Call it Earth

by Ivan Lutz, Vuk Tošić (Translator)

The great catastrophe has occurred on Earth and the only salvation from the imminent destruction is to flee, i.e. for a select group of people to escape on a colossal spaceship, in order to ensure the survival of mankind. Centuries pass and for the new generations the Earth is only a distant tale, almost a myth. They come across a habitable planet, but a secretive sector on the ship has a slightly different plan. Through the thoughts of Callan Brenna, a rough and belligerent member of the Order, we learn that things are not as they seem…

The Call It Earth science fiction novel, by young and extremely talented Croatian author Ivan Lutz, is a genuine futuristic study of human nature and achievements. In an incredibly intelligent manner the author uses an exciting plot to raise the issue of the sense of civilization’s advancement and the solutions that progress brings. The meticulous development of the characters introduces us to the dramatic nature of the novel, and the incredible denouement leads us to lament that we have reached the end.

Genres: Science Fiction

219 pages, Kindle Edition

First published June 1, 2013

About the author

Ivan Lutz (1978, Slavonski Brod) je profesor fizike po vokaciji i kosmopolit po uvjerenjima.
Do sada objavio nekoliko desetaka priča u gotovo svim SF zbirkama na području Hrvatske i Srbije. Objavio četiri romana: Zovite ju Zemlja (2013.), Drum (2014.), Samo igraj (2017.), 0,001:Novi poredak (2019.)
Dobitnik je dvije nagrade „Artefakt“.
Zajedno s Leonom Maglićem autor je članka koji je uvrstio Hrvatsku u Svjetsku enciklopediju znanstvene fantastike Johna Clutea.
Jedan je od osnivača slavonskobrodske konvencije Marsonikon i jedan od pokretača zbirke SF proze „Marsonic“, i jedan od osnivača i urednika neprofitnog izdavaštva Alienus iz Slavonskog Broda.

Reviews

[Kristijan · Rating 5 out of 5]

Malo je pisaca SF romana koji budućnost vide utopistički, što je skoro i razumljivo. Teško bi mogao da se napiše roman koji bi održao pažnju a da je smešten u nekoj futurističkoj verziji Zemlje u kojoj teku med i mleko...
"Zovite ju Zemlja" počinje sa poslednjim zemaljskim trzajima, pre nego što nastupi tanka linija smrti za celu planetu i preostalo čovečanstvo koje se još nije međusobno pobilo i uništilo. Među onima koji su još živi postoji grupica odabranih koja se ukrcava na brod, sa jednim ciljem - nalaženjem novog Eldorada, novog Raja, nove Zemlje. Nakon poletanja broda, pisac pomera radnju hiljadama godina unapred i time kao da želi da kaže da taj vid dugog lutanja kroz svemir (svemirska potraga za novom Itakom?) pomalo ima i dimenziju iskupljenja za ono zlo koje je čovek naneo sebi i planeti. Postoji čak i neka biblijska dimenzija u kojoj ovu potragu možemo gledati i kroz prizmu puta ka Obećanoj zemlji...
Stanovnici broda i njihova podela na "kaste" (pozicija i posao su uglavnom nasledni) u neku ruku podsećaju na Hakslijeve stanovnike "Vrlog novogi sveta". Postoje oni koji zapovedaju brodom, postoje redari, postoje sveštenici, biolozi, običan plebs,..., ali postoji i kasta nedodirljivih koji kriju "tajnu velike moći" i koji u bilo kom momentu mogu da "nadjačaju" kapetana broda (mada opet kad razmislim, takva kastinska podela vlada i danas u svetu). Interesantno je primetiti da je Lutz, inače profesor po vokaciji, svoju kastu - kastu prosvetara, "izbacio" sa liste stanovnika broda. Posao obučavanja i podučavanja se radi u okviru kastinskog sistema, u skladu sa poslom koji se obavlja (npr. redari obučavaju svoje buduće kolege). Da li Lutz sa ironijom pokušava da ukaže na to koliko je ovo nekada bitno i značajno zanimanje danas potcenjeno i da će u nekoj daljoj (a možda i bliskoj) budućnosti nestati?
I brod tako putuje svemirom hiljadama godina sa svojim stanovnicima koji žive svoje male živote, obnavljaju se, umiru, rađaju im se potomci, koji odrastaju, obavljaju svoje dužnosti, stare,... i onda odjednom, približavaju se planeti koja bi bila pogodna za život. Međutim, planeta je za ovu šačicu preživelih zabranjeno voće. Grupa redara će morati sa izvesnim zadatkom da se spusti na tu opasnu planetu... A tada... HUH! (NEMA SPOILERA!!!! :P)
Dakle, u ovom odličnom SF romanu dobijamo mnogo toga. Pre svega dok ga čitamo pravo je uživanje otkrivati intertekstualne inspiracije - kao na primer uticaj "Enderove igre" u delu kada Lutz opisuje obuku redara ili uticaj Klarkove "2001." na G-planetu. Roman je poprilično vizuelan - čitaoci mogu sa lakoćom da zamisle i brod i planetu i same likove. Likovi su poprilično dobro izdiferencirani. Naravno, među njima se izdvaja glavni lik - hard core Irac Callan Brenna koji ponekad deluje nadljudski ali ipak ostaje human i grešan. A tu je i sama radnja romana, nabijena akcijom i avanturom.
Svaka čast piscu na samom twistu u radnji, odnosno na "tajni velike moći", i konačnom raspletu i završetku priče. Definitivno nisam ostao razočaran. Pisac, što je najbitnije, nije posrnuo na najbitnijem delu priče. Lutz nam na kraju romana maestralno pokazuje iskeženu glavu Ironije (definitivno pisano velikim početnim I) kako se smeje nad ljudskom sudbinom... I ostavlja nas sa pitanjem - da li ljudi posle svega što su uradili (i još uvek rade) zaslužuju novu šansu...
"Zovite ju Zemlja" bismo lako mogli da nazovemo "prokleto dobrim SF romanom"... toliko dobrim da poželite još nekoliko nastavaka i poneki spin off.
Piscu veliko hvala na ovakvom romanu i... čekamo još!!!

