Ljiljana Habjanović Đurović rođena je 1953. godine u Kruševcu. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Od 1985. do 1995. godine radila je kao bankarska službenica, komercijalistkinja inostranog turizma i novinarka. U tom periodu objavila je tri romana (Javna ptica, 1988, Ana Marija me nije volela, 1991, i Iva 1994. godine) i knjigu literarne publicistike Srbija pred ogledalom 1994). Od 1996. godine posvetila se samo književnom radu i od tada je objavila romane: Ženski rodoslov, 1996, Paunovo pero, 1999, Petkana, 2001.
Do juna 2003. godine ovi romani prodati su u ukupnom tiražu od blizu 300.000 primeraka.
Juna 2003. godine otvorila je svoju izdavačku kuću "Globosino Aleksandrija" u kojoj je objavila svoj novi roman Igra anđela, i ponovljena izdanja ostalih romana.
Dobila je pet nagrada "Zlatni bestseler", dve nagrade "Specijalni zlatni bestseler", dve nagrade "Hit liber", nagradu "Kočićevo pero" (Igra anđela, 2004.). Jedini je dobitnik tri nagrade Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu u bibliotekama Srbije (za 1998. Ženski rodoslov, za 2000. Paunovo pero, za 2003. Igra anđela). Tri puta je imala po dve knjige među deset najčitajih u bibliotekama Srbije (1999. Ženski rodoslov i Paunovo pero, 2001. Paunovo pero i Petkana, 2003. Petkana i Igra anđela).
Romani Ljiljane Habjanović Đurović prevedeni su i objavljeni u Češkoj, Grčkoj, Italiji, Hrvatskoj i Makedoniji.
"Strasan je svet u kome zivimo-uzdahnula je Katarina. Ali nismo ga mi takvog stvorile. I nemamo snage da ga menjamo. Mozemo samo da menjamo svoje mesto u njemu. I to moramo da radimo."
"Coveka mozes zaustaviti kada se penje. Kada pada, ne mozes, rekao je neko cije ime nisam zapamtio."
"Ja sam verovao da ljubav mora biti lepa i cista. Da je ljubav ceznja i cekanje. Pogled i uzdah. Vernost i odanost. Plemenita zastita."
"Nije vazno gde covek zivi, vec kako zivi. A Bog je svuda. Samo covek treba da ostane sa Njim. I da Ga cuje."