Roman omiljenog pisca regiona kakav do sada niste čitali: istorijski spektakl, urnebesna satira i velika priča o Balkanu pre Balkana.
U proleće 1717. u selu podno Imotskog kmet Grgo slučajno otkopa rupu iz koje izbijaju dim i strašna jara, oklizne se, upadne u nju i tamo sretne đavola koji ga već dugo čeka. Kad se probudi, shvati da je stvarnost još gora od sna: Turci mu dolaze po harač koji nema čime da plati, golobradi sin hoće u rat „za krst časni i slobodu zlatnu“, a glasine kažu da se prema Imotskom uputila silna vojska. I to ne bilo koja vojska, nego ona koju glavom i bradom predvodi Kraljević Marko.
U samom Imotskom turski zapovednik i lokalni moćnici utvrđuju odbranu, fratri dižu narod, trgovci dižu cene, zelenaši dižu kamate, prostitutke smišljaju marketinške strategije, a vojnici način da ne ratuju. Jer u Imotskom niko nije junak. Svi gledaju kako da zarade, kako da ne plate, kako da izvuku živu glavu i zaobiđu ono što dolazi.
A ono što dolazi jeste istorija, koja se ponavlja.
Kraljević Marko oslobađa Imotski je raskošan, bezobrazno duhovit i neodoljivo zabavan roman o Balkanu pre Balkana, o vremenu kada su se carstva smenjivala, granice pomerale, ali su ljudi ostajali isti. Ante Tomić ispisuje bespoštednu istorijsku komediju o ratu, veri, identitetu i vlasti, pokazujući da se kroz vekove menja sve osim ljudske naravi.
„Neko pametan je rekao da na Balkanu proizvodimo više istorije nego što možemo da svarimo. Nikada se s tim nisam slagala. Nije problem u proizvodnji istorije, nego u varenju! E, kada bi svi varili istoriju ovako kao što to radi Ante Tomić, ona više ne bi bila probavna smetnja. Oslobodili bismo je se.“
A native of Split, Ante Tomić begin to write as a reporter for local daily newspaper Slobodna Dalmacija. His articles showed great literary talent that would manifest in his 2000 debut novel Što je muškarac bez brkova. Three years later he wrote novel Ništa nas ne smije iznenaditi, describing the life of recruits in Yugoslav People's Army. Both novels are adapted to screen.
Ante Tomić now writes for Jutarnji list. In 2004 he travelled across USA in order to cover presidential campaign by talking to "ordinary" people.
U svom smijehu i zabavi, na kraju je tužno, a tužno je jer koliko god pisac pričao da je sve izmislio, shvatiš da je u tom maštanju iznio i mnogo gorkih istina o našim ljudima, o stradanjima, o slobodi! I zato se ja na kraju knjige i zaplakah i dadoh 4⭐️, jer nije ti u redu brate Ante da i ti napišeš nešto što tjera suze na oči, a da nije od veselja!
Nakon prošle godine objavljene "Nade", ni od najnovijeg Tomićevog romana nisam imala prevelika očekivanja, osim da knjiga bude duhovita i zabavna. To se i ostvarilo, ali roman o opsadi Imotskog iz 18. stoljeća i više je od toga. U početku atmosfere koja pomalo vuče na "Mrkomira" i zbog toga izaziva opravdane sumnje u kvalitetu knjige, roman je, kako radnja odmiče dalje, sve bolji i bolji. Kroz fiktivnu priču o borbi Mlečana i Turaka u dalmatinskom zaleđu (i, nakon Želimira Periša, još jednu zanimljivu teoriju o postanku linije Mocenigo i današnje granice Hrvatske - BiH), Tomić se razračunava s nacionalnim povijesnim mitovima, narodnim junacima, povodljivim masama i klišejima o ratovanju, i to čini na vrlo duhovit, a istovremeno nenametljiv način. Tomićev kraljević Marko je najobičniji muljator bez ratničkih vještina, ali posjeduje jednu drugu - pokazat će se, ne manje važnu. Mletački providur Alvise Mocenigo je obična naivčina koja vjeruje da jednorozi liječe sifilis, a "Turci" u Imotskom sve su domaći ljudi koji su na islam prešli iz čistog pragmatizma, jednako kao što bi se stoljećima kasnije učlanili u vladajuću stranku. Duhovito, inteligentno, zabavno - idealno štivo za ljetni odmor!