[Stjepan Cobets · Rating 5 out of 5]

My rating 4.9

The book "Call it Earth" by Ivan Lutz, is a book that science fiction fans should read. The story is well written, the characters are impressive, you won't drop the book until the end, and the end is perfect because you won't expect what will happen. Hollywood producers and directors could make a great movie out of this book. This book has only a few reviews on Amazon and it's a shame because I've read a lot of books that are distinctly worse than this book. The price of Kindle books on Amazon is 0.99 and if you love science fiction fun I am convinced that you will not be sorry that you spend one dollar. It's too bad this book doesn't have an advertisement like some books by famous writers; I'm convinced it would rank high in science fiction rankings.

Now let's talk about the story.

The only way to save humanity is to select several people to escape to a colossal spaceship, to ensure the survival of mankind.

2500 years have passed since they left Earth; their birthplace is just a legend. The ship's population is divided into castes and everyone is doing their job waiting for the arrival of a new habitable Earth.

Callan Brenna is a rough and belligerent member of the Order and we follow his story. He is supernaturally intelligent and remembers everything he reads, but the knowledge he gathers will reveal a story hidden deep beneath the surface. The real truth about their spaceship is far more important than he expected.

I would recommend the book to all fans of science fiction, space opera, military, and mystery.

I read the book in two days and believe me, I just turned the pages, waiting for what would happen next.

[Ana Tijanić · Rating 5 out of 5]

Naučna fantastika u punom sjaju. Brzo, eksplozivno, puno akcije. Toliko ubedjivo napisano da sam imala utisak kao da gledam neki vrhunski SF film. Preporuka!

[Negativni · Rating 4 out of 5]

Zovite ju Zemlja je vrlo dobra posveta klasicima sf žanra, no nije kopija nijednog. Autor je samo kimnuo glavom Heinleinu, Asimovu, Clarku, Dicku i ostalima, ali onda je nastavio svojim putem. Priča o generacijskom brodu koji je jedini spas čovječanstva nije ništa novo u žanru, ali je dobro napisana, malo mi je sporija na početku, ali prema kraju mi je bila sve bolja, odlično je bilo poglavlje iz pogleda "buljookih", tih drugih, akcija je također odlično napisana, a na kraju sam čak zavolio i glavnog lika nasilnika :-)

Roman nije hard sf, više bi se mogao okarakterizirati kao akcijski military sf, ali s porukom. No nije da nema i znanosti, autor je profesor fizike, tako da ima inovativnog korištenja dekompresije, fotonskih sondi za prikupljanje podataka i nadogranje nekih mjernih uređaja, između ostalog, a ima tu i zanimljivog opisa napretka biologije, odnosno bio inžinjeringa i genetike. Sviđa mi se i poruka u pozadini priče, koja je kritika plemenskog mentaliteta, ksenofobije, te možda u genima ugrađene težnje ljudi za samouništenjem i nebriga za planet Zemlju. No sama poruka ne koči radnju, taman je ima dovoljno da roman dobije dubinu i još jednu dimenziju, ali i zadrži brz tempo. Dobar socijalni komentar, svaki dobar sf bi ga trebao imati nekako ugrađenog u radnju.

Dakle, ugodno sam iznenađen, konačno sf sa manje od 500 stranica koji ima i glavu i rep. I to još od domaćeg autora! Sigurno je trebalo puno volje i samouvjeravanja da se u ovim našim jadnim uvjetima uopće odluči da napiše i dovrši roman. Autor čak nije ni mogao naći izdavača u Hrvatskoj što je prava sramota, i nadam se da si oni koji su ga odbili sada čupaju kosu nakon rasprodane naklade.

[Ivana Books Are Magic · Rating 4 out of 5]

Call it Earth is an easy and fun read. At about 200 pages, it's quite short. I think it could have been even a bit shorter without losing anything. This novel tells a story of a generation ship. Featuring an Irish man Brenna as a protagonist, the story follows the fate of people on board this generation ship. The novel starts with the launch of the ship and the destruction of planet Earth and then it moves into a more distant future. Therefore, the society found on the ship is quite different from the one that existed on Earth.

I found it interesting how the ship was divided into castes, with one caste (the North Wing- the scientist caste) being almost inhuman and covered in mystery. Brenna himself belongs to the soldier (army) caste known as the Members of the Order. Their job is to protect the ship and keep order, often using as much force as they deem necessary. It seems that when Member of the Order act violently, this is tolerated by everyone and perhaps even expected. At times, I felt like all this talk of violence was a bit overdone and too similar to bad Hollywood action films. Nevertheless, it was fascinating to read about the life on the ship and Callan Brenna's life in particular. It seems credible that a society living in a ship for many generations would be shaped by its environment and undergo many social and psychological changes. As the story progresses, we get to learn how the population of this generation ship functions. In that sense, the world building is done in an intrusive and natural way. Yes, there were a few needless digressions along the way, like the journey into the history of captains that didn't add much to the picture or a few introductions into stereotypical characters that didn't serve the story anyway. Nevertheless, on the whole, the world building was well done. Moreover, I found the concept of duty and honour to be well developed and nicely tied up at the end even if some things about the ending didn't make sense.

For me personally the biggest weakness of this novel is the protagonist himself. It is not often that I dislike the protagonist and end up liking the novel anyway. I found Brenna to be endlessly irritating at times. Most of the time, Brenna is sexist, annoying and full of clichés. I don't mind a flawed hero but for most part Brenna seems like he enjoys being a jerk a little too much. There's a difference between being a flawed hero and being a dick. Moreover, I just didn't find Brenna credible. He's an alcoholic and pill abuser, but somehow he manages to connect all the pieces when nobody else does. His photographic memory was a fun twist for both the plot and his character, but not everything about that made sense either. I kind of still liked Brenna's moment of 'awakening' and fighting back at Igor, even if some of the things didn't make sense, that was a fun scene to read.

The story is really quite good but characterization just isn't. Brenna isn't the only problem, the side characters were often poorly developed as well and often either stereotypical or undeveloped. The captain somehow made sense and some of the characters from the North Wing, but all the others felt like extras which is a shame because there was potential there. For example, I expected that something would happen when religious figures like the depressed Christian priestess Anna or the sporty Iman were introduced but in the end they proved to be completely obsolete characters. I don't see the point of bringing in these characters if you're not going to do anything with them or fit them somehow in the story. Yes, they get to play a role but they do it badly and it makes no sense. Most minor characters could have been left out and nothing would be lost. It feels like the author was going through the motions when he wrote them. There was potential for some other female characters to provide a valuable insight into functioning of the ship, if not anything else, but for most part the female characters seem to be too badly written to make any sense. That's the shame because except for some irksome details, the writing is really very good.

