What do you think?


Ontološki pacijent
Ontološki pacijent je psihološki roman o gubitku, sećanju i granici između stvarnog i umišljenog.
Nakon očeve smrti, glavni junak kreće na psihoterapiju pokušavajući da složi rasute delove sopstvenog života i odgonetne misli, strahove i uspomene iz prošlosti. Dok razgovori sa terapeutom razotkrivaju pukotine između istine i ličnih uverenja, u podnožju Gučeva odvija se druga priča – o učitelju, usamljenom dečaku i tajnama koje sežu mnogo dublje od ljudskog pamćenja.
Na razmeđi psihologije i narodnog predanja, racionalnog i natprirodnog, roman istražuje koliko je čovek spreman da prihvati istinu o sebi i koliko su istine kojima se vodi pouzdane.
Istovremeno intiman i univerzalan, Ontološki pacijent je roman o gubitku, sećanju i nevidljivim vezama koje spajaju žive i mrtve, prošlost i sadašnjost, ono što razumemo i ono što tek naslućujemo.
Nakon očeve smrti, glavni junak kreće na psihoterapiju pokušavajući da složi rasute delove sopstvenog života i odgonetne misli, strahove i uspomene iz prošlosti. Dok razgovori sa terapeutom razotkrivaju pukotine između istine i ličnih uverenja, u podnožju Gučeva odvija se druga priča – o učitelju, usamljenom dečaku i tajnama koje sežu mnogo dublje od ljudskog pamćenja.
Na razmeđi psihologije i narodnog predanja, racionalnog i natprirodnog, roman istražuje koliko je čovek spreman da prihvati istinu o sebi i koliko su istine kojima se vodi pouzdane.
Istovremeno intiman i univerzalan, Ontološki pacijent je roman o gubitku, sećanju i nevidljivim vezama koje spajaju žive i mrtve, prošlost i sadašnjost, ono što razumemo i ono što tek naslućujemo.
416 pages, Paperback
First published July 1, 2026
About the author
Mladen Jakovljević
26 books95 followersMladen Jakovljević je rođen u Novom Sadu u Srbiji 1975. godine.
Diplomirao je 2000. godine na Odseku za engleski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, gde je magistrirao 2007. godine, a doktorirao 2012.
Trenutno radi na Filozofskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici, gde predaje angloameričku književnost na Katedri za engleski jezik i književnost.
Ukratko - živi na severu zemlje, radi na jugu, a najviše voli da provodi sunčane dane u kafani uz potok u jednom selu u zapadnoj Srbiji.
Diplomirao je 2000. godine na Odseku za engleski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, gde je magistrirao 2007. godine, a doktorirao 2012.
Trenutno radi na Filozofskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici, gde predaje angloameričku književnost na Katedri za engleski jezik i književnost.
Ukratko - živi na severu zemlje, radi na jugu, a najviše voli da provodi sunčane dane u kafani uz potok u jednom selu u zapadnoj Srbiji.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 2 of 2 reviews
August 25, 2026
Clever, funny, deeply moving, insightful and unputdownable. I absolutely loved it.
~ Knjiga me je oduševila, naterala na razmišljanje, mnogo puta glasno nasmejala, dirnula do suza... i pročitala sam je u dahu. Odoh da je svima preporučim!
~ Knjiga me je oduševila, naterala na razmišljanje, mnogo puta glasno nasmejala, dirnula do suza... i pročitala sam je u dahu. Odoh da je svima preporučim!
September 11, 2026
Ovo mi je definitivno najteži Mladenov roman i prvi koji nisam pročitao istog dana kada sam ga započeo. Nije u pitanju slabiji kvalitet pisanja – naprotiv – nego je sam koncept romana takav da mi maltene do polovine pređenih stranica nije bilo jasno šta se dešava i u kakvom su odnosu priče koje su isprepletane i očigledno teku paralelno, samo jedna pripoveda o prošlosti, a druga je u sadašnjem vremenu (što je, mogo bi se reći, Mladenov već ustaljen pečat).
