Nakon nagrađenog romana Mirovanje, Dunja Matić vraća se s minuciozno izgrađenom studijom putovanja u srce traume. Priča prati Tisiju, mladu ženu koja dolazi u rodni grad posjetiti roditelje. Obiteljski susret potakne junakinju na poniranje u sjećanja. Kroz prizore iz prošlosti otkrivamo kakav je njezin odnos s roditeljima: majkom Ružom, emocionalno nedostupnom ženom koja kćeri nameće svoja uvjerenja; i ocem Teom, toplim, duhovitim, ali sve zaboravnijim muškarcem kojem se osobnost polako gasi. Tisijino preispitivanje dovodi je do neslućenih otkrića: stvari ipak nisu onakve kakvima se čine. Daj da te vidim introspektivna je, emotivno složena pripovijest o ženi koja pokušava vidjeti sebe kroz mrežu obiteljskih odnosa, jezika i sjećanja. Ova lirična proza istražuje što znači biti kći, žena, ljubavnica i čovjek uopće – između prošlosti koja nas oblikuje i budućnosti koja nas još čeka.
Dunja Matić (Split, 1988.) diplomirala je na Odsjeku za kulturalne studije na Filozofskom fakultetu u Rijeci, gdje danas radi kao asistentica. Autorica je romana Troslojne posteljine (2017.) i Mirovanje (2022.), zbirke kratkih priča Sinestezije (2019.) te zbirke eseja Previše truda: eseji o rodu, radu i rasporedima (2024.). Roman Mirovanje nagrađen je regionalnom nagradom Štefica Cvek te je bio u finalu književne nagrade Fric. Od 2018. godine članica je neformalne književne skupine Ri Lit.
Jedna mlada žena odlučila je pogledati u sebe i ispisati svoje odnose &emocije prema majci, ocu, dečku, profesiji, sramu... Tisija, glavna junakinja, ne zove se slučajno tako, kao što ništa u ovoj knjizi nije slučajno, suvišno ni pretenciozno.
Moćno štivo koje duboko zadire u unutarnji svijet protagonistice, napisano s iznimnim osjećajem za jezik. Da, Dunja Matić jako voli riječi. One su joj bitne, posvećuje im puno pažnje te ih odlično reinterpretira i tumači u tekstu, i tako sve lijepo sjedne na svoje mjesto (imala sam osjećaj kao da joj je Inoslav Bešker stalno bio u džepu dok je pisala).
Još jedno štivo koje pokazuje koliko su razumijevanje i prihvaćanje važni u procesu osobne spoznaje i sazrijevanja. Bez toga bi nastavak života bio sve teži i teži. I to ne samo Tisiji, nego možda na kraju i svima nama...
Gusta introspektivna proza. Glavna junakinja - psihologinja Tisija - kroz prisjećajuće pripovijedanje pokušava doprijeti do srži svojih nagomilanih frustracija. Perpetuirajući patrijarhalni obrasci: hladna i distancirana majka, otrovna ljubav poočima, neuspješne ljubavne veze, nemogućnost oslobađanja od utega prošlosti i pronalaženja svoga mjesta u svijetu. Pisano vrlo inteligentno, minuciozno izgrađenim rečenicama. Roman o složenim emocijama, o prošlosti od koje ne možemo pobjeći, o identitetu žene, ljubavnice, kćerke. Ipak, na kraju ostaje dojam da je sve to već viđeno i da čitate nešto poznato. 3.5
O da! Progutala sam knjigu pohlepno kao da se radi o mom omiljenom kolaču, a zapravo me negdje pod rebrima još uvijek boli, jer znam, baš je takav život!