Anđeo u ofsajdu

by Zoran Ferić

Iznimna imaginacija, vještina kombinatorike, ludizam, razigrana slikovitost i dinamičnost odlike su ovih grotesknih i pesimističnih priča u kojima svi elementi pripovijedanja imaju za cilj čitatelja suočiti s iluzornošću svake smislenosti prividno magične i privlačne opstojnosti iza koje se u biti krije kal, otrov, zlo i u krajnjoj liniji, ništavilo.

Genres: Short Stories, Fiction

173 pages, Unknown Binding

First published January 1, 2000

About the author

Zoran Ferić is the author of three novels and two collections of short stories.

He is among the most widely read contemporary Croatian prose writers.

His work has received numerous prizes, including the Ksaver Šandor Gjalski Prize in 2000 and the Jutarnji List Award for the Best work of prose fiction in 2001.

He lives in Zagreb.

Reviews

[Goran Gluščić · Rating 5 out of 5]

"Anđeo u ofsajdu" zbirka je transgresivnih kratkih priča koje vješto prikazuju "crnu" stranu čovjeka, kao i "crnohumornu" stranu Zorana Ferića, pisca koji istovremeno može uspješno zgroziti čovjeka, kao i nasmijati ga. Ovo potonje je krajnje subjektivno pošto ne sumnjam da će mnogima ove priče biti neukusne i odbojne, no ako vam je interesantan prljavi, gadni, bezobrazni humor koji često prakticiraju pisci kao na primjer Chuck Palahniuk (pogotovo u svojoj najnovijoj zbirci Make Something Up), tada je ovo štivo uz koje ćete se smijati na sav glas i pritom se zbog toga osjećati apsolutno grozno.

Čak i ako vam se ne bude svidjela baš svaka priča, siguran sam da ćete barem na jednu zastati, pogledati u daljinu i na jedan tren pomisliti "Ovaj tip nije normalan."

Jer Zoran Ferić to stvarno nije, barem ne na hrvatskoj sceni gdje svi žele biti ozbiljni, tmurni i duboki. Umjesto toga, on će radije pisati o tome kako tip želi pokazati penis ministrovoj ženi, neobjašnjivom pojavljivanju toaletnog papira ili slučajno humorističnom dječjem pogrebu.

Ferić je također zaslužan za prvu priču koju bih svrstao u "cuming of age" žanr. Biti će vam jasno kada pročitate određenu priču.

U svakom slučaju, čitajte Ferića. Osim ako ste previše mekani za takve stvari, onda čitajte Coelha, Prtenjaču ili što već.

[Josip Ćapin · Rating 2 out of 5]

Više-manje uzaludne priče bez neke posebne umjetničke ljepote i nekog konkretnog smisla. Bljesak je "Dodir anđela", a nadzire se još poneki solidan ulomak u ovoj hrpi suludih radnji, riječi i apsurdnih postupaka. Sve u svemu, dojam je da je Ferić htio biti kul i pisati proste riječi i opisivati proste radnje samo kako bi "uzburkao" javnost i, pod krinkom detabuizacije, ostavio dojam neshvaćenog genija.

[Marina Barun]

Estetika gadljivosti. Najgadljivija priča je definitivno Anđeo u ofsajdu i najviše me smorila, možda i zbog svog posljednjeg mjesta u redoslijedu mjesta u zbirci. Najgluplja rečenica i usporedba : "Čini mi se da svi snimaju, pamte, zapamćuju, i u sebi skupljaju dojmove kao što djeca skupljaju sličice nogometaša." Forsiranje paralela s nogometnim svijetom je preloše.
Jedina priča koja mi se svidjela je Dodir anđela, a u redu su i Otok na Kupi, Ralje i Simetrije čuda. U redu (i svidjela) pripovjedački, ali od mizogine perspektive fokalizatora mi je jako, jako loše.
Dopuštam da gadljivost, mizoginija, dosadnjikavost i nesavršen jezik nisu skup koji me veseli, pa sam možda i stoga stroga prema ovoj zbirci pripovjedaka.

[_anastrophe · Rating 2 out of 5]

malo homofobije, puno mizoginije
inace, price prepune crnog humora, nekad prikladnog, češće baš i ne
tko voli nek izvoli, ja znam da mi je ova knjiga poslužila za traćenje vremena i niš više od toga

[Trysh · Rating 1 out of 5]

U komenarima je već jedna čitateljica (ako se ne varam) napisala ono isto sto sam i ja pomislila prilikom čitanja - golotinja, prosti izrazi, kršenje tabua, a sve samo da se postigne onaj šok trenutak. Priče nemaju neku dublju poantu, a neke su, poput Anđeo u ofsajdu, pune neprimjerenih usporedbi i opisa. Recimo, da je to bila prva priča, a ne posljednja, nakon samo prve stranice odustala bih od daljnjeg čitanja.

