What do you think?
Rate this book
Mirisi, zlato i tamjan
Antologijski roman hrvatske književnosti "Mirisi, zlato, tamjan" napisan je 1967., a prvi put objavljen u nakladi Matice hrvatske 1968. (2. izd. 1969). Za taj roman primio je Slobodan Novak tijekom 1968. i 1969. najviša književna priznanja: Nagradu Matice hrvatske za najbolju knjigu proze, Nagradu Vladimir Nazor, NIN-ovu nagradu za roman godine te Nagradu kritike Večernjeg lista.
Na neimenovanom otoku sredovječni bračni par Mali i Draga brinu se za staru Madonu koja ih maltretira. Čitav ciklus njihovih života odvija se između 18 dana – od jednog Madonina obavljanja nužde do drugog. Granična egzistencijalna situacija glavnog lika obilježena je tjeskobom, upravo sartreovskom metaforom gađenja, približavanjem k sebi i udaljavanjem od sebe, beznadnim godotovskim čekanjem: Mali čeka »život koji bi mogao doći kad dođe jedna smrt koja ne dolazi«. Živjeti za njega znači »birati neprestano onu suroviju alternativu«. Ovaj grozničavi dijalog s vlastitom savješću, pun uznemirujućeg moralizma, vrhunac je hrvatske egzistencijalističke proze.
U glavnom liku sabijeno je iskustvo cele generacije koja je prihvatila utopijski projekt, pokušala srušiti tradiciju i povjest i zatim doživela bolno otrežnjenje i deziluziju. No pravi "junak" djela je zapravo Ideologija, koja zarobljuje pojedinca, vlada njime i određuje njegovu egzistenciju. Novakov moralistički roman pisan je tonom razorne ironije i sarkazma, a osnovni osećaj u znaku je sartreovske metafore mučnine i gađenja prema svetu.
Izdanje iz 2004. godine je prepravljena i dopunjena verzija romana.
Na neimenovanom otoku sredovječni bračni par Mali i Draga brinu se za staru Madonu koja ih maltretira. Čitav ciklus njihovih života odvija se između 18 dana – od jednog Madonina obavljanja nužde do drugog. Granična egzistencijalna situacija glavnog lika obilježena je tjeskobom, upravo sartreovskom metaforom gađenja, približavanjem k sebi i udaljavanjem od sebe, beznadnim godotovskim čekanjem: Mali čeka »život koji bi mogao doći kad dođe jedna smrt koja ne dolazi«. Živjeti za njega znači »birati neprestano onu suroviju alternativu«. Ovaj grozničavi dijalog s vlastitom savješću, pun uznemirujućeg moralizma, vrhunac je hrvatske egzistencijalističke proze.
U glavnom liku sabijeno je iskustvo cele generacije koja je prihvatila utopijski projekt, pokušala srušiti tradiciju i povjest i zatim doživela bolno otrežnjenje i deziluziju. No pravi "junak" djela je zapravo Ideologija, koja zarobljuje pojedinca, vlada njime i određuje njegovu egzistenciju. Novakov moralistički roman pisan je tonom razorne ironije i sarkazma, a osnovni osećaj u znaku je sartreovske metafore mučnine i gađenja prema svetu.
Izdanje iz 2004. godine je prepravljena i dopunjena verzija romana.
236 pages, Hardcover
First published January 1, 1968
12 people are currently reading
296 people want to read
About the author
Slobodan Novak
29 books6 followersAnte Slobodan Novak was a Croatian writer and novelist. He is best known for his novel "Gold, Frankincense and Myrrh" (1968), often listed as one of the best Croatian novels of the 20th century.
Novak was born in Split on 3 November 1924 to Duje and Marija (née Smoje) Novak. He was baptized in the local church as Ante Slobodan Novak. He finished elementary school in Rab, attended the Classical gymnasium in Split, then graduated in Sušak. During World War II he joined the Yugoslav Partisans.
He then attended the University of Zagreb and earned a degree in Croatian and Yugoslav literature in 1953. He worked as an instructor, proofreader, and playwright for the Croatian National Theatre in Split. Later he worked as a journalist and an editor in various publishing houses. In 1983 he became a member of the Croatian Academy of Sciences and Arts.
Novak was born in Split on 3 November 1924 to Duje and Marija (née Smoje) Novak. He was baptized in the local church as Ante Slobodan Novak. He finished elementary school in Rab, attended the Classical gymnasium in Split, then graduated in Sušak. During World War II he joined the Yugoslav Partisans.
He then attended the University of Zagreb and earned a degree in Croatian and Yugoslav literature in 1953. He worked as an instructor, proofreader, and playwright for the Croatian National Theatre in Split. Later he worked as a journalist and an editor in various publishing houses. In 1983 he became a member of the Croatian Academy of Sciences and Arts.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 29 of 29 reviews
March 4, 2025
Инсистирањем Слободана Новака на минуциозности и перфекционизму саздано је капитално дело јужнословенског егзистенцијализма. У години издања толико освешћујућег да је партијска културна клика приљежно покушавала да роману да другачије одређење плиткоумно процењујући егзистенцијалисте као декадентне писце. Иступањем аутора, за комунисте значајнијег по свом ратном труду, довршене су спекулације о жанру и на темена народа за часак пала је светлост истине некарактеристична систему највеће социјалне правде где је свакоме једнако разрезано - ништа материјално.
