„Slabo spava, povremeno šeta gola, nema mira... Ivana piše s mesta gde svet ulazi u nju, baš na mestu preloma spoljašnjeg u unutrašnjeg. Taj kontakt, taj prelom, najintimnije je moguće mesto. Toliko intimno da mi se čini da znam kako je to biti Sajsi… Najteže mi pada što slabo spava i nema mira.“ – Konstrakta
„U ovom poetskom dnevniku Ivana Rašić pruža ruku Sajsi MC i pomaže joj da siđe sa scene. Kad se reflektori ugase, ritam ostaje; pesme pulsiraju poput noćnih žurki, nemirne i strastvene. Bit je sporiji, ali udarci su dublji.“ – Radmila Petrović
„Ove su pjesme na neki način spomenar ili je bolje reći – uspomenar; težnja da pronađemo sebe ne samo u prostoru nego još više u vremenu, kao da možemo jasno vidjeti sebe kako rastemo, kroz vrijeme, u javnom prijevozu, na rubu parka, na još jedini mogući način – u jeziku, stih po stih i eto života, tjelesnog, putenog, strastvenog, kojeg može zapisati samo jedini mu svjedok. A život u jeziku ponekad postane poezija koju je napisala neka žena, možda djevojčica, koja nam riječima drsko i nježno otkriva sebe – jer mi i jesmo jezik kojim se koristimo, poezija smo, pjesma. Možda baš to žulja zgrade, jer što bi ih drugo žuljalo osim onoga što žulja one koji ih nastanjuju.“ – Marko Tomaš
Mnogo sam uživao u ovoj knjizi. Nemir koji prati Sajsi mi je tako poznat. Omiljene pesme su mi one koje odišu nostalgijom za nekim prošlim vremenom - valjda vremenom kada se temelj zgrade postavljao, a koji se prethodno nije dobro očistio; vremenom kada su se gradili sloj po sloj spratovi života, koje ćeš potom svakog dana prelaziti na putu da izađeš iz zgrade. Jedan po jedan događaj, jedna po jedna uspomena i isto tako jedna po jedna emocija. I ne možeš da je napustiš bez njih. Nemaš tu moć. Imaš papir i olovku, svoje znanje, iskustvo, želje i maštu. Možeš da šetaš i putuješ, ali njoj moraš da se vratiš - toj zgradi koju uvek nešto žulja. Ostaješ nemiran.
Kao što nema kutka za mene da se smirim tako ne postoji ništa na ovom i izvan ovog sveta šta može da mi pomogne demon se zove Nemir najstrašniji od svih on jedini šeta i po paklu i po raju zemljom vlada demon Nemir moj demon se zove Nemir
Prodavac u ''Laguni'' mi je rekao da je razočaran knjigom, ali mislim da prodavac u ''Laguni'' nikada nije bio ženski tužan i nije se borio protiv istih demona. Sve preporuke.
Kida. Na prvo čitanje me najviše je uradio deo "Da li ti smeta kada padaš"... Poseban je doživljaj pesama ili bolje dnevnika, kada se već neko vreme budiš sama od sebe...Želim nam svima jedan čarobni čekić. 🔨
This entire review has been hidden because of spoilers.