Miss opkoljenog Sarajeva Inele Nogić svojevrstan je autobiografski korektiv slike koju su mediji i javnost izgradili o njoj na osnovi priča koje su pričali drugi. Pišući o Sarajevu koje umara i one koju su ostali i one koji su otišli, Inela istodobno piše ljubavno pismo gradu i vlastitoj emotivnoj geografiji. Njezine teme su djetinjstvo prekinuto preko noći, život koje se nastavlja iz države u državu, iz jezika u jezik, s gradovima i uspomenama u koferima u koje se, među najdublje pregrade, smjestila trauma.
Inela piše i o obećanju koje nije stalo na binu, o dva lica planetarno konstruirane humanosti, o razlici između deklarirane empatije i stvarnog uvažavanja tuđe priče. Piše o bezvlašću i zlu koje se u ratu normalizira, o pokušaju da ti se ukrade glas, i o odluci da se više ne pristaje na šutnju. U središtu knjige ipak nisu reflektori nego ljudi. Obitelj, prijatelji, krug najbližih, mjesta podrške i solidarnosti u kojima se čovjek opet sastavlja. Nogić podsjeća da smisao ne nastaje u glamuru i potpisima, nego u prisutnosti, u smijehu, u onima pred kojima znaš tko si i budeš mirna. Ovo je knjiga koju vrijedi čitati polako i nakon čitanja ostaviti je blizu uzglavlja, kako bismo se iznova podsjetili da vrijedi imati povjerenje u život.
Kristina Ljevak Bajramović
Neke biografije ne pripadaju samo onima koji su ih živjeli, već i kolektivnoj memoriji jednog vremena. Ime Inele Nogić u istoriji naših života zamrznuto je u bezvremenskoj tituli, u jednom trenutku, koj je bio nada i vapaj, krik nemirenja, ljepota kojoj nije namijenjeno da zaustavlja poglede po nekom šarenom korzu, nego da upire oči svijeta prema gradu koji nestaje u krvi i pepelu. Bila je simbol generacije, lutka s naslovne strane, pjesma svjetski poznatog benda. Ovom duboko potresnom knjigom prvi put izlazi iz te dodijeljene uloge vračajući glas onome što je godinama bilo prešućeno. Inela Nogić bila je gledana, ali ne i viđena. Godinama je šutnja bila njezino sklonište, tamo gdje se krila od rana, zlostavljanja i straha. Hrabro se ogolivši, podsjeća da gorda snaga žene leži u preživljavanju svega što je stremi slomiti, u prkosu da se nanovo rodi nepokorena, kao grad djetinjstva koji u ovim redovima ne funkcionira samo kao mjesto radnje nego kao njezin početak i kraj, spomenik radosti i pregoleme tuge, mjesto nasilja i ljubavi i onaj nadnaravni lokalitet, gdje se legende i stvarnost stalno isprepliću. Legenda o Ineli Nogić ispričana je na hiljade puta, na konferencijama i panelima, u muzejima. Pjevana na prepunim stadionima. I ništa od toga dosad nije govorila ona. Ne kao ikona jednog doba, nego kao žena koja je odlučila svoju priču prvi put ispisati sama, okrunivši se tako još jednom u besmrtnosti, i za sve djevojčice koje dolaze sutra.
Snažna, potresna ispovijest čuvene Miss opkoljenog Sarajeva Inele Nogić. Knjiga je napisana elokventno, dinamično i izuzetno se brzo čita. Dio koji donosi priču o famoznom izboru za miss i pridruživanje turneji benda U2 još jednom je potvrdio staru bolnu istinu kako su oči svijeta selektivno birale ono što im je od nas kao nacije napaćene ratom, trebalo u datom momentu. Nekad je to bilo kako bi sebe prikazali u svjetlu koje im je trebalo, a nekad jer smo jednostavno bili dekor za tuđe interese. Ono što me se posebno dojmilo je Inelino svjedočenje o epizodi vezanoj za zlostavljanje u ratu koje su sasvim sigurno preživjele mnoge žene i mlade djevojke u opkoljenom Sarajevu, a o čemu se i danas uglavnom šuti. Hrabro. Jedna od rijetkih knjiga koja donosi autentičan ženski glas o tome kako je bilo biti mlada, izuzetno lijepa djevojka u toku opsade Sarajeva i kako je izgledao put pronalaska izbavljenja iz ratnog pakla. Velika preporuka!