What do you think?
Rate this book
1983. : romaneskni manevri
Za one koji su tu godinu proživeli, 1983. će biti emotivni podsetnik, a za one koji su rođeni kasnije najpreciznija mapa sveta koji je nestao.
U godini pred Olimpijske igre u Sarajevu, Šibenka je pokradena za titulu prvaka na košarkaškom prvenstvu, Danilo Kiš je objavio Enciklopediju mrtvih, a Bajaga svoj prvi album ... Sve to vreme, sedamnaestogodišnji Miljenko Jergović luta gradskim ulicama, obilazi knjižare i klubove, opsesivno čita novine, sluša pank i rok. Godina je obeležena neizvesnošću, njegovim strahom od odlaska u vojsku, početničkim filozofskim raspravama, identitetskim preispitivanjima, ali je ispunjena malim radostima. Niko još ne sluti katastrofu koja će započeti nepunih deset godina kasnije.
U knjizi 1983. Jergović rekonstruiše duh Sarajeva osamdesetih kroz trideset i tri fragmenta koji se stapaju u intimni portret jedne godine. Jergovićev glas je prepoznatljivo snažan: topao, ironičan, melanholičan i duboko human. Ovo nije knjiga o velikim istorijskim događajima, već o malim epizodama koje su se ugradile u pamćenje – emotivno bogata rekonstrukcija svakodnevice kasne Jugoslavije i još jedna potvrda Jergovića kao izuzetnog hroničara kulturnog i emocionalnog pejzaža bivše domovine.
U godini pred Olimpijske igre u Sarajevu, Šibenka je pokradena za titulu prvaka na košarkaškom prvenstvu, Danilo Kiš je objavio Enciklopediju mrtvih, a Bajaga svoj prvi album ... Sve to vreme, sedamnaestogodišnji Miljenko Jergović luta gradskim ulicama, obilazi knjižare i klubove, opsesivno čita novine, sluša pank i rok. Godina je obeležena neizvesnošću, njegovim strahom od odlaska u vojsku, početničkim filozofskim raspravama, identitetskim preispitivanjima, ali je ispunjena malim radostima. Niko još ne sluti katastrofu koja će započeti nepunih deset godina kasnije.
U knjizi 1983. Jergović rekonstruiše duh Sarajeva osamdesetih kroz trideset i tri fragmenta koji se stapaju u intimni portret jedne godine. Jergovićev glas je prepoznatljivo snažan: topao, ironičan, melanholičan i duboko human. Ovo nije knjiga o velikim istorijskim događajima, već o malim epizodama koje su se ugradile u pamćenje – emotivno bogata rekonstrukcija svakodnevice kasne Jugoslavije i još jedna potvrda Jergovića kao izuzetnog hroničara kulturnog i emocionalnog pejzaža bivše domovine.
722 pages, Paperback
First published January 1, 2025
15 people are currently reading
156 people want to read
About the author
Miljenko Jergović
75 books553 followersMiljenko Jergović is a Bosnian born prose writer. He currently lives and works in Zagreb, Croatia.
Jergović has established himself as a regional writer across the territory of former Yugoslavia and is best known for his prolific work on Balkan history, the Bosnian war, and the Yugoslav legacy. Critics have acclaimed his capability to turn every topic into a story without changing it's core at all, hence preserving its internal logic.
His more acclaimed works include a collection of short stories Sarajevski marlboro (Sarajevo Marlboro, 1994) and widely translated novels like Kin, Ruta Tannenbaum, and The Walnut Mansion. Jergović works as a journalist and has published several collections of his articles and essays.
Jergović has established himself as a regional writer across the territory of former Yugoslavia and is best known for his prolific work on Balkan history, the Bosnian war, and the Yugoslav legacy. Critics have acclaimed his capability to turn every topic into a story without changing it's core at all, hence preserving its internal logic.
His more acclaimed works include a collection of short stories Sarajevski marlboro (Sarajevo Marlboro, 1994) and widely translated novels like Kin, Ruta Tannenbaum, and The Walnut Mansion. Jergović works as a journalist and has published several collections of his articles and essays.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 5 of 5 reviews
January 31, 2026
Jergović je do perfekcije razbokorio i utrenirao umeće pisanja eseja u svom osobenom novelističkom ključu, tako da malo šta čitaoce može da iznenadi u njegovom postupku pisanja. Sadržaj je već druga priča, svaki će se pa i slučajni čitalac trgnuti makar na jednu ličnost, događaj ili temu o kojoj je slabo šta prethodno znao. Ovo je temeljan a ipak konsekventno ličan pogled na probrana zbivanja tokom 1983. godine, koja je ujedno bila i godina na samoj granici Jergovićevog punoletstva. Posle (konačno) snegom zasute zimske olimpijade u Sarajevu, u februaru 1984. a potom i njegovog petnaestomesečnog boravka u JNA na služenju obaveznog vojnog roka (kasarne Knin i Lastovo), ta domovina u njegovim (i ne samo njegovim) očima više nikad neće biti ista, a samo nekoliko godina kasnije, neće više biti ni cela, što otvara fundamentalno pitanje koliko je i te 1983. to funkcionalno uopšte bila.
