Mene i moje taj rat je zatekao u Oficirskim stanovima, glomaznoj beogradskoj petospratnici naspram čijeg se preširokog pročelja u Resavskoj prostire park Manjež. Bili smo jedna od stotinu tamošnjih porodica koje su, dok si pucnuo prstima, sve do poslednje istovremeno ostale bez otaca, neslavno dopalih nemačkog ropstva. Tu sam, dakle, u toj scenografiji tri i po godine i i danio i (uz policijski čas) noćio. Pa i punio dnevnik.
...
Nego da dodam.
Za minulih sedam decenija, uzalud sam (opet i opet) pokušavao da dokučim ne zašto sam vodio dnevnik - činili su to i drugi (da ne zaborave ono što bi inače zaboravili; da zabeleže svoje misli i osećanja; da pročiste um, uspostave perspektivu, razlabave ligamente) - nego zašto sam to radio u grču, bez odlaganja, meltene fanatično. Kao da je u pitanju bio sam život. Što se ishoda tiče i sad je isto: odgonetke nema. Sem ako dnevnik nisam tako predano i osobenjački vodio da ne bih poludeo.
— Voja Čolanović, 2014.
__________ Vojislav Voja Čolanović, čiji su zapisi „predmet knjige“, bio je književnik, prevodilac, osnivač i prvi urednik Naučnog programa Televizije Beograd. Knjigu "O opstanku i bivstvu - Dnevnički zapisi od 1942. do 1945.", priredila je Jelena Žurić. Čolanović svojim dnevnikom dokazuje da i najstrašnije doba ima svoju uverljivu običnost, svoju rutinu …
VOJA ČOLANOVIĆ rođen je 1922. u Bosanskom Brodu. Preminuo je 14. oktobra 2014. u Beogradu. Od 1933. živeo je u Beogradu, gde je završio gimnaziju i studirao jezike, prava i istoriju umetnosti. Diplomirao je na Visokoj novinarskoj i diplomatskoj školi. Bio je novinar, urednik za nauku, kulturu i umetnost; uređivao je svetsku književnost u izdavačkoj kući Rad i bio prvi urednik Naučnog programa na Televiziji Beograd. Neko vreme radio je i kao dramaturg u Beogradskom dramskom pozorištu. Objavio je zbirke pripovedaka: Osedlati mećavu (1958), Miris promašaja (1983) i Osmeh iz crne kutije (1993) za koju je dobio Andrićevu nagradu.
Najvaznije mesto u stvaralastvu Voje Čolanovica zauzimaju njegovi romani: Druga polovina neba (1963), Pustolovina po meri (1969), Telohranitelj (1971), Levi dlan, desni dlan (1981), Zebnja na rasklapanje (1987), Džepna kob (1996), Lavovski deo ničega (2002) i Oda manjem zlu (2011). Za "Drugu polovinu neba" Čolanovic je nagrađen međunarodnom književnom nagradom "Benito Juárez", a za "Zebnju na rasklapanje" NIN-ovom nagradom za roman godine.
Čolanovic se bavio esejistikom, a sa engleskog je preveo niz bitnih knjiga, izmedju ostalih dela Foknera, Judžina O'Nila, Malamuda, E. Džonsa, Trevora O. Linga i drugih.