The most interesting characters for me were (strangely enough) the inhuman scientists everyone seemed to hate. I loved the sinister atmosphere created around them and how we got to see more of their world and purpose with time. There was also this brilliant (if a bit sentimental) scene of an elderly couple who is allowed to make one last call to their son Igor (a day before one of them dies) but his parents are unable to communicate with Igor because he is completely emotionally detached from everything at that point. Those two characters only appear once and shortly but were better portrayed that many other minor character that reappeared without a proper reason.

To conclude, this story is well written but don't expect too much character development, insight or complexity. Call it Earth is more a space opera then a serious SF novel, even if there are some interesting concepts in it with a lot of potential. If you don't mind a few annoying clichés and stereotypical moves on part of the writer, you might enjoy it a lot. I think that four starts is a fair mark for this novel but that is taking into consideration that it not an overly ambitious novel, mind you. Not every science fiction novel has to be very serious or philosophical. Personally, I found a lot of things that annoyed me, but they were mostly details and I did enjoy the story itself. On overall, Call it Earth a very readable and quite enjoyable science fiction novel.

P.S. I read this book on Kindle Edition in English because I couldn't find a Croatian Kindle Edition online (maybe the English translation is the only available). Excellent translation to English, btw. Call it Earth feels like it was written in English. If you didn't know, you couldn't tell that this novel was translated at all. If you're looking for a lighter read featuring a generational ship, this is the perfect book for you.

[Krbo · Rating 4 out of 5]

Odlično!

Konačno SF čiji se autor snalazi u science dijelu bez problema (prof. fizike).
Konačno knjiga koja nije umjetno napuhavana na 400-500 stranica te je zadržala visoku dinamiku.
(nedavno sam se, spominjući "n"-to čitanje Fondacije (a moje prvo na HR), upravo žalio na činjenicu kako je danas jako teško naći koncizno i zanimljivo djelo na 200 stranica.)

I dobra ideja i dobro napisano (vrlo dobro se vidi kako nije prvijenac).
Čisto "okretalo" stranica.

Nešto što svakako treba pročitati.
(a i poslije se možete zabaviti po Internetu otkrivanjem značenja psovki i upadica na irskom/gaelskom jeziku obzirom nam je glavni junak porijeklom Irac, ti goodies su mi posebno simpatični - utrošio sam pametno vrijeme proučavajući hrpe varijanti gaelskog (meni najljepšeg kad ga Enya zapjeva))

Obećavam kupiti (najavljeno) eng. izdanje za Kindle, a svakako ću zaroniti i u autorovo novo djelo, roman "Drum" (http://inverzija.net/?p=12274).


poseban plus za jedan sitni lokalizam :)

moja nagrada "nakladnik godine 2013" : Čarobna knjiga, Beograd - svaka čast na "njuhu".



puno dulja i stručnija recenzija:

http://inverzija.net/?p=11260


i kako je HR autor završio u SR izdanju:

http://inverzija.net/?p=6734

[Maja Marich · Rating 5 out of 5]

Nisam neki pretjerani fan sf-a. Ali sam uzela knjigu jer je autor mlad, živ i moj sugradjanin pa me zanimalo koliko ću je uopće razumjeti i hoće li mi se svidjeti. I zapravo me otpuhala.
Bila sam oduševljena i lakoćom pisanja, brzinom radnje i temom koja je, kao, poznata, a zapravo ovdje vidimo da nas i dalje može iznenaditi zaokretima.
Osobno, mislim da je Ivan Lutz itekako podcijenjen autor jer žanr u kojem piše ne ulazi u ‘visoku literaturu’. Ali on tu kvalitetu svakako ima.
I ako netko želi više od njega, svakako bih preporučila da se dokopate njegovih kratkih priča. (Jer ja sam nakon ove knjige tražila sve što se pronaći može)

[Vivone Os · Rating 3 out of 5]

Mislim da sam imala prevelika očekivanja.
Prije nekoliko godina čitala sam Lutzovu knjigu Samo igraj i bila apsolutno oduševljena. Otad sam željela pročitati i njegove druge uratke i sad mi se pružila prilika uzeti ovu.
I nije mi se svidjela.
Priča me je odmah u prvom poglavlju zainteresirala: uništili smo Zemlju, odabrani putuju međuzvjezdanim generacijskim brodom u potrazi za drugim nastanjivim planetom, a ostali preživjeli ostaju na svemirskoj stanici iznad umiruće Zemlje i čekaju svoju smrt. No, kako je priča dalje odmicala, bila je sve sporija i razvučenija. Kad bih ju ostavila, teško mi je bilo nastaviti čitati. Nije me baš pretjerano zanimalo što će biti dalje.
Glavni lik (a s njim i ja kao čitatelj) se suočavao s milijun neodgovorenih pitanja. Tek negdje pred kraj dobijemo odjednom većinu odgovora. Takav koncept pisanja mi ne odgovara, jer me ne vuče da čitam dalje. Kad već spominjem glavnog lika, Callan Brenna, valjda jedini trodimenzionalni lik u knjizi. Voli cugati, drogirati se, ima problema s agresijom. Baš pravi primjer nekoga tko kao treba biti autoritet. Nije me se nešto pretjerano dojmio. Većina ostalih likova se pojavljuju usput i uopće se ne razvijaju. Neki od njih se odjednom pojavljuju u zadnjih par poglavlja, kao da smo već od početka upoznati s njima. Brennina prijateljica Susan opet misteriozno nestaje, što on primjećuje i svakih par godina se začudi, ali se ne trudi pronaći ju. Što se s njom dogodilo saznajemo šturo na kraju doslovno u jednoj rečenici. Možda mi tu nedostaje još stotinjak stranica, kraj mi je nekako zbrzan.
Nisam mogla doći do primjerka na hrvatskom pa sam kupila engleski prijevod za Kindle. A prijevod nije baš dobar. Prvo, pronašla sam određeni broj gramatičkih grešaka, ali ono što me još više smetalo, neke stvari su bile dosta nezgrapno, nejasno prevedene. Nisu bile u duhu jezika. Mislim da bi mi u originalu na hrvatskom bilo puno ljepše čitati.
Zanimljivo mi je kako se moj dojam knjige razlikuje od dojma većine drugih čitatelja koji su napisali recenzije na GR. Spominje se napetost, akcija, pustolovina, brz tempo... gdje to? U nekoliko zadnjih poglavlja, ostatak knjige ajme spor. Brenna se valjda svima osim meni svidio. Ja sam knjigu doživjela u potpunosti drukčije i nisam toliko oduševljena njom kao svi ostali. Sad me baš zanima kako ću doživjeti ostale Lutzove knjige.