Kod " Kraljević Marko oslobađa Imotski" najzanimljivije je to što te gotovo natera da spustiš gard: smeješ se, uživaš u apsurdu, dijalozima i ludim situacijama, a onda te pred kraj preseče nečim vrlo stvarnim.
Ante Tomić ovde radi ono što najbolji satiričari rade, kroz humor ne beži od istine, nego je čini još bolnijom. Marko, kao mitski junak iz epske tradicije, nije samo književna igra; on postaje ogledalo Balkana. Kroz njegovo "oslobađanje" Imotskog otvara se pitanje: šta uopšte znači sloboda? Da li je sloboda samo oslobađanje od spoljnog neprijatelja ili i od sopstvenih zabluda, mržnje, primitivizma i istorijskih tereta?
Tomićeva satira je britka jer ne štedi nikoga. Ismeva naš mentalitet: potrebu za herojima, sklonost mitu, kolektivno pamćenje koje često više voli legendu nego istinu. I zato je roman toliko primenjiv i danas, menjaš kulise, godine i političke parole, a ljudi ostaju zastrašujuće slični.
Fantastika i humor, Tomiću služe kao maska, ali ispod nje su: - trauma ratova - kolektivne podele - apsurd nacionalnih narativa - i večita čežnja za nekakvim spasiocem
A kraj… da, kraj boli baš zato što shvatiš da si se smejao nečemu što je duboko tužno. Smeh polako preraste u knedlu u grlu. Kao da ti Tomić kaže: "Evo, smejali smo se zajedno, a sad pogledaj pažljivo čemu." Britko, maštovito, pronicljivo i bolno tačno.
Od mene topla preporuka za Tomića! ❤️
4 ⭐, samo zato što sam ostale njegove knjige ocenjivala sa peticom!
Klasični Tomić - urnebesan, maštovit i ubitačan. Progutala sam je za dva čvarenja na plaži i to u sred veoma aktivnog odmora. Genije reči, pronicljivog pera, sjajnog osećaja za humor i apsurd. Moj omiljeni moderni pisac sa naših prostora.
Ne treba uz svaku knjigu filozofirati, tražiti skrivena značenja, duboki smisao, raditi doktorate od kritika ... Neke knjige jednostavno treba ostaviti u onome što jesu - zabavne, duhovite, nasmijane, stvorene da vas odmore. A Tomićev kraljević Marko to radi iz stranice u stranicu, sve do zadnje rečenice ne popušta, pogotovo jer njegov humor počiva na mentalitetu kojeg predobro znamo. I nasmijala me znatno više od prethodne (Nada). Bit će ovo hit po cijeloj exYU.
Este libro es un derroche de ironía e humor sin piedad. El titulo lo vaticina, el manduco o la maza del principe Marko (Si hago una traducción literal del francés al español) Si tienen la misma mente retorcida que yo, pues no se equivocan. Tomic convierte este legendario héroe eslavo en un antihéroe, que está bien lejos de ser aquel guerrero legendario que se opuso al imperio Otomano.
Pero, la sorpresa es que no solo se burla de Marko, sino también de los Otomanos, cristianos, musulmanes, aquí todos llevan de los suyo por igual para mostrarnos que "el tigre no es como lo pintan".
