29 tužnih činjenica Andrije Škare duhovit je i britak roman o krizi srednjih godina, jednome sportskom komentatoru koji se pokušava snaći u ljubavi, poslu, prijateljstvu i vlastitom tijelu koje ga sve češće izdaje. Kroz ležeran humor i pronicljive uvide, ovaj roman o ljubavi, odnosima, društvu i svakodnevnim malim porazima idealan je izbor za sve koji traže suvremenu hrvatsku prozu koja istovremeno zabavlja i boli.
Andrija Škare. Rođen je 1981. u Zagrebu. Diplomirani novinar. Više od deset godina radio kao novinar, scenarist, urednik i voditelj na Hrvatskoj televiziji i Hrvatskom radiju. Vodio je emisije „Briljanteen“, „Knjiga ili život“, „Govornica“, „Retro dnevnik“…
Surađivao je ili surađuje sa svim važnijim hrvatskim novinama i časopisima, redovito se pojavljivao u nizu tiskanih i elektroničkih medija. Pisao za Globus, Jutarnji list, Gloriju, Novosti, Plan B, booksa.hr, t-portal…
Kratke proze objavljuje redovito od 2003., radovi su mu prisutni u brojnim književnim časopisima u zemlji i regiji. Prevođen je na više jezika, engleski, mađarski, slovenski…
Često nastupa na književnim festivalima kao autor, moderator i književni kritičar. Pokrenuo je nekoliko književnih i glazbenih tribina u Zagrebu gdje je prepoznat kao jedan od najboljih voditelja književnih događanja mlađe generacije.
Jedan je od osnivača književnog pokreta eventualizam pa je, kao i ostali eventualisti, s četiri priče zastupljen u zborniku eventualizma „Nagni se kroz prozor“ (Celeber, Zagreb, 2006.).
Od samostalnih knjiga objavio je: "S više mlijeka, molim" (Celeber, Zagreb, 2008.) "Život svijeta koji će doći" (CeKaPe, Zagreb, 2014.) "Slušaj me" (Duriux, Zagreb, 2016.) "Društvene igre" (Hena Com, Zagreb, 2017.) "Dva prsta iznad gležnja" (Hena Com, Zagreb, 2020.)
Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik te stalno surađuje s nakladničkom kućom Fraktura u kojoj uređuje knjige, vodi računa o digitalnom marketingu i aktivno promovira čitanje.
Moglo bi se reći da je Andrija Škare jedan od naših najurbanijih autora. Sve što piše, bile to priče ili romani, čvrsto je povezano s gradskom (zagrebačkom) svakodnevicom i uvjerljivo je prikazuje u cijelom rasponu situacija.
U ovom romanu glavni lik je Marin, 45-godišnjak koji, čini se, nikad nije do kraja odrastao. Radi kao sportski komentator, živi u stabilnoj vezi, ima nekoliko prijatelja s kojima se povremeno čuje (i s kojima povremeno sjedi po kafićima)... sve je ok dok ne prestane biti ok. A kad mu se svijet krene urušavati, Marin shvaća koliko je njegova životna konstrukcija bila krhka. Autor je ipak previše iskusan da bi dozvolio jednostavno rješenje Marinovih životnih problema - i dobra strana ovog romana je upravo to što tog rješenja ni nema. Možemo ponešto naslutiti, ali pravi rasplet ostaje zadatak za čitateljsku maštu. Svakako, Andrija Škare nije bio toliko okrutan da svojeg lika ostavi potpuno na cjedilu, ostavlja mu odškrinut prozor za okretanje nove životne stranice, ali bez nametanja jedinstvenog rješenja.
Druga dobra strana ovog romana je najjači Škarin adut - uvjerljiv opis suvremenog zagrebačkog života. Istina, uz malo previše sjedenja po kafićima i ispijanja piva i drugog alkohola, ali i to je dio hrvatskog realiteta. O tome govori i Tužna činjenica br. 14 (uz tiskarsku grešku i jednu nulu manje).
"Tužne činjenice" iz naslova romana u stvari su originalno upakirane rečenice koje svoje uporište imaju u statistici ili stručnim spoznajama o ljudima, psihologiji, životu općenito. Pravilno raspoređene kroz tekst (i ne, autor nije bio toliko naivan da svako poglavlje posveti jednoj od tih činjenica!), one daju diskretan odmak od radnje i od likova i pružaju čitatelju drugu, objektivniju sliku. Ovo je možda i najbolji moment cijelog romana.
A ono što bih autoru ipak mogla zamjeriti je vrlo neuvjerljiv prikaz djeteta - dječak Robert opisan je tako da bismo pomislili da ima 6-7 godina, a ispada da ih ima 11. Pa ni jedini ženski lik (Andreja) nije osobito uvjerljiv, iako je autor u svojem ranijem romanu "Dva prsta iznad gležnja" pokazao da je itekako u stanju psihološki uvjerljivo portretirati ženske likove. Ali Andreja u ovom romanu i nije u glavnom fokusu.
U cjelini, dobro napisana i lako čitljiva knjiga iz urbanog suvremenog života.