Проминентна проза запљускује опорошћу, тугаљивошћу једног пасјег живота којим кормилари Мали, средовечни пензионисани професор, супруг, отац и заточеник на први поглед безразложне бриге о старици Мадони. Она је физички израз прошлости, негдашњег устројства и спона што везује Малог за малобројне ликове на острву у Јадранском мору, за људске нагоне и потребе и за живо блато постојања.
Дескрипција Тунининог умакања кекса у ракију остаће ми дуго у трајној меморији.
Проминентна проза запљускује опорошћу, тугаљивошћу једног пасјег живота којим кормилари Мали, средовечни пензионисани професор, супруг, отац и заточеник на први поглед безразложне бриге о старици Мадони. Она је физички израз прошлости, негдашњег устројства и спона што везује Малог за малобројне ликове на острву у Јадранском мору, за људске нагоне и потребе и за живо блато постојања.
Дескрипција Тунининог умакања кекса у ракију остаће ми дуго у трајној меморији.
June 8, 2017
Egzistencijalistički roman smješten na otok Rab šezdesetih godina XX stoljeća u čijem su središtu Mali i Draga, bračni par srednjih godina koji već 10 godina paze staru Madonu Markantunovu. Madona, predstavnik stare konzervativne generacije, već godinama leži u krevetu, u svom vlastitom smradu, maltretirajući Malog i Dragu kao da ne shvata da ovisi o njima. Njihov život teče monotono, pojavljuju se tu i neki sporedni likovi, stara Erminija, Tunina, časna sestra Lucija, a vrijeme je određeno ciklusom od 18 dana jer svako toliko Madona ima stolicu i taj broj je postao njihova mjerna jedinica. Roman počinje odlaskom Drage u Zagreb u posjetu djeci kada Mali ostaje sam sa Madonom u vrijeme blagdana. Njegov život je i dalje monoton i vrhunac dostiže onda kada se Draga vraća, a i skupa shvataju da im je stara Madona postala smisao života. Nekada su čekali da umre, a sada o tome više i ne razmišljaju...
Zanimljiva je simbolika naslova, mirisi zlato i tamjan su ustvari pokloni koje tri kralja donose Isusu, a ti simboli u ovom romanu označavaju početak novog života za Malog i Dragu, iako u romanu ne pronalazimo niti mirise, niti zlato, a niti tajman, nego bijedu, smrad i preživljavanje. Ti darovi su simbolički označavali početak jedne ere, a u ovom romanu početak novog života bračnog para, na usamljenom otoku uz staricu koja izgleda nikada neće umrijeti.
Zanimljiva je simbolika naslova, mirisi zlato i tamjan su ustvari pokloni koje tri kralja donose Isusu, a ti simboli u ovom romanu označavaju početak novog života za Malog i Dragu, iako u romanu ne pronalazimo niti mirise, niti zlato, a niti tajman, nego bijedu, smrad i preživljavanje. Ti darovi su simbolički označavali početak jedne ere, a u ovom romanu početak novog života bračnog para, na usamljenom otoku uz staricu koja izgleda nikada neće umrijeti.
June 9, 2016
Slobodan Novak is one of twentieth-century Europe's most renowned authors of prose works. His 1968 novel Gold, Frankincense and Myrrh has received every honor available in its homeland, subsequently going through nine Croatian editions and appearing in seven languages. Its premise is very basic: it is nearing Christmas, and a middle-aged man sits in an ancient, closed-off mansion on Rab, reluctantly caring for its owner, a centenarian named Madonna, formerly a great patrician whose vast holdings have since been seized by Yugoslavia's communist government.
For a 260-page book, the premise is too basic.
Narrator Mali, out of some vague sense of obligation, has spent the past ten years stuck with Madonna, essentially a living corpse who yet, perversely, will not die. His wife Celia has departed back to the mainland to spend the holidays with the couple's two children in Zagreb. The ensuing story is Mali at Madonna's bedside, wandering around town a bit, lusting after an underaged girl from a local convent, generally mistreating a mentally impaired neighbor, and thinking about . . . stuff. The neighbor in question, Hermione, is an exceptionally well-drawn character whose stuttering, stammering dialogue is pure brilliance on Novak's part. ("She had a pain, hada had apain!" "No, signora Madonna, now there's an execra execru excecutivecommittee, believe me! A repuplic.") Mali's isolation and psychologically parasitical relationship with Madonna, as he comes to feel that she validates his very existence and wonders at the sheer stupidity of his predicament, is real and vivid, earning sympathy for an at times unsympathetic individual.
And yet. . .
