Ostarjeli Zaki Dali želi biti posljednji Židov u Bagdadu u eri Sadama Huseina i zbog toga je spreman na svakojake kompromise. Nazar al-Sayed, nesmiljeni došljak iz pustinje i šef tajne službe Mukhabarata, njegov je najbolji prijatelj, no Zaki unatoč tome ostaje lojalan i svojoj susjedi, mladenačkoj ljubavi Samiji. Jednog jutra, nakon cjelonoćne terevenke s Nazarom i mladim studenticama, Zaki na svojem pragu pronalazi polumrtvu mladu ženu, koju uz pomoć svog rođaka, prevrtljivog veterinara Jalila, uspije vratiti u život. Nakon zvjerstava koja je preživjela mlada je Kurdinja ostala bez dara govora, a Zaki joj nadjene ime Aida te oni s vremenom razvijaju povezanost, koju neće poremetiti čak ni ženidba na koju on biva prisiljen da spasi živote drugih… Izraelski pisac Sami Michael (1926.) u svojim je dvadesetima morao napustiti Irak pod prijetnjom smrtne kazne zbog političke aktivnosti. U zemlju svojeg djetinjstva vraća se mnogo godina poslije u hvaljenom romanu Aida, koji su kritičari nazvali najboljim književnim djelom o toj podijeljenoj i uništenoj zemlji. Unatoč atmosferi blage nostalgičnosti i odjeka tuge zbog proživljenih tragedija ovaj je roman snažna priča o ljudima koji i u najnepovoljnijim okolnostima uspijevaju zadržati ljudskost i dostojanstvo.
Za mnoge će čitatelje Aida biti umjetničko djelo u kojem će osjetiti snažnu silu ljubavi i sućuti, bijesa, straha i empatije, a to mogu izazvati samo najbolje knjige. Arianna Melamed, Ynet
Začudna ljubavna priča prenesena nam je nježno i pažljivo. Aida je roman s pečatom uzvišenosti. Ovo je remek-djelo velikog pisca i humanista koje će biti sjajni miljokaz u povijesti izraelske književnosti. prof. Yigal Schwartz
Koncentrirana, linearna i dosljedna radnja koju je moguće pročitati u jednom dahu. Lik plemenite žene, odmah je jasno, utjelovljuje Irak u njegovoj cjelovitosti, kao područje uništena raja. Yonni Livne, Yedioth Ahronoth
Trezveno, ali i romantično viđenje emigranta koji zna da je ljubav jedina snaga koja nudi spas. Batia Shimoni, Haaretz
Jasna, elegantna, senzualna proza sa zornim opisima Bagdada i Tigrisa. Roman napisan s odmjerenim realizmom koji će obogatiti svoje čitatelje. Erik Glasner, Maariv
Although on a personal level I did not like the character of the aging Zakio Dalio, Sami Michael, who had to leave Iraq in his twenties under the threat of the death penalty for political activity, gives an intrigant story about people who, even in the most adverse circumstances, manage to maintain their humanity and dignity (in my opinion "somewhat")...
"...in the desert, war is constant, and peace is only a short change. He also thought that most creatures that inhabit the desert, from ants to birds of prey to lions, belong to predators."
"Self-respect is the privilege of those who burst of fat".
"...and think: maybe the real homeland, more precious than what, is the woman you love".
Zaki Dali je Židov koji živi u Bagdadu, ima 70 godina, susjedu Samiju koja je njegova mladenačka ljubav, Nur, njegovu pravu ljubav koja je umrla nakon mučenja u zatvoru, najbolji prijatelj mu je šef tajne službe Nazar(glavni negativac u knjizi), s kojim redovito uživa u društvu mladih prostitutki i ima mladu kolegicu koja mu je ljubavnica... a onda jednoga dana na vratima svoje kuće pronađe gotovo mrtvu ženu, uspije ju vratiti u život, ali ona je zbog užasa kojeg je proživjela ostaje bez dara govora, on joj daje ime Aida (prema operi koju voli) , zaljubljuje se u nju, ali se mora oženiti za drugu ženu... U svakom slučaju, usporedba s Goničem zmajeva apsolutno je pogrešna, Zaki kao lik, sa svojih 70 godina , nemoguće je sebičan (ali izuzetno aktivan što se žena tiče, sedamdesete su nove dvadesete :D ) i ima taj neki kompleks spasitelja, Aida je prikazana kao mučenica, lijepa i ne priča, dobitna kombinacija. Što sam se više približavala kraju knjige, to me knjiga više zamarala sa svim svojim ponavljanjima i hrpom stereotipa i klišeja.
If you liked "The Kite Runner" by Khaled Hosseini, then I am pretty sure you'd like Aida by Sami Michael.
The story, told by the "last Jew in Iraq" paints a delicate story about the Iraq that used to be before the fall of Sadam Hussain, of sometimes mixed and sometimes clashing cultures.
