What do you think?
Rate this book
Sobe
158 pages, Paperback
First published January 1, 2014
10 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 5 of 5 reviews
April 12, 2017
Sobe by Ksenija Kušec
Šta reći na ovaj roman?
On je dokaz, kako se sa vrlo malo riječi, može reći sve što se poželi!
Već prvim stranicama, zaintrigirala me radnjom koja teče, neprestano skačući iz sadašnjosti u prošlost! Najviše me zanimalo kako naslovnica odgovara radnji romana, i zašto se zove "Sobe" jer kreće sa ljubavnom tematikom...
Čitajući, sve dalje, i naslovnica i ime romana se uklapa u cjelinu!
Ovo je knjiga koju kad čitaš, zastajkuješ na pojedinim dijelovima, pa pola sata razmišljaš o napisanom, i onda se pola sata smiješ... Tako da se u romanu, doslovno, uživa!
Čini mi se da je Ksenija uspjela uvidjeti, gotovo pa sve probleme današnjice, i na sarkastičan način, sve proanalizirati i staviti svoje mišljenje!
Meni ne smeta! Osim što se sad osjećam kao deva 😂😂😂😂
Uživanje i psihoanalziranje same sebe i društva u kojemu živimo, prekinuo je kraj koji nisam željela. To je ona vrsta romana, kada dođeš do kraja, uhvatiš se kako bjesomučno, okrećeš korice da vidiš jel' se koja stranica zalijepila za nju.... Ali, šipak!! Možeš samo okrenuti na prvu stranicu, i krenuti ispočetka!
Ksenija je jedina, koja mi je posljednjim rečenicama romana, uspjela odvući pažnju u neke nove dimenzije da mi se činilo kako jedan dio romana nisam pažljivo čitala. A to se meni rijetko kad dogodi jer svaki roman čitam polako i s razumijevanjem!
Hvala Ksenija još jednom na ovom predivnom poklonu! ❤
Osvrt by Gordana Goga Malančuk
Šta reći na ovaj roman?
On je dokaz, kako se sa vrlo malo riječi, može reći sve što se poželi!
Već prvim stranicama, zaintrigirala me radnjom koja teče, neprestano skačući iz sadašnjosti u prošlost! Najviše me zanimalo kako naslovnica odgovara radnji romana, i zašto se zove "Sobe" jer kreće sa ljubavnom tematikom...
Čitajući, sve dalje, i naslovnica i ime romana se uklapa u cjelinu!
Ovo je knjiga koju kad čitaš, zastajkuješ na pojedinim dijelovima, pa pola sata razmišljaš o napisanom, i onda se pola sata smiješ... Tako da se u romanu, doslovno, uživa!
Čini mi se da je Ksenija uspjela uvidjeti, gotovo pa sve probleme današnjice, i na sarkastičan način, sve proanalizirati i staviti svoje mišljenje!
Meni ne smeta! Osim što se sad osjećam kao deva 😂😂😂😂
Uživanje i psihoanalziranje same sebe i društva u kojemu živimo, prekinuo je kraj koji nisam željela. To je ona vrsta romana, kada dođeš do kraja, uhvatiš se kako bjesomučno, okrećeš korice da vidiš jel' se koja stranica zalijepila za nju.... Ali, šipak!! Možeš samo okrenuti na prvu stranicu, i krenuti ispočetka!
Ksenija je jedina, koja mi je posljednjim rečenicama romana, uspjela odvući pažnju u neke nove dimenzije da mi se činilo kako jedan dio romana nisam pažljivo čitala. A to se meni rijetko kad dogodi jer svaki roman čitam polako i s razumijevanjem!
Hvala Ksenija još jednom na ovom predivnom poklonu! ❤
Osvrt by Gordana Goga Malančuk
September 27, 2017
Suzana je profesorica matematike i radi u jednoj zagrebačkoj privatnoj školi čija je ravnateljica autoritativna gospođa čije ponašanje graniči sa psihopatijom. Svakodnevni odlasci na nastavu za Suzanu i njezine kolege predstavlja pravo mučenje, a frustracija je pojačana strahom od gubitka posla. Zbog toga Suzana trpi iživljavanje svoje ravnateljice, a nezadovoljstvo utapa povremenim bježanjem u prošlost.
U tim bjegovima Suzana "posjećuje" dalmatinski otok na kojemu je prije dvadeset godina sa suprugom Antom provela ljeto kod njegove rodbine. Dok se Ante svakodnevno zabavljao s društvom, trudna Suzana je dane provodila s otočkim "ženama u crnom", udovicama koje su svemu i svakome nalazile zamjerku, a njoj "purgerici" pogotovo. No usprkos osjećaju odbačenosti, Suzana pronalazi društvo u mladom Borisu, otočkom mladiću koji je tek završio srednju školu.
