Misteriozni špil, kojim priča počinje, sadrži četiri posebne karte, karte koje pokušavaju da pobegnu, ali se vraćaju. Nastavak priče prati četiri lika, od kojih svako ima naizgled potpuno drugačiji život, ali događaji i pojave koji nagoveštavaju zajedničku nit i povezanost uprkos različitosti čine da se roman čita kao nerazdvojiva celina, u dahu.
Roman "Špil" je narativna polifonija, ali sa brižljivo građenim čvorištima susreta narativnih tokova, te se može čitati redosledom koji sami izaberete, jer je svaki čitalac pozvan da "Špil" slaže kao sa-stvaralac.
Iako je rođen prvo u Sarajevu 1986, Sergej Faber se zapravo rodio u Beogradu 2008. godine dok je, studirajući elektrotehniku, istraživao stvari koje nisu elektrotehnika.
Iako je "Čovek sa Albajsina" njegov drugi napisani roman, to je prvi koji je objavio, da bi, ni dve godine kasnije, "Špil" takođe ugledao svetlost dana kao Sergejev drugi objavljeni roman.
Iako su sve priče već ispričane, čvrsto veruje da su one koje on ispriča (ili prepriča) duboko ljudske i vredne pričanja, naročito ako se pričaju ustima ljudi koje tek treba upoznati i razumeti.
Iako se smatra građaninom sveta i ima pasoš dveju država, ni u jednom od tih pasoša nigde ne piše "Sergej Faber".
Odlična knjiga sa višedimenzionalnom likovima od kojih se neki zavole, neki zamrze, ali nijedan citatelja ne ostavlja ravnodušnim. Autor vrlo slikovito prepričava njihove priče i opisuje ih kroz vrlo tečne dijaloge. Knjiga se čita bez poteškoća i nema nijedan dio zbog kojeg ce čitatelj htjeti čekati da čim prije završi.
Sviđa mi se kako se Sergej lepo igra dok piše isprepletene priče koje tako maestralno stoči u jedan književni levak sa lakoćom kao da je napisao nebrojano romana do sada. Divna knjiga koju ne ispuštate iz ruku dok je ne pročitate.
Joooj, ne volim kad priča, a još više pristup, ima potencijala biti dobar i inovativan, a onda autor ne realizira isti. Pitkost radnje parcelizirane u nekoliko (ne) povezanih priča, pada u drugi plan plošnosti likova i predvidljivih zapleta. Ovo mi je baš ono što se na engleskom naziva "airport novel". Nije mi žao što sam pročitao, ali da će ostati sa mnom nakon tjedan-dva - neće.
Roman o životu, roman o ljudima s manama i vrlinama, roman o sreći, roman o neminovnosti, roman o svakome od nas. To je za mene Špil, zasigurno roman godine, kojem se nakon prvog čitanja redovito i rado vraćam, nekad "samo" nekim poglavljima, nekad odredenom liku, nekad rečenici. Učinite svom srcu uslugu i pročitajte Špil.💛▪️
Najviše su mi se dopali trenuci kada se različite priče „sastanu” — kada kao čitalac prepoznam da se jedna linija radnje zapravo ukršta sa drugom. Ti momenti preklapanja su mi bili najuzbudljiviji deo romana, jer donose dodatnu dubinu i osećaj povezanosti celokupne priče.