvije provalnice, Irene Orletz i Belinde Meredith, na samom kraju 19. stoljeća, koje na zagonetnoj lađi moraju razotkriti i slomiti krvoločnu zavjeru. Roman je izrastao iz priče “Der Eisendrache”, objavljene u prošlogodišnjoj zbirci Priče o zmajevima, izdanoj za Festival fantastične književnosti, a koja je postala 2. poglavlje.
Kaže i autor i reklamica za knjigu kako je ovo prvi HR steampunk roman.
E, bogme nije. Ovo veze nema sa steampunkom.
Wiki kaže za steampunk: "Steampunk is a subgenre of science fiction and fantasy literature and art that commonly features some aspect of steam-powered machinery, especially in a setting inspired by industrialized Western civilization during the 19th century. Steampunk works are often set in an alternative history of the 19th century's British Victorian era or American "Wild West", in a post-apocalyptic future during which steam power has maintained mainstream use, or in a fantasy world that similarly employs steam power."
Čini mi se kako je Žiljak jednog dana poželio napisati steampunk roman pa je skočio pogledati gornju definiciju. I uhvatio je se kao pijan plota. Znači alternativna povijest 19. stoljeća i sad samo da se ubaci nešto s parom, a da baš nije čajnik ili pretis lonac. Možda, recimo, avion na paru - 'ajmo ubaciti jedan, nema veze što je ordinarna glupost zamisliti avion pokretan parnim strojem. Druga genijalnost je "brod dulji od milje". Ne znam radi li se o pomorskoj, no i ona kraća, kopnena, je dovoljno dugačka da baci u nesvijest svakog brodograditelja. (razmislimo što je sa statikom kad se trup nađe između dva vala)
Ako nešto zahtijevam od knjige onda je to uvjerljivost! Koji god žanr ili podžanr bio, knjiga mora "držati vodu" od ljubića do krimića, a to je jednostavno nemoguće s avionom kojeg se naloži za let.
Da je uporabljena magija, pa sve skrene pomalo u weird vode steampunka (što je Mieville odlično smiksao u Bas-lag serijalu), sve bi bilo OK. No kako nije, ova knjiga se meni pretvorila u grotesku, crtani film "Tom i Jerry" gdje je baš sve moguće.
Nakon toga, izazvan, samo nalazim zamjerke:
Junakinjama ni Chuck Norris nije ravan, a kad navale na lezbo seks + još s S&M dodacima uz treću heroinu sve je postalo vrlo čudno.
Negativci su nivoa crteža kredom po zidu, potpuno bezrazložna krajnja okrutnost (ekstremno nasilje samo radi nasilja) uz teške naci šablončine (mjerenje lubanja, gomile Obersturm..., Untersturm..., Doppelblitz aka SS, lebensraum filozofija)
Prilično zamjeram autoru i hrpu stranih izraza (engleski, francuski i njemački) bez ikakvog objašnjenja. Ne znam zašto jednom pavilion, a drugi puta pavillon? Moja mama ovo ne bi mogla čitati i još bi glasno rogoborila.
Ocjena je -2, stavit ću dvije zvjezdice no njihovo GR značenje "it was OK" ne vrijedi u ovom slučaju. No ipak ću preporučiti da još netko ovo pročita i nešto napiše čisto da vidim jesam li ja previše zatupio s negativnostima. (znam to uraditi kad me izbace iz takta)
Moguće je da se autor jednostavno nije snašao u dugoj formi romana. Ovaj je izveden proširenjem priče, a meni se Žiljak baš i dopao putem zbirke odličnih priča "Slijepe ptice" tako da sam zbunjen i pokoleban u želji čitanja Irbisa. Možda sam i pogriješio, možda su burleska i humor u pitanju? Na koncu i najbolji ponekad zeznu.
Sve u svemu brzo sam pročitao, a koštalo me šetnje do knjižnice.
Pozitivna je činjenica da se knjiga brzo čita... fora je i simpa je ali meni ipak spada u one knjige za koje ja kažem "nit smrdi nit miriše". Prosječna i kao takve ću ju se kad-tad možda prisjetiti.