Priča iz prošlosti jasno teče, i poprilično je jezovita, jer po prvi put Mladen ubacuje elemente onostranog na ovakav način da nisu samo odraz njegove tafofilije (koju delimo), već, kako i naslov kaže, ontološki odlazi toliko daleko unazad, da stiže do tačke koja je prva i pre koje ništa postojalo nije. Meni se retko dešava da sadržaj knjige utiče na mene na način da mi izaziva nelagodu usled onoga što se dešava likovima, ali ovde me dobro razdrmalo to što je snašlo seosku porodicu za koju se mladi učitelj Miloš vezao došavši iz grada u to selo u lozničkom kraju.
Ovovremena priča sve vreme kao da ima i muzičku podlogu koja se konstantno menja, jer Mladen neprestano ostavlja reference na različite pesme koje se vrzmaju u glavi datom nosiocu radnje. U prvom delu su to bili citati iz Svetog pisma, ali ne doslovni već samo brojčano navedena poglavlja i redovi. Dobar deo se odvija u kabinetu kod psihoterapeuta, gde lik koji je tu došao da mu se pomogne, zapravo mnogo više, šire i dublje, rekao bih, analizira svog terapeuta i primećuje i opisuje svaki detalj koji se u kabinetu promenio iz seanse u seansu. Dok je prvi deo uglavnom obojen ili tišinom ili zvucima iz šume, u ovom delu pored muzike odzvanjaju jasno i misli onoga koji sedi prekoputa psihijatra, i sve me podseća na beskonačnu petlju koja se dobije kada se u ogledalu posmatra odraz u drugom ogledalu koje je naspramno postavljeno. Čak i nesrećno razbijanje akvarijuma glavnog lika ovog dela mi je metaforičko za zapravo njegovo stanje uma usled porodične tragedije.
Atmosfera je, kako se okrene, u oba slučaja toliko gusta da se može seći nožem. Možda mi je zbog toga i čitanje išlo sporije nego što sam očekivao. O značenju nekih grafičkih elemenata, koji se konstantno pojavljuju od početka i kako poglavlja odmiču rastu, te na kraju dobijaju puni obim i složenost, ću ipak morati da pitam autora da mi ih odgonetne, ako mu se bude dalo.
Priča iz prošlosti jasno teče, i poprilično je jezovita, jer po prvi put Mladen ubacuje elemente onostranog na ovakav način da nisu samo odraz njegove tafofilije (koju delimo), već, kako i naslov kaže, ontološki odlazi toliko daleko unazad, da stiže do tačke koja je prva i pre koje ništa postojalo nije. Meni se retko dešava da sadržaj knjige utiče na mene na način da mi izaziva nelagodu usled onoga što se dešava likovima, ali ovde me dobro razdrmalo to što je snašlo seosku porodicu za koju se mladi učitelj Miloš vezao došavši iz grada u to selo u lozničkom kraju.
Ovovremena priča sve vreme kao da ima i muzičku podlogu koja se konstantno menja, jer Mladen neprestano ostavlja reference na različite pesme koje se vrzmaju u glavi datom nosiocu radnje. U prvom delu su to bili citati iz Svetog pisma, ali ne doslovni već samo brojčano navedena poglavlja i redovi. Dobar deo se odvija u kabinetu kod psihoterapeuta, gde lik koji je tu došao da mu se pomogne, zapravo mnogo više, šire i dublje, rekao bih, analizira svog terapeuta i primećuje i opisuje svaki detalj koji se u kabinetu promenio iz seanse u seansu. Dok je prvi deo uglavnom obojen ili tišinom ili zvucima iz šume, u ovom delu pored muzike odzvanjaju jasno i misli onoga koji sedi prekoputa psihijatra, i sve me podseća na beskonačnu petlju koja se dobije kada se u ogledalu posmatra odraz u drugom ogledalu koje je naspramno postavljeno. Čak i nesrećno razbijanje akvarijuma glavnog lika ovog dela mi je metaforičko za zapravo njegovo stanje uma usled porodične tragedije.
Atmosfera je, kako se okrene, u oba slučaja toliko gusta da se može seći nožem. Možda mi je zbog toga i čitanje išlo sporije nego što sam očekivao. O značenju nekih grafičkih elemenata, koji se konstantno pojavljuju od početka i kako poglavlja odmiču rastu, te na kraju dobijaju puni obim i složenost, ću ipak morati da pitam autora da mi ih odgonetne, ako mu se bude dalo.
Displaying 1 - 2 of 2 reviews


