Kutijica od školjki

by Nada Gašić

Djevojčica i njen doživljaj ljudi, grada i gradića, u osjetljivom vremenu sazrijevanja, drži konce radnje da ne prijeđe u melodramu. Kutijica od školjki rekonstruira iščezlo vrijeme, Zagreb i druge gradove, jezik ondašnjeg Trogira, recepte i odjeću, međuljudske odnose i vrijednosti svijeta okrenuta budućnosti, pripovijedajući priču o zabranjenim ljubavima u kojoj se sreću Junak našeg doba i Gradić Peyton, mediteranska romansa i socijalistički zanos, progres i konzervativnost.

375 pages, Hardcover

First published January 1, 2025

About the author

Rođena je u Mariboru 1950. godine. Diplomirala jugoslavistiku i sociologiju u Zagrebu, doktorirala u Pragu, gde je radila kao lektorka na Karlovom univerzitetu. Isti posao radila je šest semestara u Sankt Peterburgu. Bavi se prevođenjem, leksikografijom i uredničkim poslom. Romani: „Mirna ulica, drvored“ i „Voda, paučina“ višestruko nagrađivani. U pripremi je roman „Četiri plamena, led“.

Reviews

[Tatjana Bordukalo Nikšić]

U "Kutijici od školjki" Nada Gašić nadmašila je samu sebe, i to višestruko. Karakterom različit od prethodnih njezinih djela, ovaj roman pršti od ljeta i zarazne dječje energije. Glavni lik je djevojčica koju zovu Tamala (ta mala), i koju roditelji, nakon jedne banalne nezgode koja je cijeloj obitelji pomrsila planove, šalju s majčinom prijateljicom na ljetovanje u Trogir. U Trogiru se ne dešava ništa dramatično, ali to će ljeto ipak promijeniti Tamalino poimanje svijeta odraslih.

Lik djevojčice Tamale je zarazno duhovit, ona je bistra, maštovita, glasna, raspjevana, rasplesana i - što bi odrasli rekli - bezobrazna (u stvari, ne libi se reći svoje mišljenje i odgovoriti "Neću" kad nešto neće). Upravo su njezine reakcije i dijalozi ono što ovoj knjizi daje takvu atmosferu, neponovljivu energiju i djetinju lakoću postojanja.

Ovo nije samo knjiga o jednom dječjem ljetu. Ovo je i knjiga o ljetnom Zagrebu 1961., gradu u kojem je noću carevala tišina, Savska cesta još je bila periferija, a glavna gradska prometnica nije imala iscjepkano ime, već su je zvali jednostavno - Autoput. I o vremenu kad se na more putovalo u pretrpanim vlakovima, a važne poruke prenosile su se telegramima. Nada Gašić o svemu tome pripovijeda bez forsirane nostalgije, svatko tko bude čitao ovaj roman izvući će svoju dozu te nostalgije, ovisno o vlastitim potrebama.

I, za kraj - nakon čitanja pogledajte kratak film Zvonimira Berkovića "Moj stan". Čak i ako ste ga ranije pogledali, nakon čitanja "Kutijice od školjki" doživjet ćete ga u jednom novom svjetlu.

[Anamarija]

Nada piše tako lako i pitko, da tekst curi preko stranica, nisi ni počeo a već je sve svršeno, i kao u ranijim knjigama mjesto radnje bude i jedno od lica radnje, ovdje udvojeno, malo smo uronjeni u zagrebačku metropolu u nastajanju, grad koji je iščezao, a onda u dalmatinsku provinciju kakve također više nema, pojeo ju cimer fraj/buking. Konstanta su njeni protagonisti, tako živi, i autentični. Zaplet, pa i teme su nekako u drugom planu, nema misterija za odgonetanje, sve je jasno, ali to ne umanjuje užitak čitanja. Divim se autoričinoj zrelosti, beskompromisnom stavu, čak i kad ode u (meni) nepotrebne dodatke romanu, poštujem to.

[Knjigofilizam]

Ono što sam uspela da pročitam je bilo okej, slatko, ali nekako mi je sve tako sporo išlo da nisam mogla da završim knjigu... Pokušaću ponovo nakon nekog vremena to je sigurno, možda ja sad nisam u odgovarajućem "stanju svesti" za nju, ali trenutno je samo dnf :(