Orilium: Elemental Studies – Ordinary: Element of Earth - Book with the word Earth in the title
Globalni ciljevi: autor s naših prostora, autor s neengleskog govornog područja

[Ivan Damjanović · Rating 2 out of 5]

Nikad mi nije bio cilj, niti vidim zašto bih nezasluženo „obezvrijedio“ ičije djelo. S druge strane, neću nikoga bez razloga tapšati po ramenu. Kao i obično kad pročitam tekst, imam običaj zapisati neke svoje misli o tekstu koje su samo to: misli- koje niti smatram nužno apsolutnima niti nepobitnima. Doduše, NASTOJIM biti realan i njegovati zdravo kritičko mišljenje u/o svemu. A sad na stvar.
Ovaj roman zasigurno je dojmljivo postignuće/uradak - pogotovo za naše prostore u okvirima žanra u kojeg se slabo razumijem, tj. slabo me zanima- sf, preciznije, akcijska sf trash avantura, a često sam čitajući osjećao i poetiku stripa. (Trash jer je sve grandiozno i prilično simplificirano: najveća misija u povijesti čovječanstva, protagonist kao najljuči, najjopakiji gad itd. Kao usporedba, pada mi na pamet film Dan nezavisnosti.)
Stekao sam dojam da roman vrvi solidnim, originalnim sf-finesama, što je i razumljivo jer je autor, zna se, profesor fizike i okorjeli ljubitelj i znalac sf žanra (između ostaloga).

Glavni lik prilično je karizmatičan, no izrazito podsjeća na Tommy Gavina. (Irac, prekaljena junačina, cinični, gotovo ludi, razuzdani alkoholičar s poganom jezičinom koji je najbolji u svom poslu u kojem služi društvu riskirajući svoj život, ali uživa u opasnosti i adrenalinu kojeg ta služba donosi, dobar u duši/suštini te ipak, uglavnom (osim kad mu skroz prekipi) pokoran autoritetu. Često na*rkan, podje*avanje s najboljim prijateljem.) Na taj karakter nadodaje se sposobnost fotografskog pamćenja kao originalno rješenje (koliko je meni poznato) i, naravno, specifičan kontekst u kojem djeluje.
Izdvojio bih stranicu 67/98 na kojoj nalazim slučaj kvalitetne ambivalentne karakterizacije (kad Jaya pita Brennu što ih čeka dolje). „Slabosti“ koje se tu iznose čine protagonista ljudskijim i, što bi Englezi rekli, more likeable.
Ostali likovi su, gotovo u pravilu, plošno okarakterizirani tako da se ne stvara emocionalna poveznica pa, kad poginu, izostaje efekt. Nadalje, Igor me uvelike podsjeća na Sheldona Coopera.

U X. poglavlju (iz perspektive majmunice) ubrizgana je još jedna prijeko potrebna doza ambivalencije te ga smatram jednim od najkvalitetnijih, a njegov kraj prilično dirljivim. S tim u vezi, pala su mi tada na pamet neka očita razmišljanja o tome tko su tu zapravo pozitivci. Naime, ovi neokonkvistadori dođu na tuđi planet i počnu ih tamaniti, a ovi su još i krivi što se brane. (Zato mi se i svidjelo to poglavlje jer prikazuje situaciju iz druge perspektive. Na moju žalost, moja nada da će roman otići u tom nekom ambivalentnom smjeru, nije se obistinila.)
Str. 73/98 Jedan od svojevrsnih vrhunaca/prekretnica čini mi se isforsiran/a, deus ex machinish. Mislim ono, navodni genijalac tako grubo pogriješi pa ga glavni lik mora, naravno, spasiti i time ga drži u šaci. Dojmilo me se prenaivnim i jednostavnim.
Osim toga, stekao sam dojam da je bilo previše prikaza borbe (i akcijskih klišeja, npr. str 94/98) u kojima se, ruku na srce, ne sjećam ničeg originalnog ili posebno zanimljivog.
Rasplet sa zasađivanjem gena mecima i elementom kaosa učinio mi se solidnim za sf (mislio sam da će se njihov direktni dnk prenijet u nova tijela). Ali... ovo da će se sve opet proživjeti jednako na novom planetu i to s istim imenima mjesta, ljudi i svega (kao uvodna špica Big bang theorya) mi hands down, ruku na srce nema smisla čak ni za sf. Gdje je tu kaos? To je upravo besmislena suprotnost kaosa: savršeno ponavljanje svega što je već bilo na drugom planetu. Znam što se mislilo pod „kaosom“-to da će biti ratova, ubijanja itd, a ne ovo što ja iznosim, ali prilično je to kontroliran kaos (oksimoron) ako se sve to tako savršeno ponovi, ne? Bez obzira što takav rasplet servira efektan i hvale vrijedan završetak s ekološkom porukom, to ne znači da ima smisla. Ipak, roman nije dosadan i lako se čita, što su definitivno prednosti. Dosta, da više ne naklapam.

[Davor Petričević · Rating 4 out of 5]

Roman Zovite je Zemlja je zanimljiv roman koji bez razmišljanja mogu preporučiti svima koji vole SF iz više razloga. Likovi su zanimljivi, stil pisanja vrlo pitak, misterija intrigira, opisi dovoljno detaljni i u određenim trenucima vrlo znanstveni što i je bit cijelog žanra, a ako je i vrijeme bitan faktor onda treba napomenuti da roman zaista nije predug.