They called it a steampunk novel, but it was an understatement. There's steelpunk, blitzpunk, dieselpunk, teslapunk, atompunk, all coexisting within the coalpunk framework of the great spy novel sprinkled with hot sapphic romance, openly bisexual heroines, kinky sex, and colonial Nazis at the end of 19th century. All that with a powerful feminist twist and neat humour. What else could a girl ask from a book?
Zašto trojka? Ideja je jako dobra, stil pisanja se odlično uklapa u tematiku i razdoblje u kojemu se roman odvija. I što je još bolje, žiljakovski je tečan i lako čitljiv. Zašto onda trojka? Nekih stvari mi je bilo premalo, a nekih previše. Najveći kamen spoticanja u romanu su mi bile protagonistice. Možda se nisam dovoljno udubio u roman, ali uopće nisam razlikovao Irenu od Belinde. Osim boje kose i očiju, kao da se radilo o istom liku. Jednako se ponašaju, jednako govore, jednako misle, obje promiskuitetne gotovo do karikature. Nedostajalo mi je malo njihove dubine, pozadine (i tu ne mislim na fizičku jer je toga bilo na svakoj trećoj stranici, ali tko čita Žiljka, poznati su mu njegovi lajtmotivi (obavezna lektira: njegova priča "Čopor" ;)). Mislim na karakternu pozadinu. Tu i tamo je bila ubačena koja štura informacija o njima (jedna je ubila Jacka Trbosjeka, druga je naučila borilačke vještine u Nihonu), ali nedovoljno da bih si uspio u mislima predočiti njih kao realne osobe. Antagonisti su bili baš onako bondovski - fundamentalno zli i s megalomanskim planovima. Tu mi je također nedostajalo "mesa" koje bi im dalo dojam ljudskosti, a ne samo hodajuća okrutnost i gorivo za pokretanje radnje. Međutim, možda je to i bila autorova namjera. Napraviti roman starog kova gdje je avantura bitnija od studije lika. U tom slučaju se bilježim sa štovanjem. Ali, ako izuzmem te "detalje", ne mogu reći da me roman nije vukao da ga čitam dalje, što bi zapravo trebao biti najveći kompliment knjizi. Zato, kad zbrojim i oduzmem, dajem trojku.
Naletjela na naslov u knjižnici i pomislila wow kak kul, hrvatski steampunk roman i to još s dvije glavne protagonistice, pa ovo bi moglo biti super.
Ali sam se razočarala. Junakinje su tu gotovo isključivo da bi bile objektificirane do unedogled, i moramo se u svakoj drugoj rečenici podsjetit na to da se fukaju sa svime i svakime i to im je očito najveća kvaliteta ("a da SAMO ZNATE kako su plaćale svoje dugove", "ne možete NI ZAMISLITI što su svašta u stanju učiniti sa svojim čarima huh huh wink wink" i slično, wash, rinse, repeat, konstantno. Shvatili smo.)
I ne bi mi to možda ni smetalo da je ostatak romana imao ponuditi kakvu dubinu - npr. da znamo detaljniju, uvjerljiviju sliku odnosa njih dvije. Da su i ostali likovi prikazani uvjerljivije, produbljenije, trodimenzionalno. Da sam imala razloga osjetiti bilo kakvu emociju prema ikome uključenom u cijelu situaciju. Ili općenito osjetiti ono što se u danom trenutku htjelo dočarati. Ali nisam. Sve mi je nekako isuviše jednodimenzionalno, plitko, nedorečeno.
Nevím. Asi jsem se nechal zlákat spíš povedenou obálkou a tématem steampunku, než obsahem. Ten je bohužel více než rozpačitý. Samé "leštění bambitek", tření skulinek atd. Chybí nadhled, humor. Thriller by to byl tak v době, o které má vyprávět. Příběh na úrovni Zeleného fantoma z roku 1920. Ke konci se kniha zvrhla úplně v neomarxistickou agitku.