Gold, Frankincense and Myrrh is certainly full of beautiful passages that are a genuine pleasure to read. And yet, those passages are also embedded in an overall narrative that is just too long and tedious. I am not one of those types who demand that a book read like a Hollywood blockbuster: straightforward plot, outrageous twists, suspense, action, with everything falling neatly into place and tied with a bow. Vassilis Alexakis's Foreign Words is also a "quiet," down-to-earth novel that is realistic in its leisurely pace and natural unfolding of events. But its protagonist was nevertheless working towards something: the study of Sango and new concepts of language and culture, which gave Alexakis's work both a pleasantly contemplative quality and a palpable sense of moving forward. Gold, Frankincense and Myrrh, on the other hand, simply meanders and all too often loses itself under layers of symbolism and the drone of endless philosophizing. As the Publisher's Weekly review aptly critiques, it's two hundred pages spent at Madonna's deathbed. After awhile, reading simply becomes a chore. (Mercè Rodoreda's Death in Spring had the same difficulties, but it was also only about half as long.) Of course, the jacket copy compares Novak's style to Beckett, whose work I could never get into.
In short, Gold, Frankincense and Myrrh left me with mixed feelings. Slobodan Novak is a master lyricist, no denying that. His prose is brilliantly crafted: lush and descriptive without losing the straight way and finding itself lost in the dark purple wood. That's a feat few writers can manage, although unfortunate numbers certainly try (yes, Dean Koontz, I'm looking at you). Like Virginia Woolf, Novak has the rare ability to transform a mundane moment or hidden emotion into something resembling the poetry of life. At the same time, however, Gold, Frankincense and Myrrh is just too long for its own minimal plot and for all its beautiful prose, it got to where I just wanted it to end.
Review Copy
Original Review
For a 260-page book, the premise is too basic.
Narrator Mali, out of some vague sense of obligation, has spent the past ten years stuck with Madonna, essentially a living corpse who yet, perversely, will not die. His wife Celia has departed back to the mainland to spend the holidays with the couple's two children in Zagreb. The ensuing story is Mali at Madonna's bedside, wandering around town a bit, lusting after an underaged girl from a local convent, generally mistreating a mentally impaired neighbor, and thinking about . . . stuff. The neighbor in question, Hermione, is an exceptionally well-drawn character whose stuttering, stammering dialogue is pure brilliance on Novak's part. ("She had a pain, hada had apain!" "No, signora Madonna, now there's an execra execru excecutivecommittee, believe me! A repuplic.") Mali's isolation and psychologically parasitical relationship with Madonna, as he comes to feel that she validates his very existence and wonders at the sheer stupidity of his predicament, is real and vivid, earning sympathy for an at times unsympathetic individual.
And yet. . .
Gold, Frankincense and Myrrh is certainly full of beautiful passages that are a genuine pleasure to read. And yet, those passages are also embedded in an overall narrative that is just too long and tedious. I am not one of those types who demand that a book read like a Hollywood blockbuster: straightforward plot, outrageous twists, suspense, action, with everything falling neatly into place and tied with a bow. Vassilis Alexakis's Foreign Words is also a "quiet," down-to-earth novel that is realistic in its leisurely pace and natural unfolding of events. But its protagonist was nevertheless working towards something: the study of Sango and new concepts of language and culture, which gave Alexakis's work both a pleasantly contemplative quality and a palpable sense of moving forward. Gold, Frankincense and Myrrh, on the other hand, simply meanders and all too often loses itself under layers of symbolism and the drone of endless philosophizing. As the Publisher's Weekly review aptly critiques, it's two hundred pages spent at Madonna's deathbed. After awhile, reading simply becomes a chore. (Mercè Rodoreda's Death in Spring had the same difficulties, but it was also only about half as long.) Of course, the jacket copy compares Novak's style to Beckett, whose work I could never get into.
In short, Gold, Frankincense and Myrrh left me with mixed feelings. Slobodan Novak is a master lyricist, no denying that. His prose is brilliantly crafted: lush and descriptive without losing the straight way and finding itself lost in the dark purple wood. That's a feat few writers can manage, although unfortunate numbers certainly try (yes, Dean Koontz, I'm looking at you). Like Virginia Woolf, Novak has the rare ability to transform a mundane moment or hidden emotion into something resembling the poetry of life. At the same time, however, Gold, Frankincense and Myrrh is just too long for its own minimal plot and for all its beautiful prose, it got to where I just wanted it to end.
Review Copy
Original Review
June 20, 2023
Prva struja svijesti koja mi se stvarno sviđala!
November 16, 2017
Da mi je prije tridesetak godina, kada sam prvi put uzela ovu knjigu u ruke i nisam je dovršila do kraja, netko rekao da ću uživati u ovom romanu u kojem se život odvija u monotonom zimsko primorskom ritmu ne bih mu povjerovala. Ali izgleda da ipak postoji vrijeme za sve.
February 15, 2013
Već u naslovu romana „Mirisi, zlato i tamjan“ nalazimo ironiju koju možemo uzeti kao jedno od temeljnih obilježja romana. Naslov je ironičan zbog toga što asocira na bogatstvo i ugodne mirise, a ne na groteskne opise koje nalazimo u tekstu, opise gospođice Madone Markantunove koja leži u svom vlastitom smradu i siromaštvu. Važan je i zbog biblijske simbolike. Naime, mirisi, zlato i tamjan darovi su triju kraljeva koje su donijeli Isusu povodom njegova rođenja, to jest povodom početka jedne nove ere. Rekla bih da se tim naslovom zapravo označava početak jednog novog razdoblja za Maloga, razdoblja u kojem prihvaća da Madona postaje smisao njegova života, razdoblja u kojem u potpunosti napušta svoje revolucionarne ideje, stavove i iluzije o mijenjanju budućnosti koje je u sebi imao, a koje u poslijeratno vrijeme bivaju razorene.