Ipak, ovaj put postoji jedan dosta veliki ali. Opis pripreme za misiju i njezina tajnovitost su napravljeni idealno i tjeraju čitatelja da sazna što se zapravo dešava i kakva to tajnovitost obavija znanstveno krilo, ali i cijeli planet koji je nadomak broda. No dojma sam da većina knjige protječe u prevelikoj tajnovitosti i očekivanju nekih objašnjenja koja dobivamo tek na kraju knjige. Mišljenja sam da je zaključak knjige dobar i zanimljiv, ali da se moglo sve objasniti čitatelju ranije kako bi i moralni aspekt i težina postupaka likova dobila na težini ili da se jednostavno na kraju nadogradio dio koji je mogao ići u tom smjeru. Taj veliki potencijal koji postoji žudi za nekom većom pričom i pretvaranjem svega u space operu. Upravo je do glavni razlog zašto knjizi dajem „samo“ četiri zvjezdice.

Ne mogu se ne osvrnuti na žalosnu činjenicu da u Hrvatskoj nitko nije prepoznao ovaj potencijal, ali lijepo je vidjeti da postoje dobri ljudi unutar regije koji su spremni pružiti novom autoru priliku da objavi svoje djelo. Nadam se da će ta suradnja potrajati i rezultirati novim izdanjima.

U konačnici, preporuka svima koji vole SF ali i onima koji žele podržati domaće autore, cijena knjige je sasvim prihvatljiva, a osobno znam da ću biti u očekivanju novih izdanja Ivana Lutza (bilo nastavka ili zasebnih priča), jer je autor ovim romanom pokazao da se na njega treba računati u desetljećima koja dolaze.

[Teo · Rating 3 out of 5]

"Call it Earth" is the English version of Ivan Lutz' sci-fi novel "Zovite ju Zemlja". And as the Goodreads 3-star rating tooltip says, "I liked it".

What does "Call it Earth" offer to readers?

For starters, it's a straightforward novel-length story in a sea of literary sagas, where you have to wait for years and years and years for an author to finish telling his/hers story in 3, 4, 5, or more sequels. A singular novel is, frankly, a refreshment for people who'd like a quick fix of sci-fi, while not wanting to get involved in a whole new series of books. And even though "Call it Earth" carries the "Esper Book 1" label (so obviously this leaves potential for further stories), as a narrative it's perfectly self-contained.

The sci-fi tag here is not just for show; the novel actually features a healthy amount of science. Just enough to tickle your brains, but carefully gauged as to not to overload and fry them with "scientific mumbo-jumbo".

The locale of the story is a starship for 80% of the time; the rest is divided between a space station, and a habitable planet. But most of the time, we're in close quarters. Things could've gotten boring pretty easily here, since a ship is basically a net of same-looking corridors and halls. Thankfully, Ivan managed to avoid such pitfalls, always steering the narrative forward at a nice pace. The novel never drags or becomes monotone.

There are several POV characters, with one acting as the "main hero" - Callan "Cal" Brenna, essentially an officer of the "starship police". Here Ivan utilizes a combination of 3rd person storytelling, with Cal's parts being narrated in 1st person.

While nicely developed, Callan is a bit of a stock character - the tough as nails, don't-give-me-shit-or-I-break-your-arms, alcoholic SOB; just follows orders, but still thinks for himself; cold and cynical, yet still moral and compassionate when needed. He's well rounded, but nothing in his characterization makes him stand out from a myriad of similar hero types. Some of the supporting characters, however, were developed a bit less than I would've liked. Their relationships, also, sometimes seemed too run-of-the-mill (perhaps the right word would be 'too simplistic').

Ivan's writing style is easy to read and to-the-point; a well-balanced mix of descriptiveness and simplicity. However, the translation - while apt - left me wanting. I was switching between the Croatian original and the English translation, and I found the latter inferior. It read awkward sometimes, the choice of words appearing more utilitarian than prosaic. And I'm really a sucker for vivid, pictorial writing styles, so this terseness of sorts jarred me a few times during reading.

To bring things full circle, what I like the most about "Call it Earth" is it's straightforwardness. It's unpretentious. And that, in literature, is becoming a rarity in general, where it seems like every author strives so much to write "something deep" and "smart". Some such books succeed, but most simply turn out boring.

"Call it Earth" doesn't try anything else than to be fun. And it is! It has adventure, action, drama, science, philosophy and more, all wrapped up in a solid, easy to read sci-fi novel.

And for a price of $0.99 on the Kindle Store - it's a bargain!

[Maglica · Rating 5 out of 5]

Naprosto oduševljena kratkom knjižicom :)
Nepravedno zanemaren i dugo odgađan jedan od domaćih autora.
Brza radnja, pomalo prenaglašeni opisi likova, ali sve u svrsi priče.
Napetost do kraja ne popušta, niti znate što je na stvari. Čvrsto sam se kontrolirala, jer mi vrag nije dao mira, pa sam stalno htjela prelistati na kraj, od čiste ženske znatiželje. Ono, kad vam oči same lete preko teksta.
Malo puno tehničkih detalja, u svoju obranu moram reći da dugo nisam čitala nekakav svemirski sf, pa mi je trebalo da pokopčam, ali nema toga previše da bi smetalo priči.
A priča... e toga se ne bi posramili ni eminenti svjetski pisci.
Striček Lutz, svaka čast, popravili ste mi raspoloženje, samo ste me nasekirali što nikako da doznam zbog čega sve to, ali to je draž čitanja.
Preporuka svima koji vole ovaj žanr.

[Božana · Rating 4 out of 5]

Odlično,iskreno oduševljena,fali ovakvih novih pisaca sf.Nadam se nekim nastavcima.

[Krešimir Mecing · Rating 5 out of 5]

Kritika je već pohvalila ovo djelo, tako da nemam što previše dodati. Likovi su odlični, radnja bez nepotrebnog rastezanja, sve je opisano i objašnjeno. Žao mi što kraj nije malo duži i opširniji, što već samo za sebe govori koliko mi se Lutzovo ostvarenje svidjelo ako mi 207...točnije 203 stranice nisu bile dovoljne. Među ostalim komentarima sam pročitao postojanje želje publike za nastavkom...apsolutno se slažem s tim. Svakako bih volio više pročitati o Sjevernom krilu, eksperimentima, njihovom pogledu na cijeli razvoj situacije i odlukama koje su morali donijeti :)

[Danijel · Rating 5 out of 5]

