Nas dvojica imamo jedan vrlo čudan, dobar, divan odnos, a to je da nas ne spaja uopšte film, ne spaja nas estetika, nas spaja etika. Šezdeset godina smo na istoj strani, borimo se za iste stvari. (Goran Marković)
„Čest je kulturni fenomen da se naši najbolji filmski autori okreću pisanju. Kad im je režim onemogućio da snimaju, oni su se okrenuli jednostavnijem i jeftinijem načinu pričanja priča. Od toga je teško stradala kinematografija, kojom vladaju ulizice i nesposobnjakovići, ali književnost bilježi veliki dobitak. Knjiga koju držite primjer je takve jedne sreće u nesreći. Markovića i Grlića nagovorili smo da se dopisuju u času kad im je njihov redateljski posao bio sve nedostupniji. Oni su nam pokazali kako istinski talent, bez obzira na to je li riječ o pokretnim slikama ili riječima, uvijek nađe način da se izrazi. S nenadmašnom pripovjedačkom vještinom i strašću njih dvojica bilježe političke prevrate, društvene lomove, zanosne večeri, mamurna jutra, sramotna barbarstva, trijumfe ljudskosti, blistave uspjehe i neoprostive promašaje. Osobito je zadivljujuće i za primjer mlađima, kako su kroz duga desetljeća naših političkih užasa, između gomila onih što su se bijedno pokoravali diktaturama, Marković i Grlić ostali gospoda, neustrašivo uspravni i svoji.“ – Ante Tomić
Predivan, dirljiv i izuzetno duhovit uvid u svet kinematografije, prijateljstva i prohujalih vremena. Ova knjiga je pravi mali dragulj! Kroz njihove razgovore i sećanja jasno se vidi da su Rajko Grlić i Goran Marković istinski, vrhunski intelektualci i duboko učeni ljudi kakvih je danas malo. Njihov šarm i međusobna dinamika drže pažnju od prve do poslednje stranice. Knjiga me je potpuno oduševila i apsolutna je preporuka za sve ljubitelje filma i dobre književnosti.
Uživala sam u ovoj knjizi! Privilegovan je ovo uvid u pomalo neobičnu situaciju privatne a javne prepiske dvojice prijatelja, kolega, vrhunskih umetnika i intelektualaca. Svedočanstvo vremena, mnoštvo zanimljivih anegdota, komentara savremenog i prošlog doba, za mene interesantnih razmišljanja poput zašto je komedija jedini "nepopravljiv" filmski žanr, čak i recepata.
Za razliku od ”Beogradskog tria”, ova knjiga je pravi fijasko. Dva renomirana reditelja, cija ostvarenja jako cenim, usudila su se da objave po meni njihovu isforsiranu prepisku. Toliko su preterali da u prepisci razmenjuju recepte njihovih zena za kolače. Iskreno osecam se prevareno kupovinom ove knjige.
"Jesi li snimio ovo?" je mnogo više od knjige pisama. To je dokument epohe, dijalog dvojice briljantnih umova i podsetnik da reč kada je iskrena, duhovita i hrabra, ostaje jedan od poslednjih prostora slobode.
Bilo bi lepo da se g. Marković manje fokusirao na trenutnu vlast. O njoj slušamo i dan i noć. I ne želim da me pronalazi i u dijalogu ovih sjajnih ljudi.