Možda nekome odgovara ovakav tip crnog humora, ali meni ove priče nikako nisu sjele.

[Maja Shinigami · Rating 3 out of 5]

Gospodin Ferić vješto ovaj roman pretvara u zbirku kratkih priča različitih doživljaja centralnog lika Fere u kojima se ponavljaju likovi i događaji iz njegovog života, a u nekim pričama on nije niti prisutan. To je jedina zanimljiva stavka. Crni humor je dobar, groteska je zadovoljavajuća, osjećaj tjeskobe je sjajan ali mi se čini ako ste pročitali jedan Ferićev roman, pročitali ste ih sve.
Zbog toga trojka.
Sori, Fero.

[Ante Benić · Rating 1 out of 5]

Potpuno razočarenje. Niti su mi priče bile zanimljive ni zabavne. Morbidne i cak i vulgarne, s erotikom i golotinjom samo radi shock-value. Ako su i temeljene na stvarnim događajima, pokazuju samo najgore stvari. Za nekoliko priča čak ni ne znam koja je poanta, čemu uopće služe ni što je pisac htio reći.

[Boris · Rating 2 out of 5]

Ove kratke priče su me ostavile bez teksta. Ne znam sto reci? Ne znam sto je Ferić htio reci, osim šokirati svojim bizarnostima i groteskom. Ne nazirem niti parodiju, kao ni posebnu kritiku kao odgovor na nesto.... Imam osjećaj da nesto nisam povezao ovdje ili mozda nisam razumio kako treba.

[knjig · Rating 1 out of 5]

Ovo čitaš i pitaš se zašto bi to autor napisao, osim možda zbog toga šta je skužio da u Hrvatskoj (ali i u svijetu općenito) odlično prolazi senzacionalizam i sve moguće gadosti, čak i ako priče nemaju smisla ni poante. Umjetnički i sadržajno potpuna nula.

Priča o čekaonici ambulante za AIDS (ako priča nije o govnima i kurcima, onda će biti da je o bolestima) je vjerojatno bila najbolja (najpodnošljivija?), a čak i ona počinje cijelom stranicom toga kako se autor zgražava i čudi nad time koliko je neka žena ružna ("Ružnjikava sirotica", "groteska", "Kao da su se geni u njenom slučaju odlučili na eksperiment") i kako je moguće da je ona dobila spolnu bolest. Za svaku najmanju svijetlu točku u tim pričama nađe se 10 drugih odvratno-napornih stvari.

Naravno svatko može pisati pa i objavljivati što god želi, ali tužno da se ovakva "književnost" u Hrvatskoj nagrađuje i slavi.

[Goran K · Rating 4 out of 5]

Kao i uvijek, prosjek ocjena priče je moja ocjena same zbirke:

Forma amorfa - krimi-priča uz podosta humora, glavni lik je najvjerojatnije sam autor, svejedno se nadam da nije doživio opisane doživljaje koji atmosferom podsjećaju na Da Vincijev kod koji će izaći znatno kasnije - 4

Otok na Kupi - ratna priča sa crte razgraničenja uz malu dozu horrora, čudan završetak tako da ni sad nisam siguran da li im je ovaj povadio oči ili ne - 4

Ralje - humoristična priča o odrastanju na otoku, misterij koji to nije - 4

Blues za gospođu s crvenim mrljama - uvrnuti pogled na čekaonicu ambulanate za AIDS i pripadajuću grupu "standardnih" pacijenata - 5

Drvene čaplje - ova mi je bila onako... meh - 3

Tužna bajka o Clari Schumann i braći Grimm - priča o Pitonu i nedostatku sreće u njegovom životu kroz jednu čudnu i zakučastu okladu - 4

Simetrije čuda - ulančana priča od koje bi svako "poglavlje" mogla biti stand-alone kratka priča, zanimljivi motivi na već poznat Ferićev način - 4

Dodir anđela - još jedna u nizu apsurdnih krimi priča, misterija, sa (velikom) dozom humora - 4

Anđeo u ofsajdu - crnohumorna priča o dječjem sprovodu, paleti otočkih likova (svi redom uvrnuti na svoj način) sa mnogo, već prepoznatljive, groteske, apsurda i rekao bih, perverzije. Naslovna priča i meni najbolja u zbirci - 5