I čitav je stil pripovijedanja ironičan i prožet mnogim usporedbama i simbolima. Radnja se odvija na prijelazu 1965. u 1966. godinu. To doba godine odabrano je jer tada završava jedna, a počinje druga godina, isto kao što Mali ostavlja za sobom svoja uvjerenja i nalazi novi smisao. Mjesto radnje ovog romana je Otok (Rab). Otok je izabran baš zbog svoje izoliranosti naspram ostatku kopna. Isto tako, mogli bismo reći da i glavni lik, Mali, ograđuje sebe od ostalih likova, ali i čitatelja, svojim ironičnim stilom pripovijedanja i stalnim narušavanjem svoje vjerodostojnosti kao pripovjedača riječima poput: „Znam i da sam glupan (...) tek sada znam i da sam glupan.“ zbog kojih mu ne možemo bezuvjetno vjerovati, a ni poistovjetiti se s njime. Osim toga, bilo mi je teže „ući“ u tekst i zbog jezika koji je mješavina talijanskog i hrvatskog pa me nerazumijevanje nekih izraza „vraćalo u stvarnost“.
Radnja se odvija u kratkom vremenskom razdoblju od osamnaest dana. To je vrijeme regularni interval između Madoninih stolica, „pražnjenja“. Rekla bih da Mali i Madona uzimaju tih osamnaest dana kao „mjernu jedinicu“ njihova vremena provedenoga zajedno, kao njihov osobni monotoni ritam koji otkucava već deset godina koliko se Mali brine za stogodišnju staricu.
Odnos Madone i Maloga, odnosno razlog njegove brige o njoj ostao mi je nejasan. Rekla bih da Mali s njom ostaje zbog nekog događaja, grijeha iz prošlosti za koji se osjeća krivim te se brigom o njoj za to pokušava iskupiti. Čini mi se da je to samokažnjavanje čisti mazohizam. Dakle, u njhovom odnosu prevladavaju obveze, to jest odgovornost Maloga prema starici, a nikako ne osjećaji. Madona Malome predstavlja prošlost koje se on nikako ne može riješiti, koja nikako neće umrijeti, nešto što stoji u vremenu baš kao i vrijeme na Otoku. Ona bi bila simbol staroga poretka, staroga društva, koje je srušeno, ali neki se njegovi dijelovi tvdoglavo održavaju na životu. Baš kao i neke od Madononih tjelesnih funkcija. Zbog takvog održavanja na životu, pripovjedač digresijom u djetinjstvo povlači paralelu između sebe i Madone kao dva natprirodna čuda, koja iako su svi očekivali njihovu smrt (Mali kao anđeo), još uvijek žive. Ipak, za Madonu bih život stavila pod navodnike jer njezino postojanje ni u kojem slučaju ne bih nazvala životom. Ali čini mi se, kako i Mali primjećuje u jednom trenutku, da je ona svjesna svoje okoline više nego što to pokazuje. Uživa mučeći Maloga. Vjerovatno su to neprežaljeni ostaci feudalke u njoj. A i izgleda da sadizam (Madona) i mazohizam (Mali) idu ruku pod ruku. Sličnost Madone i Maloga možemo vidjeti i u činjenici da se nalaze u poziciji u kojoj se nalaze zbog toga što su oboje izgubili nešto – Madona svoje posjede i status feudalke, a Mali svoje iluzije. Oboje su žrtve novog političkog i društvenog poretka. Oni su invalidi – Madonu je onesposobila, osakatila starost, a Maloga rat, društvene (ne)prilike i oduzeti snovi. Rat i samoća utjecali su i na njegovo psihičko stanje pa se ta nestabilnost osjetila u dijelu kada je nožem zaprijetio Erminiji. Osim te scene, neki njegovi činovi (varanje žene sa Šveđankama, scena s djevojkom koja se treba zarediti, razmišljanja o ubojstvu Madone) tjeraju na razmišljanje o njegovoj moralnosti. S druge strane, brine se za Madonu već deset godina. Čini mi se kao osoba puna kontradiktornosti. Ili se pokušava prikazati u što lošijem svjetlu kako bi se što više udaljio, otuđio od čitatelja ili natjerao čitatelja da napravi isto.