Jedina ljetna zanimacija rodbine jest čuvanje soba u staroj Didinoj kući, a za koje se svi nadaju da će ih jednog dana naslijediti. Koloplet zavisti, zloće i pohlepe isprepletene s mediteranskom poetikom presijeca naizgled bezazlena pukotina na zidu kuće koja cijelo vrijeme polako, ali sigurno raste, nagoviještajući razarajući rasplet. No iako pukotina metaforički najavljuje i rascjep među likovima, u sadašnjosti se reflektivno događa isto, no s potpuno drugačijim ishodom. Suzana konačno prelama sve svoje nakupljene frustracije i odabire drugačiji, bolji život, a u sjajnoj završnici spoznaje i prihvaća kako čak i negativni likovi imaju svoje pukotine kroz koje proviruje ljudskost.
Sobe su roman koji sjajno, uz pametno doziranu ironiju, tematizira međuljudske odnose i ljudsku potrebu za slobodom. Čitajući ga, zateći ćete sebe kako pokušavate racionalizirati glad za bliskošću, zavoljet ćete sve Ksenijine sobe, one stare, neprozračene, kao i nove, renovirane koje dočekuju i ugošćuju ljude koji nam u životu znače sve.
U tim bjegovima Suzana "posjećuje" dalmatinski otok na kojemu je prije dvadeset godina sa suprugom Antom provela ljeto kod njegove rodbine. Dok se Ante svakodnevno zabavljao s društvom, trudna Suzana je dane provodila s otočkim "ženama u crnom", udovicama koje su svemu i svakome nalazile zamjerku, a njoj "purgerici" pogotovo. No usprkos osjećaju odbačenosti, Suzana pronalazi društvo u mladom Borisu, otočkom mladiću koji je tek završio srednju školu.
Jedina ljetna zanimacija rodbine jest čuvanje soba u staroj Didinoj kući, a za koje se svi nadaju da će ih jednog dana naslijediti. Koloplet zavisti, zloće i pohlepe isprepletene s mediteranskom poetikom presijeca naizgled bezazlena pukotina na zidu kuće koja cijelo vrijeme polako, ali sigurno raste, nagoviještajući razarajući rasplet. No iako pukotina metaforički najavljuje i rascjep među likovima, u sadašnjosti se reflektivno događa isto, no s potpuno drugačijim ishodom. Suzana konačno prelama sve svoje nakupljene frustracije i odabire drugačiji, bolji život, a u sjajnoj završnici spoznaje i prihvaća kako čak i negativni likovi imaju svoje pukotine kroz koje proviruje ljudskost.
Sobe su roman koji sjajno, uz pametno doziranu ironiju, tematizira međuljudske odnose i ljudsku potrebu za slobodom. Čitajući ga, zateći ćete sebe kako pokušavate racionalizirati glad za bliskošću, zavoljet ćete sve Ksenijine sobe, one stare, neprozračene, kao i nove, renovirane koje dočekuju i ugošćuju ljude koji nam u životu znače sve.
December 13, 2015
Odlična priča o pukotinama na zidovima, u društvu i među ljudima! Tako nežne i nenametljiva. Stvarna, iskrena. Dopada mi se što autorka ni na koji način ne čini ustupke modernoj publici i ostaje dosledna klasičnom pripovedanju, stavljajući u prvi plan priču. Ksenija je sigurna u sebe i svoju moć pripovedanja koja je neverovatna. Čitajući knjigu i ja sam se izmestio na otok, na sunce, u didine sobe. Sad mi je nekako žao što moram nazad u zimu.
August 18, 2015
svi smo mi kao ljudi s otoka, samo se uspjesno prikrivamo. otok je izoliran i svi o svima sve znaju, osim onih koji doznaju zadnji.
roman Sobe, koji se se vecinom dogadja na otoku, zapravo zrcali sve ono oko nas - pohlepu, zlocu i bizarnosti svakodnevice.
no, uz dobru dozu ironije, autorica daje nadu da se sve moze zavrsiti dobro.
roman Sobe, koji se se vecinom dogadja na otoku, zapravo zrcali sve ono oko nas - pohlepu, zlocu i bizarnosti svakodnevice.
no, uz dobru dozu ironije, autorica daje nadu da se sve moze zavrsiti dobro.
September 11, 2015
Unatoč i dalje neosporno velikom spisateljskom umijeću autorice, moram priznati da mi se ovaj roman nije dopao onoliko koliko i zbirka priča "Reci mi sve".
Dvije paralelne radnje - u sadašnjosti i prošlosti istovremeno gore i razrješuju se. Prošlost nudi sigurno utočište za bijeg iz grube sadašnjosti. A pukotina, koja se nezaustavljivo širi kroz kuću na otoku, širi se slikovito i kroz likove, uništavajući ne samo zgradu već i odnose, stvarajući time prostor za nove početke.
Dida je sjajan lik. Kao i njegove priče.
Ali zašto je Virginia Wulf, a ne Woolf?
Dvije paralelne radnje - u sadašnjosti i prošlosti istovremeno gore i razrješuju se. Prošlost nudi sigurno utočište za bijeg iz grube sadašnjosti. A pukotina, koja se nezaustavljivo širi kroz kuću na otoku, širi se slikovito i kroz likove, uništavajući ne samo zgradu već i odnose, stvarajući time prostor za nove početke.
Dida je sjajan lik. Kao i njegove priče.
Ali zašto je Virginia Wulf, a ne Woolf?
Displaying 1 - 5 of 5 reviews