Gotovo sve priče su ulančane, sa likovima koji se vraćaju (engleski ima puno bolju riječ za to - recurring), autorovim trademark crnim humorom koji može i preći nečiji dobar ukus (moj nije). Motivi i teme su razne, kao i mjesta radnje, ali jasno je da autor tematizira svakodnevnicu kroz jedan drugi pogled, naličje kovanice, koje je prikazano tragikomično iako je uistinu tužno i zapravo ozbiljno. Od straha od bolesti, hipohondrije, seksualnog sazrijevanja, preko dječjih sprovoda, do ratnih ožiljaka.
Svaka priča je na svoj način zabavna, ali gotov bez iznimke i iznimno tužna, i čitatelju se lakše nositi s tim kroz taj autorov crni humor, bez patetike i pretencioznosti. Svakodnevne banalnosti i "pomaknutost" pojedinca i društva kroz Ferićeve riječi dobivaju jednu novu dimenziju koju valja isprobati.

[Filip · Rating 4 out of 5]

Sjećam se kad je izašla ova knjiga, bio sam u nižim razredima osnovne škole i svi su u medijima pričali o njoj. Čak se pojavila kao pitanje u Milijunašu. Nisam imao pojma o čemu se radi, niti sam se trudio saznati, jedino mi je neobični naslov ostao u sjećanju. Godine su prošle i prije nekih tjedan dana sam je slučajno ugledao na polici hrvatskog odsjeka knjižnice u Stuttgartu - to je moja prilika. I ništa, knjigu sam progutao (no pun intended) u kratkom roku, na kraju ostavši s čudnim uznemirujućim, ali opet zadovoljnim osjećajem. Lajt motivi kao što su kurve, smrt djece, neizlječive bolesti i govna inače nisu nešto što tražim u knjigama, ali nakon ovoga više nisam ni u to siguran... Koliko god bila neočekivano morbidna i nemoguća na nekim dijelovima, ipak te tjera da ideš dalje jer se pitaš "dokle će to još tako?" Pred kraj je već postalo apsurdno, prešlo u blago izdrkavanje, ali ipak, na neki svoj uvrnut način, ima tu nešto.

[Neven Ušumović · Rating 4 out of 5]

S oduševljenjem sam pročitao ovu zbirku kada je objavljena 2000. godine. Ferićeve groteske i travestije rasturale su konzervativizam hrvatske svakodnevice. Turistička maritimna idiličnost isjeckana je montažom uvrnutih anegdota. Furiozno!

[Vjeko Hrabar · Rating 3 out of 5]

Moj uvod u hrvatsku modernu prozu. Zbirka medusobno nepovezanih pricica. Pretpostavljam da je rijec o kombinaciji nefikcije inspirirane odrastanjem autora na Rabu i zivotom u Zagrebu te fikcijom zacinjenih dijelova. Nalikuje nekom malo ozbiljnijem "coming of age" djelu natrpano istim motivima, oranog zadovoljavanja, ljudskog izmeta i sprovoda.
1) Forma amorfa 7,5
2) Otok na Kupi 8
3) Ralje 6
4) Blues za gospodu s crvenim mrljama 7
5) Drvene čaplje 5
6) Tuzna bajka o Clari Schumann i braci Grimm 6,5
7) Simetrije čuda 7
8) Dodir anđela 6,5
9) Anđeo u ofsajdu 6

[Johnny Firic · Rating 5 out of 5]

Extraordinary story collection, won't say it's worth learning Croatian to read it, but it absolutely ought to be translated. Quirky, minimalistic, disciplined in execution, a definite step forward from Ferić's already-strong debut collection.

Hopefully I'll beat him to international renown as our last names are near-impossible to tell apart.

[bwtr · Rating 1 out of 5]

morala čitat za faks, treba mijenjat silab pod hitno, lp.

[LR · Rating 1 out of 5]

Ova knjiga očito nije za mene.

[Sanela Kurtek · Rating 4 out of 5]

3.5

[Mirela · Rating 5 out of 5]

Nikad nisam imala dileme želim li čitati Zorana Ferića. Samo razna, trenutna prioritiziranja u korist drugih autora. Jer Ferićeva se djela u mom “must read” katalogu nalaze na listi čistih poslastica. Za jednog gutača slova i ovisnika o ispravnoj rečenici u ključnom trenutku poput mene (a svaki trenutak ključan jest) jednostavno ne postoji opcija ne-čitanja Zorana Ferića. Jer on je previše onako “životno” pitak a da bi ga se ozbiljnije izbjegavalo.

Sitni životni nonsensi, prkos svakodnevici i ozbiljnim okolnostima poput bolesti ili smrti, rasvjetljavanje banalnosti koje nam “puno znače” (“Svijet je srećom takav da i miris psećeg dreka može dozvati lijepe uspomene”), apsurd u centru pozornice (“Paranoja običnog čovjeka je bolest, a paranoja političara ili umjetnika povijest”; “Razmišljala je na kakvim se opskurnim mjestima javlja simetrija”) i hrpa neobičnih rakursa spram obične situacije. Ferić nudi sve to.

