Anatomije tišine

by Dijana Šimunović Sabljak

Zbirka kratkih priča Anatomija tišine ukazuje se kao pročelje s mnoštvom prozora i ukrasnih štukatura samo naizgled mirne građevine, naseljene običnim, svakodnevnim likovima. A zatim se, jedan po jedan, prozori počinju otvarati te se iz prostora skrivenih u unutrašnjosti začuju plač, lavež, vrisak, a ponekad i tišina. Da, u ovim pričama tišina ima svoj glas, mijenja tonove ovisno o sadržaju, ali težina joj je uvijek ista. Nemjerljiva jedinicom za masu, ona postaje sila koja djeluje na svaku od priča, istiskujući pritom oslobođenje. Ili barem pokušaj oslobođenja.

Priče su u pragmatičnom smislu podijeljene na one napisane u prvom licu i one napisane u trećem, težeći tako prema autentičnosti doživljenog, istinitosti emocija i oživljavanju sjećanja, koja su se u nekima od njih naposljetku odlučila vješto sakriti u zaborav.

Anatomija tišine već je izrezbarena u ovom autorici dragocjenom, finom drvetu, dobivenom iz stabla jednoga života. Priče bez imena likova otvoreni su prozori iza kojih se mogu prepoznati i doživjeti mnoge od mogućih čitateljica, pa i čitatelja. Pjesme koje se nalaze na kraju svake od priča jedan su fini dodatni, završni sloj. Odušak su emocija nakon ispovijedi, odmor, pokora nakon priznanja.

Precizno secirana i lišena nepoznanica, zbirka Anatomija tišine obraća se ponajprije ženama kojima je šutnja, iako svojevoljno izabrana, postala teret. Sada, da, teret kao masa, mrtvo tkivo što desetljećima odumire, šireći oko sebe miris straha, zadovoljavajući se preživljavanjem i odugovlačenjem agonije.

Unknown Binding

Published January 1, 2026

Reviews

[Iva Vuckovic]

Za ovu zbirku pripremite maramice. Ne znam jesam li ikada ovoliko plakala čitajući neku knjigu. Koliko god teška, predivno je napisana. ❤️

[Iva]

Ovo udara žestoko osobito priče o psićima i priča Zagraljaj. Nuspojave ove knjige su suze i dugo buljenje u prazno budući da je sve prema istinitim događajima, moje duboko poštovanje prema autorici zbog hrabrosti da sve podijeli s nama a potom i naklonost i divljenje te želja da zbirke koje će slijediti budu lakše.

[Danijela Popovic]

Zbirka priča od kojih je svaka na svoj način duboko emotivna, potresna i svaka, ali baš svaka, teška za čitati. Poezija između priča je odličan predah koji treba. Netko će se u pričama pronaći i možda nešto naučiti, a netko će shvatiti da može biti i gore i početi cijeniti i male trenutke. Zbirci ću se sigurno opet vraćati, posebno priči Zagrljak iako je ostavila najjači dojam na mene.

[Lucija]

Apsolutno savršena. 😭💔