A great source to life in Iraq, of Muslims, Jews and Curds, of food, architecture, traditions and customs. Also- a wonderful use of words, at least in the Hebrew version of the book.
One of the best books I've read this year without a doubt. I've avoided reading Sami Michael for a long time but I misled myself. this is a heartwarming story on I've hand and a tough moral story on the other. A must read
Such a wonderful book! Full of history. Describes the life of the Jews and Muslims in war turn Iraq. . It reiterate how horrible wars are and the fear, hunger and suffering that it brings to the people of a war torn country. Beautiful writing and a beautiful Hebrew!
Sami Michael – AIDA 📚 Radnja je smještena u Irak za vrijeme vladavine Sadama Huseina i vrijeme američkih bombardiranja te napaćene zemlje. Glavni junak Zaki Dali želi biti posljednji bagdadski Židov. Svi njegovi odavno su napustili Irak, no on je tvrdoglavo ostao. (U stvarnosti – pisac je zaista rođen u Bagdadu, ali ga je napustio još 1948. nakon osnivanja Izraela i progona Židova iz Iraka. Ovaj roman je poput vječnog žala za domovinom.) Zakijev najbolji prijatelj je šef Sadamove tajne službe Mukhabarat Nazar al-Sayed i njemu zahvaljujući Dali je zaštićen. Prva susjeda je znatiželjna šiitkinja Samija. Rat Irak-Iran zavšen je odavno no netrpeljivost šiita i sunita je prisutna. U sve se još upliće lik nepoznate, mučene i silovane mlade žene koju Zaki Dali nalazi polumrtvu na svom pragu. Nijema je. Po šalu u dronjcima kojim je omotana shvatili su da je Kurdkinja. Zaki je nevoljko uzima pod svoje, a kako je nijema on joj daje ime po etiopskoj princezi Aidi iz njegove najdraže opere – Aida, Guissepea Verdija (Milica Ekmescic sjetih se tebe). 📚 Pisac Sami Michael je roman sastavljao po pričama poznanika i prijatelja o stanju u Iraku. Možda su zato tako živopisni opisi raskoši i bijede tog grada na Tigrisu, divnog Bagdada. Uglavnom, oko Dalija su se isprepleli kontroverzni likovi, totalno nespojivi – šef Sadamove tajne službe, šiitkinja, Kurdkinja, i on Židov. 