Ukupan (gorak) utisak nakon čitanja ove knjige mogao bi da se sumira Jergovićevim citatima koji doduše nisu iz ove knjige već sa njegovog portala, ali jesu baš o godinama o kojima u knjizi Jergović piše:
“Osamdesete su bile mračno doba.”
“Osamdesetih se sužavao prostor mojih životnih očekivanja i nada. Na početku, 1980. sve je još bilo moguće, bilo mi je četrnaest i već sam bio punker. Na kraju, posljednjih dana 1989. više ništa nije ovisilo od mene. Kolektivi su odlučivali o sudbinama pojedinaca. … Ono što ja mislim, i zbog čega mi je pomalo jezovita idila osamdesetih, jest da su ratovi iz devedesetih stvar povijesnog, kulturnog, društvenog i životnog kontinuiteta u odnosu na prethodno razdoblje.”
“Osamdesete su ono što je iz osamdesetih nastalo.”
(vidi: Mit osamdesetih)
Ukratko, Jergović samopuzdan, suvereno na svom terenu, rečenički podrazumevano virtuozan.
Ukupan (gorak) utisak nakon čitanja ove knjige mogao bi da se sumira Jergovićevim citatima koji doduše nisu iz ove knjige već sa njegovog portala, ali jesu baš o godinama o kojima u knjizi Jergović piše:
“Osamdesete su bile mračno doba.”
“Osamdesetih se sužavao prostor mojih životnih očekivanja i nada. Na početku, 1980. sve je još bilo moguće, bilo mi je četrnaest i već sam bio punker. Na kraju, posljednjih dana 1989. više ništa nije ovisilo od mene. Kolektivi su odlučivali o sudbinama pojedinaca. … Ono što ja mislim, i zbog čega mi je pomalo jezovita idila osamdesetih, jest da su ratovi iz devedesetih stvar povijesnog, kulturnog, društvenog i životnog kontinuiteta u odnosu na prethodno razdoblje.”
“Osamdesete su ono što je iz osamdesetih nastalo.”
(vidi: Mit osamdesetih)
Ukratko, Jergović samopuzdan, suvereno na svom terenu, rečenički podrazumevano virtuozan.
October 23, 2025
Ovi "romaneskni manevri" (kako stoji u podnaslovu) vješt su spoj autofikcije i dokumentaristike. Evokacija i re/kreacija događaja iz 1983. godine, kada se već naslućivao kraj Jugoslavije i kada je dekadencija socijalizma na vrhuncu. Autobiografski dijelovi već su nam dijelom poznati iz autorovih romana "Otac" i "Rod", ali sada su dopunjeni nekim novim detaljima, ponekad posve indiskretnim i bizarnim. S puno gorčine i žuči opisan je kompleksan odnos autobiografskog subjekta prema majci. A u obiteljskom seciranju ni baka nije dobro prošla. Taj je obiteljski prtljag breme koje pripovjedač teško nosi. On je povremeno, kako bi rekao Andrić, "kivan čovjek". Ljut na sebe i na sve oko sebe. Zato tako često riga žuč. Ovo je duboko osobna knjiga: pripovjedač ide sebi pod kožu i u najdublje zakutke podsvijesti.
S druge strane, dokumentarne pasaže karakterizira nevjerojatna preciznost, fascinantna memorija i, ono najvažnije, bogomdani talent da od svega, baš od svega, može napraviti lijepu priču. Puno ih je da bi se nabrajalo, ali ostat će mi u sjećanju epizoda o susjedi Almasi, o smrti A. Rankovića, o Samanthi Smith, o Džoniju Štuliću i Azri ili o slučaju Đureković. Koliko neobičnih priča, koliko dragocjenih sjećanja stane u jednu Jergovićevu godinu. Ipak, umetnute novele Svadba u Sarajevu ili Svinjče djelo su književnoga velemajstora.
Iznenađuje autorov brutalno kritički odnos prema Jugoslaviji i "socijalizmu s ljudskim licem". Tko bi rekao da ćemo u Jergovićevu romanu pročitati sljedeće: Jugoslavija je bila "prostor nekontrolirane bolećivosti, lažne nostalgije, idealiziranog djetinjstva, vječno nedorasle mladosti i jugoslavenske komunističke laži, koja kroz vrijeme samo raste i već je narasla do čudovišnih razmjera".
No ni "druga strana" nije pošteđena pa se povremeno čini kao da se sadašnji kulturni rat prenio i na 1983.
Ovaj je roman bez sumnje književni događaj u HR!
S druge strane, dokumentarne pasaže karakterizira nevjerojatna preciznost, fascinantna memorija i, ono najvažnije, bogomdani talent da od svega, baš od svega, može napraviti lijepu priču. Puno ih je da bi se nabrajalo, ali ostat će mi u sjećanju epizoda o susjedi Almasi, o smrti A. Rankovića, o Samanthi Smith, o Džoniju Štuliću i Azri ili o slučaju Đureković. Koliko neobičnih priča, koliko dragocjenih sjećanja stane u jednu Jergovićevu godinu. Ipak, umetnute novele Svadba u Sarajevu ili Svinjče djelo su književnoga velemajstora.
