Zbirka od jedanaest pripovijetki: Crni mačak; Pad kuće Usher; Umorstva u Rue Morgue; Zagonetni slučaj Marie Roget; William Wilson; Čovjek svjetine; Jama i njihalo; Krabulja crvene smrti; Mellonta Tauta; U škripci i Zloduh nastranosti. U pogovoru: život i djelo Edgara Alana Poea.
The name Poe brings to mind images of murderers and madmen, premature burials, and mysterious women who return from the dead. His works have been in print since 1827 and include such literary classics as The Tell-Tale Heart, The Raven, and The Fall of the House of Usher. This versatile writer’s oeuvre includes short stories, poetry, a novel, a textbook, a book of scientific theory, and hundreds of essays and book reviews. He is widely acknowledged as the inventor of the modern detective story and an innovator in the science fiction genre, but he made his living as America’s first great literary critic and theoretician. Poe’s reputation today rests primarily on his tales of terror as well as on his haunting lyric poetry.
Just as the bizarre characters in Poe’s stories have captured the public imagination so too has Poe himself. He is seen as a morbid, mysterious figure lurking in the shadows of moonlit cemeteries or crumbling castles. This is the Poe of legend. But much of what we know about Poe is wrong, the product of a biography written by one of his enemies in an attempt to defame the author’s name.
The real Poe was born to traveling actors in Boston on January 19, 1809. Edgar was the second of three children. His other brother William Henry Leonard Poe would also become a poet before his early death, and Poe’s sister Rosalie Poe would grow up to teach penmanship at a Richmond girls’ school. Within three years of Poe’s birth both of his parents had died, and he was taken in by the wealthy tobacco merchant John Allan and his wife Frances Valentine Allan in Richmond, Virginia while Poe’s siblings went to live with other families. Mr. Allan would rear Poe to be a businessman and a Virginia gentleman, but Poe had dreams of being a writer in emulation of his childhood hero the British poet Lord Byron. Early poetic verses found written in a young Poe’s handwriting on the backs of Allan’s ledger sheets reveal how little interest Poe had in the tobacco business.
I prije nego li mi je ova zbirka došla pod ruke dosta sam čitao ali nakon nje sam se doista zaljubio u čitanje. Bilo je to već pred 18 godina i nakon toga je nisam nikad ponovno pročitao ali taj prvi put mi je ostao doživotno u sjećanju. Posudio sam je u školskoj knjižnici preko velikog odmora a do kraja 6. sata je bila pročitana. Kroz tjedan dana sam je pročitao još 5-6 puta. Jednostavno je nisam mogao ispustiti iz ruku ali je pročitao nisam nikad više. Tu je otpočela moja ljubav prema detektivskim romanima a na kraju i prema Kingu i njegovim specifičnim hororima
Ovu sam knjigu dobila kao lektiru. Ima jedanaest stranica. Doslovno se radi o čovjeku koji je volio životinje i imao ih puno i onda je postao ovisnik o alkoholu i zlostavljao je svoju ženu i svoje životinje. Najviše je volio mačka Pluta ali kad je počeo piti i jednom se naljutio i njemu jedno oko mu iskopao. Na kraju je objesio mačka. Onda mu se kuća zapalila i našao je onog mačka koji je izgledao kao Pluto samo je imao bilju mrlju na prsima. Ta ga je mačka stalno pratila. Onda je pokušao ubiti mačka ali ga je žena pokušala zaustaviti pa je nju ubio sa sjekirom. I nije mogao pronaći mačka ali je išao ne miru spavati, ozbiljno to je rekao. Nakon 4 dana došla je policija i ništa nisu našli no onda je da dokaže koliko su zidovi čvrsti sa bambusovim štapom lupio mjesto gdje je pokopao ženu. Čuo se vrisak sa druge strane policajci su išli odkopat to mjesto i našli na vrhu mrtve glave žene mačku. Junak ove knjige nije znao da je i mačku zakopao sa svojom ženom i OTKRIVIO MAČKA zato što ga je policija našla i zato što je ubio svoju ženu. Iskreno neizrađena priča ima previše toga i kao dobra radnja i dobra ideja ali joj je trebalo dati više stranica da je razrijedi. Ove dvije stranice su previše. Više sam ja napisala nego pisac ove priče.
This entire review has been hidden because of spoilers.
Po mojem mišljenju, knjiga započinje intrigantnim motivom, a završava neočekivanim preokretom. Djelo je upečatljivo upravo radi svoje neobične prirode i sve u svemu zaista posebno i vrijedno čitanja.
Poe jednostavno fenomenalno piše, ali nešto što me apsolutno razočaralo i nije mi se baš svidjelo jest detektiv Dupin - čovjek kao da nema osobnost, on je samo neki lik koji se pojavi na jednom mjestu i tu je jer, eto, može biti. Priče same su sebi su ono što bi i očekivali od Poea - čudne na početku i još čudnije na kraju (ali čudno u pozitivnom smislu). Kod nekih priča postoje dugački uvodima u kojima autor objašnjava to nešto što je nekoga natjeralo na određeni čin i to jako uspori priču, ali jednom kada počne priča drži vas do kraja. Posebno su mi se dopale priče U škripcu i Krabulja crvene smrti. crnog mačka sam pročitala po treći ili četvrti put i to mi je stvarno jedna od najboljih kratkih priča. Sve u svemu, izuzmemo li 2-3 priče od njih 11, zbirka je prilično zabavno i čudno štivo, te rekla bih, dobar uvod u Poevo stvaralaštvo.