What do you think?
Rate this book
Safari u Sarajevu
Ovaj roman polazi od pretpostavke koju je gotovo nemoguće prihvatiti, a još teže ignorirati, da je nasilje nad Sarajevom bilo i spektakl, da su ljudi dolazili ubijati zato što su to mogli, iz obijesti, za novac, neki iz navike. Ovaj roman ne nastaje kao rekonstrukcija sarajevskog safarija, niti ga promatra kao izoliran slučaj. Naprotiv, podsjeća nas na univerzalnost zla i na metak koji nikada ne pogađa samo jednu osobu, u slučaju djeteta, ponajmanje. Taj metak, kako je precizno primijetio Nikolaidis, onaj ispaljen na nadvojvodu Ferdinanda, i dalje putuje. Putuje poviješću, svakodnevicom, ravnodušnošću. Putuje do trenutka u kojem se neka knjiga života uvijek iznova otvara na istoj stranici, onoj na kojoj postaje jasno da fašizam nije poražen, nego vitalan, prilagodljiv i uporan. Safari u Sarajevu nije roman o prošlom ratu. To je roman o mehanizmu koji omogućuje da se nasilje ponavlja, da se zločin normalizira, da se stradanje banalizira. Nikolaidis nam, u svom najboljem pripovjedačkom maniru, ostavlja uznemirujuće saznanje da zlo ne dolazi uvijek izvana, da rijetko ostaje iza nas i da se, ako se ne prepozna, uvijek vraća u nekom drugom obliku.
(Kristina Ljevak Bajramović)
Rijetko koji pisac ima tu sposobnost da momentalno može odreagovati na stvarnost i napisati roman o vijesti decenije u regiji, a to je Safari u Sarajevu. Takav pisac je Andrej Nikolaidis, koji se odlučio da od ovog ratnog događaja pokrivenog debelom tamom ćutanja i tabua, napiše brz roman, kompaktan kao bomba. Riječ je, uslovno, o detektivskom romanu u kojem je detektiv toliko prljav da je u odnosu na njega Harvey Keitel iz Zlog poručnika poletarac. I takav privatni detektiv, antijunak, nihilista, navikao da prima i da zadaje udarce, upušta se u avanturu potrage za istinom. Naravno, to nije žanrovski roman o (bukvalno) neviđenom zločinu koji je ravan nacističkom uživanju u zlu, ovo je knjiga o nama, o evropskoj civilizaciji ogrezloj u krvi. Nihilistički traktat u Nikolaidisovu stilu, umotan u krimi-priču. Ispisan rukom nekog ko nema iluzija o ljudskom progresu. Snažna proza, s potresnim pasažima, ali s dovoljno (auto)ironije i uvida u postratnu BiH da baca daleko od uobičajene predstave nas o nama. Bez patetike, sladunjavosti, nostalgije. Jačina (i razočaranost, crnilo, mučnina) ovog romana šaka je u stomak nesviklom na odvratnu spoznaju kojoj nas izlaže ova knjiga. Kada je pročitate, imaćete još manje iluzija nego što ste ih imali na početku čitanja.
(Faruk Šehić, književnik)
U postjugoslavenskim književnostima teško je naći većeg mizantropa no što je Andrej Nikolaidis. Ako su ljudske naravi i priroda čaša, za ovog bosanskohercegovačkog pisca ta čaša jest i uvijek će biti poluprazna, a ne polupuna. Nikolaidis u svemu – od turizma do obiteljskih odnosa – svaki put nanovo pronalazi razloge da se snebiva nad ljudskom beščasti. Treba li onda biti iznenađen što se Nikolaidis latio teme u kojoj je kristalizirana grozota ljudske vrste: ta tema je ono što je novinarstvo ne baš umjesno imenovalo kao “Sarajevo safari”. Oko ratnog turizma ljudi koji su plaćali da bi snajperom ubijali građane Sarajeva. Nikolaidis je izgradio mali, briketirani hard boiled krimić u kojem se balkanski nacionalizmi prepleću s Casom Pound i zapadnom alternativnom desnicom, a prikaz suvremene, tranzicijske Bosne s općim mjestima tvrdo kuhanog krimića.