Mali ne uspostavlja nikakve važnije odnose s ostalim likovima na Otoku. Primijetila sam da nekim likovima nisu dana osobna imena već su nazvani po svojim zanimanjima (Doktor, Poštar, Agronom, Draga). Možda je to zbog toga što je lakše otuđiti se od nekoga, ne uspostavljati odnose s njima ako je taj netko neimenovan. A i čini mi se da su ti likovi određeni svojom funkcijom, svojim zanimanjem pa im imena nisu ni potrebna. Mali se udaljuje od ostalih likova i svojim sarkazmom i ironijom, a i imam osjećaj da misli da je intelektualno iznad ostalih, da je bolji od njih. Složila bih se s time jer čini se da su ostali likovi „otupjeli“ od monotonog životarenja u vremenu koje ne teče. I njih bih nazvala invalidima, osobama koje su izgubile smisao, koje se ni za što više ne bore, kojima je njihova nepokretnost, statičnost sasvim dovoljna. Možda bih ih mogla usporediti s onim pjetlićem kojeg donosi stari Tunina, a kojem su podrezana krila pa besmjerno trčkara po dvorištu (Otoku).
Većina komunikacije među likovima podsjeća me na one drame apsurda u kojima se puno toga izgovori, ali su te riječi samo puste fraze koje nemaju značenje. Najbolji su primjeri Madonini razgovori s ostalim likovima. Smatram da su ti razgovori zapravo beznačajni jer zbog poteškoća u kominikaciji ili zbog nedostatka potrebe za razgovorom, prave komunikacije, prave izmjene informacija, zapravo ni nema. Samo su mi pripovjedačeve misli i njegov razgovor s Dragom bili smisleni, možda zato što sam dobila dojam da su jedini dovoljno inteligentni i sposobni reći nešto suvislo.
Tijekom romana Mali i Draga očekuju Madoninu smrt kako bi ponovno mogli započeti sa svojim životom, smatraju staričinu smrt nekom vrstom oslobođenja iz ropstva u kojem ih drže Madonine neumiruće tjelesne funkcije, no nakon što Draga iz Zagreba donese vijesti o tamošnjem životu, Madona se pretvara u njihov smisao života, koliko god on apsurdan bio. Madona, koja je dosad predstavljala samo prošlost, postaje njihova prošlost, sadašnjost i budućnost. Postaje njihova vječnost.
I čitav je stil pripovijedanja ironičan i prožet mnogim usporedbama i simbolima. Radnja se odvija na prijelazu 1965. u 1966. godinu. To doba godine odabrano je jer tada završava jedna, a počinje druga godina, isto kao što Mali ostavlja za sobom svoja uvjerenja i nalazi novi smisao. Mjesto radnje ovog romana je Otok (Rab). Otok je izabran baš zbog svoje izoliranosti naspram ostatku kopna. Isto tako, mogli bismo reći da i glavni lik, Mali, ograđuje sebe od ostalih likova, ali i čitatelja, svojim ironičnim stilom pripovijedanja i stalnim narušavanjem svoje vjerodostojnosti kao pripovjedača riječima poput: „Znam i da sam glupan (...) tek sada znam i da sam glupan.“ zbog kojih mu ne možemo bezuvjetno vjerovati, a ni poistovjetiti se s njime. Osim toga, bilo mi je teže „ući“ u tekst i zbog jezika koji je mješavina talijanskog i hrvatskog pa me nerazumijevanje nekih izraza „vraćalo u stvarnost“.
Radnja se odvija u kratkom vremenskom razdoblju od osamnaest dana. To je vrijeme regularni interval između Madoninih stolica, „pražnjenja“. Rekla bih da Mali i Madona uzimaju tih osamnaest dana kao „mjernu jedinicu“ njihova vremena provedenoga zajedno, kao njihov osobni monotoni ritam koji otkucava već deset godina koliko se Mali brine za stogodišnju staricu.
Odnos Madone i Maloga, odnosno razlog njegove brige o njoj ostao mi je nejasan. Rekla bih da Mali s njom ostaje zbog nekog događaja, grijeha iz prošlosti za koji se osjeća krivim te se brigom o njoj za to pokušava iskupiti. Čini mi se da je to samokažnjavanje čisti mazohizam. Dakle, u njhovom odnosu prevladavaju obveze, to jest odgovornost Maloga prema starici, a nikako ne osjećaji. Madona Malome predstavlja prošlost koje se on nikako ne može riješiti, koja nikako neće umrijeti, nešto što stoji u vremenu baš kao i vrijeme na Otoku. Ona bi bila simbol staroga poretka, staroga društva, koje je srušeno, ali neki se njegovi dijelovi tvdoglavo održavaju na životu. Baš kao i neke od Madononih tjelesnih funkcija. Zbog takvog održavanja na životu, pripovjedač digresijom u djetinjstvo povlači paralelu između sebe i Madone kao dva natprirodna čuda, koja iako su svi očekivali njihovu smrt (Mali kao anđeo), još uvijek žive. Ipak, za Madonu bih život stavila pod navodnike jer njezino postojanje ni u kojem slučaju ne bih nazvala životom. Ali čini mi se, kako i Mali primjećuje u jednom trenutku, da je ona svjesna svoje okoline više nego što to pokazuje. Uživa mučeći Maloga. Vjerovatno su to neprežaljeni ostaci feudalke u njoj. A i izgleda da sadizam (Madona) i mazohizam (Mali) idu ruku pod ruku. Sličnost Madone i Maloga možemo vidjeti i u činjenici da se nalaze u poziciji u kojoj se nalaze zbog toga što su oboje izgubili nešto – Madona svoje posjede i status feudalke, a Mali svoje iluzije. Oboje su žrtve novog političkog i društvenog poretka. Oni su invalidi – Madonu je onesposobila, osakatila starost, a Maloga rat, društvene (ne)prilike i oduzeti snovi. Rat i samoća utjecali su i na njegovo psihičko stanje pa se ta nestabilnost osjetila u dijelu kada je nožem zaprijetio Erminiji. Osim te scene, neki njegovi činovi (varanje žene sa Šveđankama, scena s djevojkom koja se treba zarediti, razmišljanja o ubojstvu Madone) tjeraju na razmišljanje o njegovoj moralnosti. S druge strane, brine se za Madonu već deset godina. Čini mi se kao osoba puna kontradiktornosti. Ili se pokušava prikazati u što lošijem svjetlu kako bi se što više udaljio, otuđio od čitatelja ili natjerao čitatelja da napravi isto.