Nisam polagao neke velike nade u domaći SF; što zbog minorne ponude, što zbog činjenice da me još čeka čitanje velikih svjetskih SF djela - i nekako samo se bojao ovo primiti u ruke da ne bi slučajno morao reći nešto negativno o domaćem autoru. No sa sigurnošću mogu reći da su sve to bile puke bojazni (što je dokaz koliko su predrasude ponekad samo predrasude). Lutzov esefični uradak pravo je pitko i čitljivo štivo koje te vuče naprijed i za dokonog čitatelja ovo je sigurno djelce koje se proguta u jednom dahu. Cijelim putem barem je meni (kao čitatelju) priča odavala neki retro štih, štono amalgamacijom raznim prepoznatljivih SF tema, štono malim klišejčićima. To bi se moglo kasnije razbiti iskustvom kroz više knjiga, no i to daje neki šarm SF-u (koji je više produkt nekog drugog razdoblja). Možda je to zbog utjecaja određenih klasičnih SF pisaca, ne znam. Primijetio sam i sve osobine priča koje se bave tzv. "brodom generacija", što se kasnije pretvara i u "military SF", pa zatim "prvi kontakt" i tko zna što nas još čeka u sljedećim nastavcima (koje nam pisac garantira da će doći za koju godinu).

Radnja se odvija u dalekoj budućnosti u dubokom svemiru na generacijskom jedranjaku naziva Zed; a pratimo je preko lika drskog i srčanog Redara, neo-Irca Callana Brenne koji postaje veza između civilnog dijela i Zabranjenog znanstvenog sektora uoči priprema za spuštanje na planet srodan Zemljinim uvjetima. Tisućljećima je posada tragala za novim domom nakon što je stari bio uništen. Iako su u tijeku događaji tijekom pripreme za spuštanje na planet, pisac nas paralelno mami tajanstvenim planom znanstvenog odjela čiji cilj očito nije čisto teraformiranje i naseljavanje planeta. Sukladno s već spomenutim žanrovskim rošadama, radnja uvijek krene nenadano u nekom drugom smjeru koji se autoru učinio zanimljivim. Uglavnom, ima dovoljno misterija i materije da se kreće naprijed čitajući. Cijeli završni dio knjige posvećen je uglavnom glavnom obratu, kao i naznake koje autor sije od početka. Worldbuilding je takoreći u začetku, odnosno jako malo se saznaje o uređenju i pravim razlozima (osim onim očitim) pred-civilizacije koja je morala izabrati egzil i uređenja i života na samom generacijskom brodu. Sve to je vjerojatno namjerno izrezano zbog efektivnosti priče ili privlačenja izdavača kraćim djelom.

Budući da je autor profesor fizike, očito je profesionalna deformacija na djelu kad se počinju opisivati neki fizikalno-tehnološki koncepti, određenih procesa, ili pak brodskih karakteristika. No sve je to u opisano u nužnim trenucima s određenom jasnoćom, a autoru ću morati vjerovati na riječ, ionako je profesor fizike. Čitajući knjigu čitatelj si mora predočavati određene ishode ili pretpostavke, posebice zbog misterioznih motiva znanstvenog odjela; pa ga recimo tobožnja asocijacija na Planet majmuna s naslovnice može navesti na svakojaka razmišljanja. Ili putovanje prema novoj Zemlji kao u BSG. Moram priznati da je obrat i finiš stvarno originalan, odlična ideja moram priznati! Samo što se meni ne sviđa, mislim to samo dokazuje koliko su ljudi bahati i smatraju sebe bogovima. I zapravo kad razglaba glavni akter kako su dali šansu drugima, ustvari su ih dobrano nahebali... Mogla je to biti izvanredna civilizacija, no evo ga, došli ljudi i sve upropastili, za koje 3-4 tisuće godina potamanit će jedni druge. Nadam se da će se život ljudi sa Zeda ugasiti negdje tamo, u tami beskrajnog svemira gdje će se odigrati konačni kraj ljudske rase; nadam se u tišini i zaboravu...

U vezi likova, da živopisniji su; no nekako mi je sva ta posada svemirskog broda pomalo nakaradna, dekadentna u najmanju ruku, nedostaje mi normalnih ljudi. Ah da, oni su u civilnom sektoru i služe za rasplod, hehe. Glavni lik je malo govnašce fotografskog pamćenja (Callan je više ko naši policajci, nadrilani i nabrijani, ali uskog intelektualnog dohvata), koji spada u grupu iščašenih Redara koji se filaju tableticama i kurvama; a tu su i munjeni i asocijalni znanstvenici, cmoljavi zapovjednici, kontradiktorni svećenici, frigidne blaglagoljive ženske. I da ne zaboravim, jedno drvo. ;)

Uz sve ove subjektivne dojmove i gunđanje sebi u bradu, želio bih samo istaknuti činjenicu da knjiga zaista zaslužuje pažnju domaćih SF poklonika. Treba pružiti šansu novih i perspektivnim autorima koji vole pisati i graditi nove neistražene svjetove. Obećajem čak da ću čitati više domaćih autora, a njih se ipak može naći šačica vrijednih!

Samo daj stari novih materijala! Što je sljedeće? ;)

[Aleksandar Obradović · Rating 5 out of 5]

"Zovite ju zemlja" je čistokrvni SF roman sa aktuelnom tematikom i dopadljivim humorom. Čita se bukvalno u jednom dahu.

Od samog početka radnju prati napetost i iščekivanje odgovora na pitanje šta nas to čeka na kraju svemirskog putovanja? Zajedno sa posadom broda Zed putuje i sudbina čitavog ljudskog roda. Putuju u susret svojoj neminovnoj, ne baš blistavoj, sudbini.

Mislim da će se ovaj roman, a posebno njegov rasplet dopasti svim ljubiteljima BSG serijala jer nas tjera da se zamislimo i zapitamo da li se sve što se nama sada događa nekada već dogodilo? Da li su naši preci odabrali da naprosto sve zaborave i krenu ispočetka nadajući se da ćemo mi odabrati drugi put? Ako se nađemo u sličnoj situaciji hoćemo li i mi izabrati da zaboravimo?

Ova i mnoga druga pitanja probudio je u meni ovaj, neobično dobar, prvijenac Ivana Lutza.

Nadam se da je ovo samo početak, te da nas iz pera, ili bolje reći iz tastature autora očekuje još dosta kvalitetnih naslova. Ono što je najbitnije on je već postigao - skrenuo je pažnju na sebe, izdvojio se svježinom svojih ideja i jedinstvenim stilom, te stekao publiku u cijelom regionu koja će i dalje pratiti njegov rad.