(Jurica Pavičić, književnik)
(Kristina Ljevak Bajramović)
Rijetko koji pisac ima tu sposobnost da momentalno može odreagovati na stvarnost i napisati roman o vijesti decenije u regiji, a to je Safari u Sarajevu. Takav pisac je Andrej Nikolaidis, koji se odlučio da od ovog ratnog događaja pokrivenog debelom tamom ćutanja i tabua, napiše brz roman, kompaktan kao bomba. Riječ je, uslovno, o detektivskom romanu u kojem je detektiv toliko prljav da je u odnosu na njega Harvey Keitel iz Zlog poručnika poletarac. I takav privatni detektiv, antijunak, nihilista, navikao da prima i da zadaje udarce, upušta se u avanturu potrage za istinom. Naravno, to nije žanrovski roman o (bukvalno) neviđenom zločinu koji je ravan nacističkom uživanju u zlu, ovo je knjiga o nama, o evropskoj civilizaciji ogrezloj u krvi. Nihilistički traktat u Nikolaidisovu stilu, umotan u krimi-priču. Ispisan rukom nekog ko nema iluzija o ljudskom progresu. Snažna proza, s potresnim pasažima, ali s dovoljno (auto)ironije i uvida u postratnu BiH da baca daleko od uobičajene predstave nas o nama. Bez patetike, sladunjavosti, nostalgije. Jačina (i razočaranost, crnilo, mučnina) ovog romana šaka je u stomak nesviklom na odvratnu spoznaju kojoj nas izlaže ova knjiga. Kada je pročitate, imaćete još manje iluzija nego što ste ih imali na početku čitanja.
(Faruk Šehić, književnik)
U postjugoslavenskim književnostima teško je naći većeg mizantropa no što je Andrej Nikolaidis. Ako su ljudske naravi i priroda čaša, za ovog bosanskohercegovačkog pisca ta čaša jest i uvijek će biti poluprazna, a ne polupuna. Nikolaidis u svemu – od turizma do obiteljskih odnosa – svaki put nanovo pronalazi razloge da se snebiva nad ljudskom beščasti. Treba li onda biti iznenađen što se Nikolaidis latio teme u kojoj je kristalizirana grozota ljudske vrste: ta tema je ono što je novinarstvo ne baš umjesno imenovalo kao “Sarajevo safari”. Oko ratnog turizma ljudi koji su plaćali da bi snajperom ubijali građane Sarajeva. Nikolaidis je izgradio mali, briketirani hard boiled krimić u kojem se balkanski nacionalizmi prepleću s Casom Pound i zapadnom alternativnom desnicom, a prikaz suvremene, tranzicijske Bosne s općim mjestima tvrdo kuhanog krimića.
(Jurica Pavičić, književnik)
128 pages, Hardcover
First published March 1, 2026
About the author
Andrej Nikolaidis
27 books47 followersAndrej Nikolaidis was born in 1974 in Sarajevo, to a mixed Montenegrin-Greek family. Until the age of six, he lived in the city of Ulcinj, where he returned in 1992 after the war in Bosnia erupted. Since 1994, he has written for regional independent and liberal media, as well as for cultural magazines. He is considered by many to be one of the most influential intellectuals of the younger generation in the region, known for his anti-war activism and for his promotion of the rights of minorities.
Nikolaidis also publicly defended the victims of police torture, which resulted in his receiving many threats, including a death threat during a live radio appearance. He has often stated that he considers freedom of speech to be the basis of freedom.
He has worked as a columnist in the weekly magazine Monitor and for publications including Vijesti (Montenegro), Dnevnik (Slovenia), Slobodna Bosna (Bosnia-Herzegovina), E-novine (Serbia), and Koha Ditore (Kosovo). Since 2010, he has been employed as an advisor for culture and free society in the parliament of Montenegro.
