U jednoj pećini skrivenoj u istarskom kršu arheolog Marko Eror pronaći će niz zanimljivih nalaza. Od onih iz ne tako davne prošlosti do onih iz prapovijesti, starih nekoliko desetaka tisuća godina. Među njima je i jedno zidno uklesanje jelena za koje je Eror uvjeren da pripada neandertalskoj kulturi i kao takvo predstavlja nevjerojatno važnu arheološku činjenicu, ali kad se upusti u pothvat dokazivanja svojih pretpostavki naići će na niz prepreka…
U ovom slojevitom romanu Mladen Blažević nevjerojatnom lakoćom plete veze između davne prošlosti, nešto recentnijih zbivanja i turbulentne današnjice. Kroz pet vremenskih okvira – kameno doba, brončano doba, Napoleonsko razdoblje, II. Svjetski rat, sadašnjost – on donosi priču o životu na ovim prostorima, o tome koliko prostor definira čovjeka i o tome što uopće znači biti ljudsko biće.
Ambiciozan, ali bez pretencioznosti, ovo je roman koji čitatelju ne dopušta da ga ispusti iz ruku. Uzbudljiv, duhovit, topao; kao da prati ritam ljudskog života i njegov neponovljiv ples na našem planetu
Roman zanimljive koncepcije, pisan "u slojevima", kao arheološka iskapanja, koja su, uostalom, u fokusu radnje. Arheolog Marko Eror, koji vuče i vlastite osobne i profesionalne terete, istražuje špilju na brežuljku, negdje u Istri, blizu svoje kuće. Paralelno s njegovim akcijama, priča iz špilje razmotava se u četiri sloja. Pratimo priču iz 2. svjetskog rata, o jednonogom partizanskom postolaru Petru, zatim ambicioznog vojnika Juru Gašparinija iz doba Napoleona, koji pred osobnim probitkom ne preže ni od okrutnih ubojstava. Pa još dalje u prošlost, u doba Histra, kad jednim od klanova upravlja odlučna Ulija, i koja potiče prelazak s ratničkog načina života na zemljoradnju i trgovinu. I još davnije, u doba neandertalaca, gdje mladić po imenu Trese Srce ostaje napušten u špilji i mora pregurati zimu.
Poglavlja su kratka, slojevi priča brzo se izmjenjuju i knjiga tako dobiva na dinamičnosti. Ujedno, to joj je i glavni minus, jer su pojedini slojevi prekratki, tekst se na mahove čini previše fragmentiran i pripovijedanje gubi na kontinuitetu. Jednostavno rečeno, pojedinačne priče zbog tog se prekidanja presporo razvijaju i knjiga tako postaje dosadna. Kako se radnja odmiče dalje u prošlost, tako je sve dalja i od čitatelja, pa su tako već i dijelovi o Histrima pisani prilično distancirano i teže razumljivo, a dijelovi o neandertalcima su potpuni promašaj. Na kraju, najzanimljiviji sloj je onaj iz sadašnjosti, onaj o Markovoj arheološkoj svakodnevici, s tipičnim problemima hrvatskog istraživača - kako namaknuti novac za istraživanje, što kad naiđeš na zid, može li se pobijediti sustav, kako se (ne) zamjeriti moćnicima ili interesnim skupinama. I priča o Petru je dobro vođena, nije toliko ratna, koliko je priča o izdaji i ljubavi.
U sve to autor je upleo i teoriju o povezanosti srčanih aritmija u ljudi sa Zemljinom seizmičkom aktivnosti, ali nije tu teoriju dublje razradio. I bolje da nije, jer je besmislena.
Ljubiteljima povijesti, arheologije i Istre knjiga bi se mogla i više svidjeti.
Knjiga koja me je ugodno iznenadila i iskreno oduševila - nikada nisam čitala nešto slično, pa iako je tema neobična progutala sam je u jednom danu! Bravo!