📚 Irak nije iznimka po tome kakvi su ljudi u totalitarnim režimima. Prati ih strah, ljudi se plaše uhoda, riječ viška i tko zna... Isto tako, Irak je i žrtva američke agresije. Ne volim to američko izigravanje svjetskih policajaca. A oni su to što jesu. “Kadija te tuži, kadija ti sudi.” 📚👨⚖️ U romanu se na Amerikance ne gleda na taj način, i to mi je zasmetalo u samom tekstu. Da, svakako će neki tamo Jack Jones iz Nebraske brinuti o iračkoj djeci da nije nafte. No ok. Znamo sve. 😈 Roman dosta dobro opisuje nemirenje sa starenjem, toliko ljudi ga teško prihvaća, tu tako prirodnu pojavu! Ah, taj dvadeset i prvi vijek! Ostati vječno mlad. 📚👴 Eto, ima tu svega. Puno hedonizma (da ne mislite da se sve svelo na patnju), samoobmana, izgovora i lažnih opravdanja vlastitih krivih poteza. O izdaji, mržnji i ljubavi neću pisati, da ne bude – sve sami klišeji. Pomalo se namučih u pokušaju predstavljanja ovog romana, a da vam ne otkrijem radnju, više neki smisao ili besmisao životnih puteva. Dalo bi se tu puno više reći, no što ćete onda čitati? Pa čitači moji, koga privlače ovakve teme, na posao! 📚 Donosim vam i dva citata: 📚 “𝑴𝒐𝒛̌𝒅𝒂 𝒖𝒛𝒓𝒐𝒌 𝒎𝒐𝒓𝒂𝒍𝒏𝒐𝒈 𝒑𝒐𝒔𝒓𝒏𝒖𝒄́𝒂 𝒍𝒆𝒛̌𝒊 𝒖 𝒄̌𝒐𝒗𝒋𝒆𝒌𝒐𝒗𝒐𝒋 𝒔𝒑𝒓𝒆𝒎𝒏𝒐𝒔𝒕𝒊 𝒅𝒂 𝒑𝒐𝒔𝒕𝒂𝒏𝒆 𝒑𝒐𝒔𝒍𝒖𝒔̌𝒏𝒊𝒎, 𝒎𝒂𝒍𝒆𝒏𝒊𝒎 𝒗𝒊𝒋𝒌𝒐𝒎 𝒏𝒆𝒎𝒊𝒍𝒐𝒔𝒓𝒅𝒏𝒐𝒈 𝒔𝒕𝒓𝒐𝒋𝒂 𝒌𝒐𝒋𝒊 𝒑𝒓𝒆𝒕𝒗𝒂𝒓𝒂 𝒄̌𝒐𝒗𝒋𝒆𝒄̌𝒂𝒏𝒔𝒕𝒗𝒐 𝒖 𝒈𝒐𝒎𝒊𝒍𝒆 𝒎𝒂𝒍𝒊𝒉 𝒗𝒊𝒋𝒂𝒌𝒂.” 📚 “𝑪̌𝒐𝒗𝒋𝒆𝒌 𝒔𝒑𝒐𝒛𝒏𝒂𝒋𝒆 𝒐𝒎𝒋𝒆𝒓𝒆 𝒔𝒗𝒐𝒋𝒊𝒉 𝒍𝒖𝒕𝒂𝒏𝒋𝒂, 𝒌𝒂𝒛𝒂 𝒋𝒆𝒅𝒏𝒐𝒎 𝒑𝒓𝒊𝒍𝒊𝒌𝒐𝒎 𝒁𝒂𝒌𝒊 𝑵𝒂𝒛𝒂𝒓𝒖, 𝒑𝒓𝒆𝒎𝒂 𝒕𝒐𝒎𝒆 𝒌𝒐𝒍𝒊𝒌𝒐 𝒔𝒆 𝒖𝒅𝒂𝒍𝒋𝒊𝒐 𝒐𝒅 𝒗𝒍𝒂𝒔𝒕𝒊𝒕𝒐𝒈 𝒅𝒐𝒎𝒂. 𝑺̌𝒕𝒐 𝒔𝒆 𝒗𝒊𝒔̌𝒆 𝒖𝒅𝒂𝒍𝒋𝒂𝒗𝒂, 𝒑𝒐𝒔𝒕𝒂𝒋𝒆 𝒔𝒗𝒆 𝒐𝒕𝒖đ𝒆𝒏𝒊𝒋𝒊 𝒊 𝒑𝒓𝒆𝒕𝒗𝒂𝒓𝒂 𝒔𝒆 𝒖 𝒑𝒕𝒊𝒄𝒖 𝒍𝒖𝒕𝒂𝒍𝒊𝒄𝒖 𝒔̌𝒕𝒐 𝒏𝒆𝒑𝒓𝒆𝒔𝒕𝒂𝒏𝒐 𝒄̌𝒆𝒛𝒏𝒆 𝒛𝒂 𝒈𝒏𝒊𝒋𝒆𝒛𝒅𝒐𝒎 𝒊𝒛 𝒌𝒐𝒋𝒆𝒈 𝒋𝒆 𝒑𝒐𝒍𝒆𝒕𝒋𝒆𝒍𝒂. 𝑰𝒎𝒂 𝒏𝒆𝒔̌𝒕𝒐 𝒖 𝒊𝒛𝒓𝒆𝒄𝒊 “𝒎𝒊𝒓𝒊𝒔 𝒅𝒐𝒎𝒂”, k𝒂𝒛𝒂 𝒁𝒂𝒌𝒊, 𝒐𝒏𝒂 𝒖𝒗𝒊𝒋𝒆𝒌 𝒑𝒐𝒛𝒊𝒗𝒂, 𝒖𝒛𝒃𝒖đ𝒖𝒋𝒆, 𝒑𝒐𝒑𝒖𝒕 𝒑𝒓𝒗𝒆 𝒍𝒋𝒖𝒃𝒂𝒗𝒊 𝒌𝒐𝒋𝒐𝒋 𝒏𝒊 𝒕𝒊𝒔𝒖𝒄́𝒆 𝒌𝒐𝒑𝒓𝒆𝒏𝒂 𝒏𝒆𝒄́𝒆 𝒛𝒂𝒔𝒋𝒆𝒏𝒊𝒕𝒊 𝒔𝒋𝒂𝒋 𝒊 𝒍𝒋𝒆𝒑𝒐𝒕𝒖. 𝑬𝒏𝒈𝒍𝒆𝒛 𝒌𝒂𝒛̌𝒆 “𝒉𝒐𝒎𝒆 𝒔𝒘𝒆𝒆𝒕 𝒉𝒐𝒎𝒆”, 𝒁̌𝒊𝒅𝒐𝒗 𝒏𝒂𝒈𝒍𝒂𝒔̌𝒂𝒗𝒂 “𝒏𝒊𝒈𝒅𝒋𝒆 𝒌𝒂𝒐 𝒌𝒐𝒅 𝒌𝒖𝒄́𝒆”, 𝒂 𝑨𝒓𝒂𝒑𝒊𝒏 𝒛𝒂𝒌𝒍𝒋𝒖𝒄̌𝒖𝒋𝒆 “𝒏𝒊𝒋𝒆 𝒌𝒓𝒂𝒍𝒋𝒆𝒗𝒔𝒌𝒂 𝒌𝒖𝒄́𝒂, 𝒂𝒍 𝒋𝒆 𝒎𝒐𝒋𝒂”. 📚 S hebrejskog prevela Laila Šprajc Izdavač - Fraktura