Nikolaidis also publicly defended the victims of police torture, which resulted in his receiving many threats, including a death threat during a live radio appearance. He has often stated that he considers freedom of speech to be the basis of freedom.
He has worked as a columnist in the weekly magazine Monitor and for publications including Vijesti (Montenegro), Dnevnik (Slovenia), Slobodna Bosna (Bosnia-Herzegovina), E-novine (Serbia), and Koha Ditore (Kosovo). Since 2010, he has been employed as an advisor for culture and free society in the parliament of Montenegro.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 5 of 5 reviews
April 19, 2026
Ovakav roman ima potencijal, a usudila bih se reći i dužnost, oživjeti jedno od najnasilnijih zvjerstava rata na Balkanu, a jedino što uspijeva je iskoristiti bol i patnju žrtava snajperskih masakara kako bi autor ponudio svoj politički manifest. Taj se politički manifest može sažeti u sljedeće: sve što imamo vječno je vraćanje fašizma i ne možemo ništa kako bismo to spriječili, osim da sami postanemo isti kao onih protiv kojih se borimo. Na takvo viđenje svijeta ne mogu pristati pa mi zbog toga ovaj roman nije nikako legao.
No čak i da se potrudim svoju ideologiju staviti sa strane, mogla bih reći da roman nije pošten prema svojem čitatelju. Mislim da nitko ne želi čitati fašistički manifest jednog od likova koji čini praktički četvrtinu romana. Čak i da netko želi to čitati, radije bi uzeo neke fašističke klasike, a ne se bavio ovim izmišljenim jadnikom. Da me se ne shvati krivo - autorova kritika fašizma sasvim je nedvojbena i jasna. No zbog nje ovaj roman zvuči kao autorov osobni obračun s cijelom ideologijom fašizma, dok je sarajevski safari samo nasumična kulisa. I baš zato što takva kulisa nikako ne bi trebala biti nasumična, mislim da ju ovaj roman svjesno iskorištava.
Nadam se da će se netko ozbiljno književno uhvatiti teme sarajevskog safarija jer žrtve i svi počinitelji zaslužuju da se o tome sve javno zna.
No čak i da se potrudim svoju ideologiju staviti sa strane, mogla bih reći da roman nije pošten prema svojem čitatelju. Mislim da nitko ne želi čitati fašistički manifest jednog od likova koji čini praktički četvrtinu romana. Čak i da netko želi to čitati, radije bi uzeo neke fašističke klasike, a ne se bavio ovim izmišljenim jadnikom. Da me se ne shvati krivo - autorova kritika fašizma sasvim je nedvojbena i jasna. No zbog nje ovaj roman zvuči kao autorov osobni obračun s cijelom ideologijom fašizma, dok je sarajevski safari samo nasumična kulisa. I baš zato što takva kulisa nikako ne bi trebala biti nasumična, mislim da ju ovaj roman svjesno iskorištava.
Nadam se da će se netko ozbiljno književno uhvatiti teme sarajevskog safarija jer žrtve i svi počinitelji zaslužuju da se o tome sve javno zna.
May 4, 2026
Kako mali Perica zamišlja trule bogataše i četnike, koji su uzrok svih zala ovog svijeta...
Ne postoji ništa dobro u ovom romanu, ako je uopšte roman, jer ponajviše podsjeća na kvazifilozofski traktat.
Ne postoji ništa dobro u ovom romanu, ako je uopšte roman, jer ponajviše podsjeća na kvazifilozofski traktat.
May 1, 2026
Nije priča kakvu sam očekivala, ali s druge strane, upravo je onakva na kakve sam navikla od Nikolaidisa, zbog čega i uživam u svakom njegovom romanu. Da je autor neko drugi, možda ne bih žurila da pročitam (zbog same teme), ali s Nikolaidisom znaš da neće biti ekploatacije mučnih detalja. Znaš da ide ironija i nihilizam, ali da će početak biti ovako duhovit (kao i neki kasniji dijelovi), e na to nisam bila spremna.
Roman je koncipiran kao detektivska priča u tri dijela: Majka: Lacrimosa, Sin: Recordare, Otac: Agnus Dei.