Tu je i propitivanje elastičnosti sustava osobnih životnih vrijednosti kroz koje zna provući svoje junake (“Ako stvari i krenu nagore, još mi uvijek preostaje Bog. Konačno shvaćam: ja sam ateist koji se nada da nije u pravu”). Istodobno, u Ferićevoj prozi nailazim na tolike meni bitne znance (poput urednika Playboya 1996.), vlastite plastično interpretirane osjećaje, kao i na poznate i drage mi rapske krajolike da samoj sebi moram povremeno, tokom čitanja reći “hej, to nije pisano samo tebi, sve je slučajnost, nemaš ti veze s time”...
Polako prestajem biti objektivna kad je Ferić u pitanju, baš kao i pred djelima Aleksandra Hemona i Glena Duncana. Sve sami rječiti divovi ozbiljne proze. Medju kojima je Ferić svakako najzabavniji.

[Danijel · Rating 4 out of 5]

Zbirka bizarnih, prljavih, politički nekorektnih, crnohumornih masturbatorskih priča o odrastanju na rubu senzacionalizma. Pripovjedački ezgibicionist Ferić ima majstorsku formulu kako privući i kako držati pažnju čitatelju... Na vrlo direktan način čitatelju bez ikakve suzdržanosti ugurati bizarnosti na provokativan način ravno u guzicu, da mu bude toplo, i pritom bude bude zadovoljan. Autor koji u istoj zbirci može u jednoj priči povezati Nabokovu Lolitu s pustolovinom stripovskog lika Corta Maltesea u Veneciji, a zatim u nekoliko sljedećih prepričati zgode i nezgode s raznim fizičkim ekskrementima, koji su rezultat velike nužde ili pak "pušenja". Ili recimo kako od govna doći do pouke o smislu života. Ponekad briljantan i smiješan, ponekad jednostavno odvratan, takav je Ferić. Ili ga volite ili ga ne možete podnijeti. Vrlo zabavan kao pripovjedač, ali ponekad ne volim tu njegovu senzacionalističku crtu, kao da namjerno ide do ekstrema samo kako bi zadovoljio (oralno) publiku željnu bizarnosti... Pitam se jesam li ja normalan što ovoj zbirci dajem četvorku. ;)

[Ⰰⱃⰿⰰⱀⰴ Ⱆⰾⰴⰵⱃⰻⰽⱁ Ⱅⰵⱄⰾⰰ · Rating 2 out of 5]

Problem s ovom knjigom leži u činjenici da je nisam shvatio u potpunosti. Nisam uopće shvatio što bi to anđeo trebao predstavljati? Trebat ću je pročitati opet. Zato nisam znao koliko zvjezdica da joj dam.
Pa sam stavio dvije zvjezdače.
Iako sam ljubitelj klasične fantastike i groteske fora je ovo s horrorom realnosti. Uobičajeni impulsi dana mogu biti zastrašujući.
Jezik je tipičan. Suvremen, lako čitljiv.
Forma amorfa mi je najlošija priča. Samo pitanje je koliko je ovo zbirka priča, više je roman radi isprepletenosti i povezanosti likova pa i događaja. Time se može bacit paralela s Šoljanovim Izdajicama.
I tako- ovo bi bio moje komentar čitanja. PA-pa!

[Arminion · Rating 2 out of 5]

Očekivao sam humoristične i poučne priče u ovom nagrađivanom dijelu, no nisam dobio ni jedno ni drugo. Knjiga je perverzna od početka do kraja. U knjizi svi muškarci su napaljeni idioti a sve žene kurve. Jedini razlog zašto sam ovom smeću dao 2 zvjezdice a ne jednu je što Ferić dobro piše, vidi se da čovjek ima talenta, šteta što je to utrošio na ovakve jadne prizemne priče.

[Frane · Rating 3 out of 5]

Čudna knjiga u kojoj se autor bavi svakodnevnom tematikom iz nesvakidašnjeg ugla. Ferić je vrlo vjerojatno odličan autor, a problem je u meni jer ne kužim odmah sve što autor želi reći.
Zato od mene ocjena 3/5.
Sve u svemu, knjiga vrijedna čitanja, a iščekujem i iduće Ferićeve naslove :)

[Ana · Rating 4 out of 5]

zanimljivo

[Jeanne_ · Rating 3 out of 5]

Ima dobrih dosjetki, ali kao da je nešto ostalo nedorečeno.

[caligari1337]

zaista bude tako da na kraju svega ispadne govno