Deuxième lecture de Ante Tomic. J’ai un peu galéré parce que je n’ai pas (encore) assez de connaissances de l’endroit, où histoire qui entoure la région et les personnages. Mais en bref, l’histoire est basée autour des conflits entre les Vénitiens et les Ottomans autour de la forteresse d’Imotski, maintenant en Croatie. Les Vénitiens recrute le personnage historique du Prince Marko - héros légendaires du 14e siècle, et tout tourne à la rigolade. “Tu ne vaux pas le pet d’un âne mort”, j’ai regretté avoir lu cette insulte à mes enfants qui ont passé des jours à se le répéter.
Si vous voulez commencer avec Ante Tomic en traduction, j’irais peut-être d’abord vers Les Tombes d’Aspic, mais je me suis aussi bien amusée pendant cette lecture. Une peu comme Astérix chez les Ottomans, mais en plus risqué.
Vrlo zabavan roman smješten u prošlost, ali ispričan s mnoštvom suvremenih ideja i dosjetki. Upravo taj sudar srednjovjekovnog svijeta i današnjeg mentaliteta daje knjizi poseban šarm. Natječaj za izbor Kraljevića Marka jedan je od najsmješnijih dijelova romana. Još jedan dokaz koliko Tomić dobro poznaje ljudske slabosti i kako ih pretvoriti u vrhunsku komediju.
English
A wonderfully funny historical novel that constantly plays with modern attitudes and ideas. The clash between the medieval setting and contemporary thinking creates countless hilarious moments. The pageant to choose the "right" Kraljević Marko is worth the book on its own. Tomić has an exceptional gift for exposing human vanity and absurdity with warmth rather than cruelty.
Carstva se smenjuju, granice se pomeraju, ali mentalitet naroda na Balkanu kroz vekove ostaje potpuno isti. I Ante je to kroz ovu svoju knjigu fantastično prikazao. Sve možemo preneti i u današnje vreme. Preporuka za knjigu. Zabavna je, kao i sve Antine knjige. Po meni on je jedan od najvećih satiričara današnjice, ovog našeg regiona. Ali u poslednjem poglavlju, koliko god se smejali čitajući knjigu, uhvati neka tuga jer nas poslednje poglavlje ošamari i podseti na realnost Balkana. Ima toga svega i kod drugih naroda. Ali nekako mi se čini da mi prednjačimo.
Od kad sam u novinama pročitao poglavlje u kom se opisuje kako su kmetovi surovo iskorištavali turske gospodare strpljivo cekam ovaj roman. I kakav je sad kad sam ga doceka. Izvrstan. Ne pet zvjezdica, oborio me s nogu izvrstan, nego 4 zvjezdice smijem se i jedva cekan vrimena da uvatim libar u ruke i vidin ca će sljedeće bit. A ima svega i zabavnog i pronicljivog i ekonomskih lekcija za početnike. U razini Nade, zabavno, a može se i čeprkat dublje.
Mislim da je veliko spisateljsko umeće potrebno da bi se čitalac iskreno nasmejao. U ovih nekoliko knjiga koje sam pročitao, Ante to konstantno radi. Duhovita, satirična - divno opisuje narode naših krajeva. Čita se za dan i ostavlja lep utisak. Ništa spektakularno, ali 4/5 ide za osećaj uživancije i radosti pri čitanju!
Ova knjiga je urnebesna! U više navrata sam se bukvalno gušila od smeha. Definitivno jedan od mojih omiljenih domaćih pisaca. Toliko različitih likova, i bitnih i potpuno nebitnih, gomila paradoksalnih situacija, neverovatnih događaja i priča za koje se čovek sve vreme pita – da li je ovo izmišljeno ili se stvarno desilo? A možda je, na kraju, upravo u tome i čar ove knjige.
Lé-gen-daire. Beaucoup aimé l'humour, le fait que les personnages historiques soient si semblables à nous. J'ai été assez contente d'entrevoir un peu d'histoire de la Croatie (même si c'est si anecdotique).
Tomic zna biti hit or miss, ovo je definitivno bio miss (za mene barem). Dala bih 2,5 od 5. Jezik i fore mi jednostavno nisu legli. Nisam procitala do kraja.