Narator je privatni detektiv koji ima zadatak pronaći ubicu djeteta (učesnika Safarija u Sarajevu) žene koja pripada posttranzijskoj (ratnoprofiterskoj) eliti i likvidirati ga. Ona, muž i kćerka su u nekoj mjeri inspirisani vrlo poznatim i uglavnom omraženim parom naše “političke elite”). Zanimljiv epizodni lik je Dragan i genijalna priča o puški koja luta gotovo stoljeće i na kraju se vraća u ruke potomaka prvobitnih vlasnika. Zanimljiva je i Zorka, vlasnica javne kuće.
Najzanimljivija teza romana je vječna repeticija zla:
“Lutao je taj metak ispaljen kraj Miljacke u Franza Ferdinanda bezmalo čitavi vijek, sve dok pred zgradom Vlade Srbije nije usmrtio premijera Zorana Dindića, kako je primijetio onaj koji je gađao najdalje i najpreciznije od svih srpskih pisaca, Svetislav Basara. Neki kažu da luta i dalje, jer ispaljeni metak ne ubija jednom; ne ubija ni dva puta, već ne prestaje ubijati, jer meci kratko putuju kroz prostor, no nikada ne okončava svoj put kroz vrijeme. Tako kažu.“
Dio u kojem nam pokušava predstaviti motive monstruma kakav je Andrea je u nekim dijelovima karikaturalan, ali u svakom slučaju sjajno napisan.
Citat:
“Dok sam kroz optički nišan puške posmatrao kako majčino tijelo pada u suvu travu savane, na trenutak sam imao osjećaj da je sve napokon u redu, da je sve onako kako treba biti. Imao sam osjećaj da je pravda dostižna a moji postupci ne mogu biti osporeni slučajem ni voljom bilo koga drugog.
Tada sam razumio: svijet posmatran kroz nišan snajpera za mene je bio najbolji od svih mogućih svjetova.
Kao cjelina, kao i uvijek, svijet je bio zakovitlani haos.
Ali onaj njegov fragment uhvaćen kroz nišan - ja sam bio njegov gospodar i sve u njemu bila je volja moja, kao što je sve u filmskom kadru volja rediteljeva. Zato sam, razumio sam, volio film - jer on je umjetnost snajpera. Malo je šta bezumnije od preporuke da se vidi „čitava, šira slika". Ne: radi se o tome da se uokviri kadar, izoštri samo jedan jedini fragment, samo jedna jedina meta.”
Roman je koncipiran kao detektivska priča u tri dijela: Majka: Lacrimosa, Sin: Recordare, Otac: Agnus Dei.
Narator je privatni detektiv koji ima zadatak pronaći ubicu djeteta (učesnika Safarija u Sarajevu) žene koja pripada posttranzijskoj (ratnoprofiterskoj) eliti i likvidirati ga. Ona, muž i kćerka su u nekoj mjeri inspirisani vrlo poznatim i uglavnom omraženim parom naše “političke elite”). Zanimljiv epizodni lik je Dragan i genijalna priča o puški koja luta gotovo stoljeće i na kraju se vraća u ruke potomaka prvobitnih vlasnika. Zanimljiva je i Zorka, vlasnica javne kuće.
Najzanimljivija teza romana je vječna repeticija zla:
“Lutao je taj metak ispaljen kraj Miljacke u Franza Ferdinanda bezmalo čitavi vijek, sve dok pred zgradom Vlade Srbije nije usmrtio premijera Zorana Dindića, kako je primijetio onaj koji je gađao najdalje i najpreciznije od svih srpskih pisaca, Svetislav Basara. Neki kažu da luta i dalje, jer ispaljeni metak ne ubija jednom; ne ubija ni dva puta, već ne prestaje ubijati, jer meci kratko putuju kroz prostor, no nikada ne okončava svoj put kroz vrijeme. Tako kažu.“
Dio u kojem nam pokušava predstaviti motive monstruma kakav je Andrea je u nekim dijelovima karikaturalan, ali u svakom slučaju sjajno napisan.