Mali ne uspostavlja nikakve važnije odnose s ostalim likovima na Otoku. Primijetila sam da nekim likovima nisu dana osobna imena već su nazvani po svojim zanimanjima (Doktor, Poštar, Agronom, Draga). Možda je to zbog toga što je lakše otuđiti se od nekoga, ne uspostavljati odnose s njima ako je taj netko neimenovan. A i čini mi se da su ti likovi određeni svojom funkcijom, svojim zanimanjem pa im imena nisu ni potrebna. Mali se udaljuje od ostalih likova i svojim sarkazmom i ironijom, a i imam osjećaj da misli da je intelektualno iznad ostalih, da je bolji od njih. Složila bih se s time jer čini se da su ostali likovi „otupjeli“ od monotonog životarenja u vremenu koje ne teče. I njih bih nazvala invalidima, osobama koje su izgubile smisao, koje se ni za što više ne bore, kojima je njihova nepokretnost, statičnost sasvim dovoljna. Možda bih ih mogla usporediti s onim pjetlićem kojeg donosi stari Tunina, a kojem su podrezana krila pa besmjerno trčkara po dvorištu (Otoku).
Većina komunikacije među likovima podsjeća me na one drame apsurda u kojima se puno toga izgovori, ali su te riječi samo puste fraze koje nemaju značenje. Najbolji su primjeri Madonini razgovori s ostalim likovima. Smatram da su ti razgovori zapravo beznačajni jer zbog poteškoća u kominikaciji ili zbog nedostatka potrebe za razgovorom, prave komunikacije, prave izmjene informacija, zapravo ni nema. Samo su mi pripovjedačeve misli i njegov razgovor s Dragom bili smisleni, možda zato što sam dobila dojam da su jedini dovoljno inteligentni i sposobni reći nešto suvislo.
Tijekom romana Mali i Draga očekuju Madoninu smrt kako bi ponovno mogli započeti sa svojim životom, smatraju staričinu smrt nekom vrstom oslobođenja iz ropstva u kojem ih drže Madonine neumiruće tjelesne funkcije, no nakon što Draga iz Zagreba donese vijesti o tamošnjem životu, Madona se pretvara u njihov smisao života, koliko god on apsurdan bio. Madona, koja je dosad predstavljala samo prošlost, postaje njihova prošlost, sadašnjost i budućnost. Postaje njihova vječnost.
April 23, 2021
fuck it, i'll do it live
May 7, 2025
izvozalo me u potrazi za smislom i na kraju malo razočaralo. zanimljiva knjiga i žao mi je što sam joj morala dat 4/5.
May 21, 2025
Čekanje života koji bi mogao doći kad dođe jedna smrt koja ne dolazi. Mirovanje od kojega se otvaraju rane na leđima duše. Čekanje i mirovanje, i san ukraden kao na mrtvoj straži.
February 18, 2012
Difficult, but worth it. Izvrstan roman, iako ne lako čitljiv. No, to je i za očekivati od romana čiji je ritam određen probavnim traktom neugodne i senilne starice. Zašto se glavni junak brine za nju nije jasno, ipak polagano se nadzire nekakav razlog- muči ga savjest, nešto što je počinuo...kakav je taj užasan grijeh zbog kojeg prolazi kroz sve to?...kao i mnoga pitanja u dijelu i to ostaje otvoreno.
Roman koji možda i nije najbolji izbor za one osjetljivog želuca...Ozbiljno govoreći, Novak je odličan pisac i isplati se podnijeti dosta neugodnih detaljnih opisa kako bi se ušlo u dubinu djela. Ovo je jedan od onih romana koji se usijeku u pamćenje. Biblijski motivi koji se mogu naslutiti iz naslova, pretvoreni su gotovo u grotesknost, ali nisu i manje snažni.
Ovako roman počinje:
" Kroz prozor sam odaslao u noć sav onaj silan zadah što je prokukljao ovamo po prorezima oko tankih dvokrilnih vrata sobnih i onda nabujao u oblak grobnog smrada koji guši. Iz susjedne sobe javlja se još teški porculanski lavor najdubljim glasom udaraljki i čuje se iz te starinske zvonjave ožimanje i pištanje spužve kojom žalosne ruke moje žene ispiru Madonin zadah."