Iznenađuje autorov brutalno kritički odnos prema Jugoslaviji i "socijalizmu s ljudskim licem". Tko bi rekao da ćemo u Jergovićevu romanu pročitati sljedeće: Jugoslavija je bila "prostor nekontrolirane bolećivosti, lažne nostalgije, idealiziranog djetinjstva, vječno nedorasle mladosti i jugoslavenske komunističke laži, koja kroz vrijeme samo raste i već je narasla do čudovišnih razmjera".
No ni "druga strana" nije pošteđena pa se povremeno čini kao da se sadašnji kulturni rat prenio i na 1983.
Ovaj je roman bez sumnje književni događaj u HR!
Read
February 13, 2026Biće mi potrebno par dana da izađem iz Sepetarevca 1983...
February 16, 2026
1983. Godina kad je Bajaga pripremao Pozitivnu geografiju, kad je preminuo Aleksandar Ranković, kad se Sarajevo spremalo za Olimpijske igre, a sedamnaestogodišnji Miljenko strahovao od vojske, koja je bila sve bliža i bliža. Poslednja predratna godina, kao što sam autor kaže, i godina kad je krenulo nesuptilno rušenje komunističke tvorevine.
Sve ove događaje ispratili smo iz njegove sobe u mračnom stanu na Sepetarevcu, gde su živele njegova odsutna i nezainteresovana mati i njegova previše zabrinuta Nona. Kroz intimne pripovetke bila sam kao deo njegove porodice, osetivši na svoju kožu njihovu porodičnu dinamiku, koja je unikatna za sebe, a ipak, karakteristična za većinu balkanskih porodica, u kojoj sam se naročito pronašla.
Scene su neverovatno dobro napisane, i fascinirana sam njegovom preciznom memorijom. Izdvojiću scenu atentata na turskog diplomatu u Beogradu, koja je zaista majstorski obrađena i ko god da je čita osetiće da se u tom trenutku teleportovao na Tašmajdan ‘83.
Ne postoji ništa što Jergović može napisati a da se meni ne dopadne. Zato je možda ovaj utisak pristrasan i neobjektivan. Jedan od retkih autora koji nas pušta duboko u svoju intimu i koji „glasno” piše svoje najdublje misli.
Takođe, jedan od retkih kome opraštam neverovatno duge rečenice. Štaviše, obožavam te preduge rečenice. Verovatno najbolji hroničar prethodnog veka, kroz monumentalna i nezaboravna dela.
Sve ove događaje ispratili smo iz njegove sobe u mračnom stanu na Sepetarevcu, gde su živele njegova odsutna i nezainteresovana mati i njegova previše zabrinuta Nona. Kroz intimne pripovetke bila sam kao deo njegove porodice, osetivši na svoju kožu njihovu porodičnu dinamiku, koja je unikatna za sebe, a ipak, karakteristična za većinu balkanskih porodica, u kojoj sam se naročito pronašla.
Scene su neverovatno dobro napisane, i fascinirana sam njegovom preciznom memorijom. Izdvojiću scenu atentata na turskog diplomatu u Beogradu, koja je zaista majstorski obrađena i ko god da je čita osetiće da se u tom trenutku teleportovao na Tašmajdan ‘83.
Ne postoji ništa što Jergović može napisati a da se meni ne dopadne. Zato je možda ovaj utisak pristrasan i neobjektivan. Jedan od retkih autora koji nas pušta duboko u svoju intimu i koji „glasno” piše svoje najdublje misli.
Takođe, jedan od retkih kome opraštam neverovatno duge rečenice. Štaviše, obožavam te preduge rečenice. Verovatno najbolji hroničar prethodnog veka, kroz monumentalna i nezaboravna dela.
January 24, 2026
Duga, duga knjiga, utješna. U nizu priča koje M.J. naziva romaneskim manevrima, nadugačko i naširoko oživljava život, događaje, ljude, knjige, muziku, filmove, taj život kakav je bio i kojeg sam tako upamtila, iako sam žensko, iako sam iz Zagreba. S užitkom sam čitala djelove koje lako mogu zamisliti kao razgovor u kojem se nadopunjujemo i nadmećemo tko se bolje sjeća, dijelovi su me podsjetili - jao pa na to sam posve zaboravila, a neki su me prosvijetlili pa sam zahvalno sakupljala dijelove priča i podatke koji su mi nedostajali kako bih razumijela što se zapravo događalo dok sam ja baš jako polako odrastala. Knjiga se čini kao velikodušni meni, istraživačka podloga za barem desetak romana - svijetovi su tu, treba samo pustiti junake i radnju nek se igraju. I slažem se da je dvadeseto stoljeće završilo 1983. koja je trajala do početka Olimpijade u Sarajevu.
Displaying 1 - 5 of 5 reviews