Citat:
“Dok sam kroz optički nišan puške posmatrao kako majčino tijelo pada u suvu travu savane, na trenutak sam imao osjećaj da je sve napokon u redu, da je sve onako kako treba biti. Imao sam osjećaj da je pravda dostižna a moji postupci ne mogu biti osporeni slučajem ni voljom bilo koga drugog.
Tada sam razumio: svijet posmatran kroz nišan snajpera za mene je bio najbolji od svih mogućih svjetova.
Kao cjelina, kao i uvijek, svijet je bio zakovitlani haos.
Ali onaj njegov fragment uhvaćen kroz nišan - ja sam bio njegov gospodar i sve u njemu bila je volja moja, kao što je sve u filmskom kadru volja rediteljeva. Zato sam, razumio sam, volio film - jer on je umjetnost snajpera. Malo je šta bezumnije od preporuke da se vidi „čitava, šira slika". Ne: radi se o tome da se uokviri kadar, izoštri samo jedan jedini fragment, samo jedna jedina meta.”
May 3, 2026
Zbog same teme koju smatram jako bitnom, 5. Izvedba i priča svakako ne zaslužuju tu ocjenu. Doima se da je autor požurio da napiše i objavi djelo dok je tema aktuelna. Ako će djelo dopriniejti da tema bude j aktuelnija, želim mu veliki uspjeh. Zato i ova ocjena.
“Osim toga, ako je negdje u svijetu bilo izlišno izmisliti takvu
priču, bilo je to u Sarajevu. U gradu u kojem su snajperi i granate ubili 1.601 dijete ljudi ne izmišljaju takve priče. Ne u gradu koji je bio u najdužoj opsadi u 2o. vijeku.
Ne u gradu u kojem je bilo bezbjednije igrati ruski rulet nego otići na posao, jer je ruski rulet značio manje šanse da budeš ustrijeljen. Ljudi koji žive i umiru u Paklu ne zamišljaju kako li, za ime Boga, Pakao izgleda;
“Osim toga, ako je negdje u svijetu bilo izlišno izmisliti takvu
priču, bilo je to u Sarajevu. U gradu u kojem su snajperi i granate ubili 1.601 dijete ljudi ne izmišljaju takve priče. Ne u gradu koji je bio u najdužoj opsadi u 2o. vijeku.
Ne u gradu u kojem je bilo bezbjednije igrati ruski rulet nego otići na posao, jer je ruski rulet značio manje šanse da budeš ustrijeljen. Ljudi koji žive i umiru u Paklu ne zamišljaju kako li, za ime Boga, Pakao izgleda;
May 13, 2026
2.5 ⭐️
Ima potencijala za više, cijela knjiga služi kao predgovor nekom boljem i opsežnijem djelu. Napisana poprilično jednostavno, pokušava odgovoriti na filozofska i etička pitanja koja su izvan granica djela i autora. Djelo također pokušava doći do određene razine shvaćanja nedjela koje je u svom postojanju potpuno neljudski te stvoriti psihološki profil čovjeka koje takvo (ne)djelo može počiniti. Činjenica je u stvari sasvim druga: te zločine su činili svakidašnji ljudi u nesvakidašnjim okolnostima, potpuno nespecifični po ičemu, a ne iskrivljeni psihopati.
Ima potencijala za više, cijela knjiga služi kao predgovor nekom boljem i opsežnijem djelu. Napisana poprilično jednostavno, pokušava odgovoriti na filozofska i etička pitanja koja su izvan granica djela i autora. Djelo također pokušava doći do određene razine shvaćanja nedjela koje je u svom postojanju potpuno neljudski te stvoriti psihološki profil čovjeka koje takvo (ne)djelo može počiniti. Činjenica je u stvari sasvim druga: te zločine su činili svakidašnji ljudi u nesvakidašnjim okolnostima, potpuno nespecifični po ičemu, a ne iskrivljeni psihopati.
Displaying 1 - 5 of 5 reviews