[Vesna · Rating 5 out of 5]

Update: 10.06.2020. Konačno! Konačno! Konačno! Novo izdanje knjige! (može se nabaviti preko Udruge Marsonikon iz Slavonskog Broda)

01.01.2018. 23:58h
Početak godine i prva knjiga sa stilom i velikim praskom!
Ivane Lutz, moj naklon!

Zovite ju zemlja, moj prvi review 2018. i odmah čista petica.
Kao prvo, knjiga je idealan primjer kako se kompletno zaokružena i dovršena priča može napisati unutar 200 stranica. I to vraški dobra priča (dođe mi da ju pošaljem G.R.R. Martinu (ok krivi žanr ali princip je isti) da mu do/pokažem da 899 stranica NE znači da je nešto nužno i bolje)!
Ritam knjige je idealan, nigdje nisam naišla na pad u dinamici, kao ni na pad mog interesa za priču.
Počinjemo sa konačnim (i doslovnim) raspadom planeta Zemlje. Ljudska vrsta ne samo da se uspjela međusobno pobiti, nego su uspjeli i razvaliti planet (spontani aplauz!). A kako i sami idemo u tom smjeru, nije teško prihvatljiv scenarij.
Odabrani dio Preživjelih, ukrcava se na međuzvjezdani jedrenjak i kreće prema nepoznatoj sudbini, u nadi o pronalasku Nove Zemlje.
Preskok radnje za par tisuća godina unaprijed. Zemlja postoji kao pozadinsko sjećanje pra pra pra pra pra potomaka izvornih putnika, ali život sadašnjih stanovnika skoncentriran je na sam brod. Strogo podijeljeni poslovi (nasljedno, obiteljski), red, disciplina i uljuljkana sigurnost monotonije tisućljetnog putovanja. Mislim da u tom trenutku nitko više ni ne razmišlja o Novoj Zemlji. Jedina nepoznanica svih tih godina, ultra tajno Sjeverno Krilo broda.
Ponovno preokret. Na udaljenim senzorima uočen naseljiv G-planet (sad tu mene, jer sam Star Trek frik, počinje mučiti zašto G class planet kad bi u teoriji trebao biti M class, al dobro). Uglavnom, planet je idealnih životnih uvijeta. Jedina kvaka; ni u kom slučaju nije naseljiv. Počinje ubrzano odmatanje klupka dvijetisućegodišnjih laži, poluistina, skrivenih ciljeva, višestrukih mogućih ishoda, i u tren oka dolazimo do kraja. Po meni odličan kraj. Okrutan i idealan u isto vrijeme. Sviđa mi se što ostavlja dosta mogućnosti za vlastitu interpretaciju. Što će točno biti za 1000 godina na nekom nepoznatom mjestu među zvjezdama? Što će biti za 3 milijuna, kao konačan ishod puta? Da li smo dobili novu šansu? Možda. Da li smo je zaslužili. Srce mi plašljivo kaže možda, mozak vrišti nema šanse! Da li ćemo mi ili netko drugi ponoviti iste pogreške. Zasigurno.
Neumoljivost gena ili nešto drugo? Iskreno, ne znam. Ali knjiga mi je ostavila svašta na razmatranje.

Neočekivani bonus; naučila sam psovati na starom keltskom. Kako mi je pola obiltelji prelocirano u Irsku, kad i ja jednom dospije tamo, osjećat ću se ko doma. Hvala poručniče Callan Brenna. Na svemu.

[Mirnes Alispahić · Rating 5 out of 5]

Nedavno sam pročitao Svemirske vojnike od Heinleina, cijenjeni i priznati klasik SF-a. Moram priznati da sam se danima mučio s njim. Da li je to do prijevoda (inače volim čitati knjige u originalu ako je moguće) ili do samog autora, ne znam, ali sam se mučio. I nisam ostao WOW impresioniran onoliko koliko se priča o njoj. Očekivao sam puno više. U redu, razumijem zašto je cijenjen roman, shvatam njegove poruke i Heinleinova razmišljanja. Vjerovatno je to u doba kada je izašao bilo baš WOW, ali ja sam jednostavno ostao onako. Ravnodušan. Nije to loš roman niti je loše napisan, samo mene nije impresionirao.

Zašto spominjem Svemirske vojnike i kakve veze Lutzov Zovite ju Zemlja ima s tim? Jednostavno. Bolji je. U svakom pogledu, barem meni.

S Lutzovim pisanjem sam se upoznao slučajno, pročitavši dvije priče, a onda sam odlučio pronaći i njegove romane. Vidi se da je čovjek znalac štiva i veliki ljubitelj žanra, ali opet ne smara previše nekim fancy izrazima svojstvenim ovom žanru. Daje ih sasvim dovoljno. Glavni lik Callan je sjajan, volim te nadrkane likove. Poglavlje iz perspektive ženke "buljookih" je maestralno i priča je samo za sebe. Ima tu još par poglavlja koja su ono baš sjajna i odudaraju od drugih. Pitko napisano, veoma čitljivo i tjera da okrećeš stranice, ali njegov stil je takav. Jedan odličan koktel filozofije, evolucije, igranja Boga, razmišljanja, akcije i naučne fantastike.

Mana je što je kratko i nakon što završiš očekuješ još i želiš još. Opet, to i dovoljno govori o njemu kao autoru. Čovjeku ne trebaju trilogije, tetralogije i serijali da bi ispričao priču. Ovo je jedna zaokružena priča, ispričana onako kako treba. I da je dodao više, iz perspektive Igora ili recimo Susan, koja nema svoja poglavlja, to više ne bi bilo to jer bi previše stvari bilo otkriveno.

Samo jedna stvar mi je zasmetala, ali ništa posebno. Nije mi pokvarila užitak čitanja. Svakako da ne može sve biti savršeno :) U svakom slučaju, volio bih pročitati još romana smještenih u ovaj svijet i nadam se će ih Lutz izbaciti.

[Aleksandar Trapara · Rating 5 out of 5]

„Leševi su bili oko mene. Saznao sam iz prve ruke što znači neuračunljivost.”

Trebalo mi je dve nedelje da prođem kroz prvo poglavlje. I još nedelju dana da pređem prvu trećinu knjige. Bledunjav početak, ali zato sam ostatak završio za par sati. Kraj je posebno ubedljiv, pomalo konradovski.