Kao što rekoh, baš i nije lagana tema, a ni osjećaj i atmosfera romana, ali sve u svemu ovo je jako dobar roman.
Roman koji možda i nije najbolji izbor za one osjetljivog želuca...Ozbiljno govoreći, Novak je odličan pisac i isplati se podnijeti dosta neugodnih detaljnih opisa kako bi se ušlo u dubinu djela. Ovo je jedan od onih romana koji se usijeku u pamćenje. Biblijski motivi koji se mogu naslutiti iz naslova, pretvoreni su gotovo u grotesknost, ali nisu i manje snažni.
Ovako roman počinje:
" Kroz prozor sam odaslao u noć sav onaj silan zadah što je prokukljao ovamo po prorezima oko tankih dvokrilnih vrata sobnih i onda nabujao u oblak grobnog smrada koji guši. Iz susjedne sobe javlja se još teški porculanski lavor najdubljim glasom udaraljki i čuje se iz te starinske zvonjave ožimanje i pištanje spužve kojom žalosne ruke moje žene ispiru Madonin zadah."
Kao što rekoh, baš i nije lagana tema, a ni osjećaj i atmosfera romana, ali sve u svemu ovo je jako dobar roman.
June 24, 2016
Čestitam na groteski, ali dijelovi romana krajnje su gnjusni.
January 10, 2018
Obožavam knjige koje me psihički unište, tako da je ovo bilo odlično iskustvo.
August 24, 2022
Genijalna proza
September 10, 2018
Earthy and Alive
Novak tells the story of the passing of life; from one era to another, from one lifestyle to another, from one generation to another. He skillfully weaves the drama of everyday moments into a canvas that is painted with an extraordinary life.
Gold, Frankincense, and Myrrh is a tale that hs much symbolism enmeshed within its layers. There is much of the spiritual, the political, and the physical life of the people living on the island. Their history and their culture all come through in this easily cherished story. I will certainly be looking for more of Slobodan Novak's novels in the future.
I read this as part of my Journey Around the World in 80 Days for Croatia in the paperback format. My next stop will be Bosnia & Herzegovina.
Novak tells the story of the passing of life; from one era to another, from one lifestyle to another, from one generation to another. He skillfully weaves the drama of everyday moments into a canvas that is painted with an extraordinary life.
Gold, Frankincense, and Myrrh is a tale that hs much symbolism enmeshed within its layers. There is much of the spiritual, the political, and the physical life of the people living on the island. Their history and their culture all come through in this easily cherished story. I will certainly be looking for more of Slobodan Novak's novels in the future.
I read this as part of my Journey Around the World in 80 Days for Croatia in the paperback format. My next stop will be Bosnia & Herzegovina.
April 13, 2022
Zanimljiva ideja romana, po meni neke stvari nedovoljno obrađene, pa ostaju rupe u smislu slabe motivacije likova i nedovršenost pojedinih sudbina od strane autora, ali svakako ima pojedinih jako zanimljivih dijelova i opisa. Zabavan je taj opis stare Madone kao rospije i sebične manipulatorice, ali ipak sa čvrstom dozom starinskog seljačkog ponosa koja se iz principa bori za imovinu na smrtnoj postelji. Na momente nailazim na groteskne i pomalo ljigave naturalističke opise najčešće probavnih organa, a dodatni minus ide za pedofiliju doslovno iz hira iliti iz odvratnog muškog ponosa glavnog lika u dijelu.
January 6, 2020
Glavni je lik sarkastičan i u početku zanimljiv, no tijekom radnje više se opisuju njegova ideološka i egzistencijalistička razmišljanja, što mi je bilo dosta teško pratiti. Pred kraj knjige protagonist više sudjeluje u socijalnim interakcijama što olakša čitanje i daje bolji uvid u njegov tok misli. Tekst nije uopće loše napisan, ali s obzirom na to da je takvog žanra i tematike, osobno bih izbacila nekoliko nepotrebnih monologa i generalno smanjila broj stranica, što bi povećalo užitak čitanja po mom mišljenju.
July 7, 2023
Jedno od djela za koje se treba posebno usredotočiti u radnju i priču. Tjerala sam se 5 puta da ju nastavim čitati jer me naravno zanimao daljnji tijek događaja, međutim ponovno sam odustala. Možda opet, jednom..
August 20, 2022
Jako sus, odvratno i gnjusno + mali je pedofil
Read
July 27, 2023volim Otok
June 29, 2025
Roman koji govori o smrti, vjeri i starosti, prožet ironijom i mudrošću.
