Ovo izdanje sadržava četiri spisa Erazma Roterdamskog i tematski je naslovljeno "O svijetu i smrti". U prvom spisu ("Preziranje svijeta") Erazmo propituje vrijednosti svijeta suprotstavljajući svjetovni i samostanski život, s vrlo zanimljivim, katkad i neočekivanim kritičkim uvidima. Ostala tri spisa ("Priprava na smrt", "Utješni govor o smrti" i "Smrt i pogreb") žanrovski su različita i bave se središnjom temom smrti. Osim što su u njima brojna promišljanja, argumenti i uvidi koji su primjenjivi i danas, iz tih spisa doznajemo ponešto i o onodobnim praksama, životu i kulturi. Oštroumnim, iskrenim i hrabrim izlaganjem o vjekovnim, humanističkim temama Erazmo djeluje prosvjetiteljski i pomaže stvari i pojave sagledati u njihovoj istini. U tom smislu njegova razmišljanja i naputci mogu se držati i svojevrsnom terapijom suvremenom čovjeku i društvu. Erazmo Roterdamski (1460. ili 1400-1530) jedan je od najistaknutijih europskih humanista. Bio je augustinac, filozof i filolog, duboko predan znanstvenom radu i intelektualnoj slobodi. Priredio je važna izdanja te napisao više za paženih djela raznih žanrova – od pjesništva i pisama do rasprava. Kao vrstan poznavatelj grčkog i latinskog jezika, zadužio je znanost svojim filološkim i tekstološkim radom te priređivanjem prijevoda i izdanja Novog zavjeta, Aristotela i crkvenih otaca. U cjelokupnom Erazmovu opusu dolazi do izražaja njegova erudicija, znanstvena akribičnost i britka kritičnost. Iako je bio slavljen i cijenjen kao predavač i pisac, ostao je politički i vjerski neutralan u vrijeme spora između reformatorske i rimokatoličke strane. Zbog te neutralnosti bio je napadan s obiju strana. Erazmova borba protiv neznanja i praznovjerja bila je motivirana isključivo humanističkim uvjerenjima, a zalagao se za duhovnu reformu i promjenu nekih uvriježenih nastranih običaja. Njegova misao i danas ima veliki utjecaj, a on sâm ostaje simbol slobodnoga, neovisnog i moralnog intelektualca – prvak humanizma i trajni uzor europske misli.
Desiderius Erasmus Roterodamus (28 October 1466 – 12 July 1536), known as Erasmus of Rotterdam, or simply Erasmus, was a Dutch Renaissance humanist, Catholic priest, social critic, teacher, and theologian.
Erasmus was a classical scholar and wrote in a pure Latin style. Among humanists he enjoyed the sobriquet "Prince of the Humanists", and has been called "the crowning glory of the Christian humanists". Using humanist techniques for working on texts, he prepared important new Latin and Greek editions of the New Testament, which raised questions that would be influential in the Protestant Reformation and Catholic Counter-Reformation. He also wrote On Free Will, The Praise of Folly, Handbook of a Christian Knight, On Civility in Children, Copia: Foundations of the Abundant Style, Julius Exclusus, and many other works.
Erasmus lived against the backdrop of the growing European religious Reformation, but while he was critical of the abuses within the Catholic Church and called for reform, he kept his distance from Luther and Melanchthon and continued to recognise the authority of the pope, emphasizing a middle way with a deep respect for traditional faith, piety and grace, rejecting Luther's emphasis on faith alone. Erasmus remained a member of the Roman Catholic Church all his life, remaining committed to reforming the Church and its clerics' abuses from within. He also held to the Catholic doctrine of free will, which some Reformers rejected in favor of the doctrine of predestination. His middle road approach disappointed and even angered scholars in both camps.
Erasmus died suddenly in Basel in 1536 while preparing to return to Brabant, and was buried in the Basel Minster, the former cathedral of the city. A bronze statue of him was erected in his city of birth in 1622, replacing an earlier work in stone.