Samokontrola zasnovana na obrisima ličnog identiteta je čoveku neophodna i čini osnov njegove otpornosti na raznorazne pritiske. Ciljevi koje sebi postavlja moraju biti jasni, merljivi i ostvarivi, kako bi se na osnovu njihove ispunjenosti gradilo samopouzdanje i somopoštovanje. Moralne odrednice za “dobro” i “loše” treba da su definisane i eksplicitne, bez pratećih i suvišnih upitnika. Stalan rast kroz znanje i sticanje ličnih iskustava slika su iskrene spremnosti na samokorekciju.
“Nisam bio ni radostan ni tužan. Bio sam samo čitav.”
U ljubavi, porodici ili odnosima, najgore je kad čovek postane podrazumevan. Slično je i sa danima. Ako si u jednom danu odličio da iskoračiš, odabereš ili izgovoriš, kad si odbio da se navikneš i srodiš, nisi se uzalud budio. Propuštene prilike i izgubljene ljude teško je ponovo pronaći i stvoriti. Iako izvadjeni, ekseri iz dasaka života večne ožiljke ostavljaju. Na život se slučajno ne nailazi, pa se način na koji ću ga živeti ipak bira.
Fantazija je mekša i lišena krivice. Ona je beg i pokušaj da se povrati psihološki mir. Da makar u mislima živimo ono što se u stvarnosti ne usudjujemo. To se dete u namda hrani snovima u pokušaju odbrane od grubosti sveta. Zasnovano na zrncima istine i bez pravog doma, uprkos tome što liči da nas nekuda vodi, na kraju dugačkog cvetnog puta fantazije ne nalazi se ništa.
Saveti su najčistiji dok su tudji, a najteži onda kad ih treba živeti.