April 25, 2023
Osvrt:
Morao sam se tjerati da uzmem ovu knjigu u ruke i nastavim čitati. Od prvog poglavlja je jasno da Novak ne dopušta ležerno iskustvo čitanja. Opisi uglavnom počnu vrlo dobro, ali traju užasno dugo i nekako sam imao dojam da traju dugo samo da bi trajali dugo (nisu kao oni u Prousta koji su opravdano ogromni, mada i on zna vrlo često pretjerati). Također mi se činilo da u nekim djelovima Novak silno želi da se čitatelj osjeća odvratno, što je u nekoj mjeri u redu, ali to se toliko ponavlja da knjiga stvarno postaje dosadna. Dosadna, to je pridjev koji stvarno rijetko koristim da bih opisao knjigu, ali to je prva riječ koja mi pada na pamet u ovom slučaju. Par epizoda u kojima se atmosfera promjenila su mi zapravo bili najdraži djelovi iz knjige, poput naprimjer scene glavnog lika u crkvi dok je bio dječak i scene s poštarom. Najbolja stavka ove knjige je po meni taj vrlo dobar prikaz ideje, odnosno životnog stila koji podrazumijeva uzimanje nekog nebitnog motiva kojim se čovjek odluči baviti, a kojim će opravdati izostanak bilokakvog postignuća u životu. Mali i Draga odlučuju da je briga o Madoni dovoljna kako bi opravdali činjenicu da osim toga ništa bitno u životu nisu postigli. To je naravno grozan stav prema životu, ali ga Novak odlično oformljuje ovim djelom. Ocjenu bih povisio da je knjiga za tridesetak posto kraća i da je barem malo dinamičnija. Također mislim da je pretjerivanje u pokušajima postizanja odvratnih scena stvarno suvišno (pogotovo pedofilske scene), jer onda takve scene prestaju imati nekakvu težinu i postaju samo neugodne, a ne odvratne.
Morao sam se tjerati da uzmem ovu knjigu u ruke i nastavim čitati. Od prvog poglavlja je jasno da Novak ne dopušta ležerno iskustvo čitanja. Opisi uglavnom počnu vrlo dobro, ali traju užasno dugo i nekako sam imao dojam da traju dugo samo da bi trajali dugo (nisu kao oni u Prousta koji su opravdano ogromni, mada i on zna vrlo često pretjerati). Također mi se činilo da u nekim djelovima Novak silno želi da se čitatelj osjeća odvratno, što je u nekoj mjeri u redu, ali to se toliko ponavlja da knjiga stvarno postaje dosadna. Dosadna, to je pridjev koji stvarno rijetko koristim da bih opisao knjigu, ali to je prva riječ koja mi pada na pamet u ovom slučaju. Par epizoda u kojima se atmosfera promjenila su mi zapravo bili najdraži djelovi iz knjige, poput naprimjer scene glavnog lika u crkvi dok je bio dječak i scene s poštarom. Najbolja stavka ove knjige je po meni taj vrlo dobar prikaz ideje, odnosno životnog stila koji podrazumijeva uzimanje nekog nebitnog motiva kojim se čovjek odluči baviti, a kojim će opravdati izostanak bilokakvog postignuća u životu. Mali i Draga odlučuju da je briga o Madoni dovoljna kako bi opravdali činjenicu da osim toga ništa bitno u životu nisu postigli. To je naravno grozan stav prema životu, ali ga Novak odlično oformljuje ovim djelom. Ocjenu bih povisio da je knjiga za tridesetak posto kraća i da je barem malo dinamičnija. Također mislim da je pretjerivanje u pokušajima postizanja odvratnih scena stvarno suvišno (pogotovo pedofilske scene), jer onda takve scene prestaju imati nekakvu težinu i postaju samo neugodne, a ne odvratne.
Read
December 16, 2011I assume this is the original of the English translation, "Gold, Frankincense and Myrrh" (Autumn Hill Books, 2007). I am puzzled that I couldn't find the English title neither on Amazon nor on Goodreads. The novel is difficult to read, but powerful. A major East-European writer. I don't understand why the publisher hasn't done anything to make it visible.
September 13, 2016
Hrvatski klasik suvremene književnosti, težak i depresivan kao i većina romana iz prošloga stoljeća (a i ovoga). Novak ima bogat, slikovit rječnik, melankoličnu atmosferu pa čak i grotesku održava cijelo vrijeme i to mu prilično dobro ide. Svakako vrijedno čitanja.
April 10, 2011
Dugo je stajala na polici prije nego što sam je konačno pročitala, ali ovo je sjajna knjiga!
August 10, 2013
Ili te netko treba prisiliti ili moraš imati izuzetno jaku volju da ovo pročitaš...ja sam morala čitati...Unatoč tome što djelo kuju u zvijezde, meni se ne sviđa baš tako jako.
October 9, 2013
Ovo je vjerojatno roman koji sam najteže u životu pročitala. Pun crnine, nadolazeće katastrofe. Ne preporučam čitanje u kišnim i tmurnim danima :)
March 10, 2015
“Ali ni traga nema u nama od svega što smo i mi prije bili i što smo htjeli. Mi smo bili svoji veliki pretci; sad smo svoje degenerirano potomstvo.”
July 25, 2016
oriđiđi
December 23, 2023
Teška klaustrofobija. Valjda je to otočki život. Radnja je vrlo gadna, spora i obojana tipičnom hrvatskom depresijom. Ne sviđa mi se niti malo, ali ne mogu poreći da ima umjetničku vrijednost.
Displaying 1 - 29 of 29 reviews