Kafić Dan

by Dorta Jagić

Pjesnikinja Tajna razvrgla je zaruke s filozofom Feliksom, kojem je predugo tolerirala vjetropirstvo, prazna obećanja i privrženost čašici. Nakon prekida, Tajna pokušava sklopiti razbijene komadiće svog slomljenog srca i bića. Središnji motiv romana je kafić Dan, u kojem junakinjin nesuđeni zaručnik povazdan visi sa svojim osebujnim kompićima. Kafić Dan kao stvarno ali i simboličko mjesto, iz kojeg Tajna započinje svoju opsežnu potragu za odgovorom o tome što ljude baca u ponor ovisnosti, ali i o vlastitoj prirodi, o lakomislenosti i sklonosti sanjarenju i idealizmu, kao i o privlačenju svim vrstama rubova – rubu života, rubu umjetnosti, rubu znanosti, rubu vjere... U toj vatrenoj i strelovitoj potrazi, s Tajnom putujemo kroz stvarne prostore ulica zagrebačkog kvarta Črnomerca, kroz istarske gradiće, bečke ulice i muzeje, talijanske vrtove, ali i u minule svjetove Tajninog djetinjstva u Sinjskoj krajini i u Brodskoj posavini, s djedovima i bakama koji kroz sjećanja i priče sastavljaju mozaik Tajninog svijeta. Odgovori se traže u dijalozima s pjesnikinjama, piscima i umjetnicima, psihijatrima, kvartovskim svetim ludama, beskućnicama i zagorskim kumicama, s Marijanom Badelom i usamljenim starcem iz doma za starije, ali i u pisanju pisama ljetu, ulici, pješačkoj zebri, kao antropomorfiziranim sugovornicima – sve u potrebi da se dosegne ishodište vlastite osobe, kako bi se ponovno moglo povjerovati u ljubav.


Prvi roman Dorte Jagić, iza koje je čitav nagrađivani pjesnički i prozni opus, napisan je u autoričinu jedinstvenu stilu – rečenicama koje grade slikovite, sočne i lucidne slike, ali ležernim i duhovitim, koje nas i u trenutku najveće proživljene agonije umiju nasmijati iz dubine duše.

320 pages, Hardcover

Published January 1, 2025

About the author

Dorta Jagić (b. 1974), Croatian poet, novelist, playwright and translator.

Reviews

[Valentina · Rating 5 out of 5]

Postoje knjige koje pamtimo po radnji, a postoje one koje nam ostanu pod kožom zbog jezika. Kafić Dan svakako pripada ovoj drugoj skupini.
Radnja mi je često potpuno nebitna. Mnogo mi je važnije kako je nešto napisano, kakav osjećaj (u meni) jezik proizvodi. Prisjetila sam se riječi Columa McCanna:
„Mi čitatelji često griješimo jer previše pozornosti posvećujemo radnji; ali književno djelo ne počinje radnjom niti njome završava. Radnja je važna, naravno da jest, ali uvijek je podređena jeziku.“

I upravo je to najveća vrijednost ovog romana. Nekoga će možda razočarati nekonzistentnost i raspršenost priče, ali ja sam uživala u tim krhotinama života glavne junakinje Tajne i u načinu na koji nam ih Dorta pripovijeda.
Čitatelj ulazi u njezino biće, u introspekciju koja se časom pretače u krajolike Istre, Dalmacije, Zagreba, Prigorja, Slavonije ili neka poznata i manje poznate umjetnickq djela - slike (zastala sam i googlala te slike)- svijeta. Krajolik (kao i psihicka stanja Tajne) se topi pod njezinim nogama, u njezinoj mašti, mislima i opažanjima. I sve se spaja u mozaik. Mozaik jednog ljudskig bića. Mozaik života.

Feliks, taj nesuđeni probisvijet, pardon - muž, pa čak i sam Kafić Dan, na kraju postaju gotovo nevažni. Možda je čak i naslov romana pomalo „fulan“ u odnosu na ono što knjiga zapravo jest. Ali Dorti Jagić i njezinu pjesničkom, proznom izričaju dajem čistu peticu, unatoč onima koje će frustrirati fragmentiranost djela.

Jer ovdje je upravo jezik cjelina. Jezik je “zvonka radost” i melankolija istovremeno. Njezin izraz je i jednostavan i čista umjetnost. U njemu su psihologija, sumnje, samokritičnost, pisma (oh ta pisma pješackoj zebri ili Marijanu Badelu), krhkost i ljepota i da tu su još i slabosti naše svagdašnje (sveprisutne ovisnosti)— sve ono zbog čega književnost ostaje u nama i nakon posljednje stranice.

[Anđela · Rating 2 out of 5]

knjiga napisana za kolege pisce, ne za čitatelje. namučila sam se čitajući je (ne zbog obimnosti), premalo radnje i konzistentnosti, poneki dobar citat i to je to.

[Daniela Beaković · Rating 5 out of 5]

Jako neobično štivo. Oduševljavaju me Dortine misli, kutevi gledanja na stvari, neobični opisi, odgovori na pitanja zbog kojih bih lako zasuzila, ( kad završava djetinjstvo?…)sve to s lakocom uronjeno u skoro nepostojeću fabulu i leprsavost teksta. Autorica definitivno zna sve odgovore! Zna i zasto se glavna junakinja zove Tajna. A zna i kako me prikovati za knjigu.

[Marina Grgić · Rating 2 out of 5]

u početku mi bila obećavajuća, poslje dosadna, tako da ništa posebno, kraj mi se nije svidio, ubojstvo i završetak tajne.

[Obožavatelj Knjiga · Rating 2 out of 5]

DNF