Lutz je masterirao scene borbe i nasilja, npr. u poglavlju u kom se opisuje obračun redara i pobunjenika na brodu ili u završnim poglavljima, ali mi se ne sviđa nedorađenost likova, naročito sporednih, kao da se autor fokusirao na Kalana Brenu, a ostale ubacio usput kao potporu ili protivtežu njemu (iako nije on jedini narator). Čini mi se i da knjiga obiluje psovanjem radi psovanja. Volim vulgarnosti u književnim delima, ali ne i kad su usiljene.

I Lutz bi se mogao opredeliti da li je Zed sterilno mesto gde su bakterije pobijene davno pre generacije koja tu trenutno obitava ili ne. (Kako uopšte ljudski organizam može da funkcioniše bez prisustva bakterija?)

Sve u svemu, zadovoljan sam knjigom, pet zvezdic, i radujem se potencijalnom nastavku.

[Bora · Rating 5 out of 5]

Svidja mi se knjiga. Mozda nije najbolja Sci-Fi knjiga koju sam procitao, ali sam uzivao citajuci je i zanimalo me je kako ce da se zavrsi.

Malu zamerku imam u poslednjem delu knjige, sama zavrsnca je mogla da ima jos strana i bude malo detaljnije objasnjena. Nekako, sve vodi ka tome, ka finalnom raspletu price, ali onda kao da mi fali 15-20 strana velikog objasnjenja i zakljucka.

Sve u svemu zanimljiva knjiga.

[Tomislav Galeta · Rating 4 out of 5]

Was so happy to read the very first book from my actual neighbour. Interesting story about leaving mother Earth. I hope to get this book in e-book format and read it again one of this days.

[Nooilforpacifists · Rating 4 out of 5]

For such an old and technologically outdated novel, excellent. It’s another story of a “generation” starship, set to colonize a distant planet, but unusually, the book starts with Earth’s destruction. Then it flash-forwards an all too-precise 2,500 years to reveal some of the mystery teased in Act I. The rest of the book is played out through a sort of idiot savant: a photograph memory, but little understanding. The reason behind the mystery never is clear, and the clues came early enough so the surprise was minimal. But an oddly gripping novel for all its narrative and Buck Rogers clumsiness. A 4.5 rating if I could.

[Đorđe Bajić · Rating 4 out of 5]

Neposredno pre potpunog i neumitnog uništenja Zemlje, u svemir poleće poslednja nada čovečanstva – džinovski brod Zed u kome je mesta bilo samo za odabrane. Zed se nekoliko vekova kasnije konačno približava planeti na kojoj vladaju uslovi pogodni za život. Počinju opsežne pripreme za iskrcavanje, nemir u svemirskim putnicima raste, a onda sledi i traumatični prvi susret sa stanovnicima planete na koju je ekspedicija sletela...

Motivski, Lutzov roman, primetiće znalci, ima dodirnih tačaka sa Serpierijevim strip serijalom Druuna (mada, nemojte očekivati mutirana čudovišta, obilje seksa i junakinje zanosnih oblina) i Ballardovom kultnom pričom Trinaestoro za Kentauri (možete je pronaći i u kod nas objavljenoj zbirci Četvorodimenzionalni košmar), a mogu se učiti uticaji još nekih poznatih SF romana/filmova čije bi imenovanje donekle pokvarilo užitak čitanja.

Sveden i zbijen, Lutzov debi roman nudi potentan naučno-fantastični naboj koji kulminira na poslednjim stranicama. Uz nešto malo prerada, Zovite ju Zemlja bi mogao da bude publikovan u nekom od brojeva neprevaziđenog časopisa Sirius – na šta upućuje i retro dizajn naslovne stane.

[Ivan Martinović · Rating 5 out of 5]

Jako dobra priča. Preporuka svima :)

[Vladimir · Rating 5 out of 5]

Sredinom knjige sam mislio dati tri zvjezdice. Onda je to naraslo na četiri. I evo me na pet.
Odlično napisane akcijske scene, jako maštovito.

[BetseaK · Rating 3 out of 5]

An interesting and fun read. I would have given it four stars had I figured out why it wasn't possible for the select group of people who had escaped the Earth on a colossal spaceship to inhabit the habitable planet they came across.

[Aleksandar Stojanovski · Rating 5 out of 5]

Богами позитивно изненаден. Не знам зашто кога се работи за "домашни" писатели на жанровска литература влегувам со извесна скепса и однапред намалени критериуми.
Како што Тешиќ со Косингас трилогија покажа како се пишува епик фантази роман, така Лутц со "Zovite ju Zemjla", покажа како се пишува хард СФ роман.
Одлична поставка на роман, можеби не е револуционерен во тематика, но сепак супер разработен.
Блиска иднина, планетата ги брои последните мигови од своето постоење. На вселенска станица се спрема да тргне на пат колонизаторски брод. Нивната дестинација е непозната, како и времетраењето на патувањето. Само е позната нивната цел, наоѓање на планета соодветна за живот.
Веќе во следното поглавје, дејствието се префрлува 2000 и кусур години во иднина, и тука започнува да се развива романот, преку запознавање со различни карактери, од кои највечатливиот е оној на редарот Брена. Интересен е концептот на касти кај Лутц. Имено секое дете по раѓање го почнува процесот на обука за однапред утврдена професија. Нема да навлегувам понатаму во неговата содржина, освен да кажам дека крајот ми е еден од најдобро прочитаните кога станува збор за СФ роман. Те остава замислен, со многу прашања во глава. Препорака.

[Miran · Rating 5 out of 5]

Drugi hrvatski sf koji sam procitao, i drugi potpuni pogodak.
Stvarno sam uzivao u knjizi i glavnom liku. Cijelo vrijeme me drzala u napetosti koja je to tajna, i zadnje stranice su se zaista iskazale.
Veselim se citati jos hrvatskih sf-ova, istog i drugih hrvatskih autora.

[Зоран Милошевски · Rating 5 out of 5]

Навистина добар СФ.
Оригинален, динамичен и, пред се, издржан.
Што што друго очекувате кога авторот е физичар?
Генерациски брод, одлично замислен и неговата дестинација...
Извонредно четиво за секој љубител на научна фантастика.

[Kruno · Rating 5 out of 5]

Svaka pohvala za knjigu. Radnja se odvija brzo i zanimljivo.