What do you think?
Rate this book
Tolba
Ovaj fragmentiran, noirovski roman karakterizira magični realizam, estetika ružnoće i zavodljiva igra riječima. Vještim pripovijedanjem autorica nas vodi kroz priču o mračnoj strani mediteranskog gradića okrenutog samom sebi i pogledu u domove i živote bližnjih. Poseban začin ovom lapidarnom, gustom, koncentriranom romanu autoričine su ilustracije osebujne Tolbe.
"Zovem se Nađ, skraćeno od Nađena. Pronašli su me u kutiji. Možda će me u jednom trenutku ugasiti. (...) Nakon tko zna koliko pokušaja da me poprave."
U Tolbi ulice nemaju imena, na kuće su zakačeni baloni, a mještani prihvaćaju i ono što bi se drugdje moglo činiti neprihvatljivim. U Ormar, kuću bez balona, neprestano dolaze stanari kojima je potrebna druga prilika. Između ostalih i pripovjedačica ove priče - Nađ. Priču o Tolbi i njenim stanovnicima Nađ "kroji" i "šiva" na svoj način, pa pripovijedajući priču o sebi, razlistava slojeve Tolbinih žitelja i svakodnevice, ne sluteći tajnu koja će joj biti otkrivena.
Mediteranski pejzaži puni mirisa i ljepote u kontrastu su s mračnim tajnama, čudnim navikama i općenito uvrnutim pojedincima i zajednicama Tolbe. David Lynch osjećao bi se ugodno u ovoj knjizi, a Boris Vian gospodski bi je pozdravio skidanjem šešira.
"Zovem se Nađ, skraćeno od Nađena. Pronašli su me u kutiji. Možda će me u jednom trenutku ugasiti. (...) Nakon tko zna koliko pokušaja da me poprave."
U Tolbi ulice nemaju imena, na kuće su zakačeni baloni, a mještani prihvaćaju i ono što bi se drugdje moglo činiti neprihvatljivim. U Ormar, kuću bez balona, neprestano dolaze stanari kojima je potrebna druga prilika. Između ostalih i pripovjedačica ove priče - Nađ. Priču o Tolbi i njenim stanovnicima Nađ "kroji" i "šiva" na svoj način, pa pripovijedajući priču o sebi, razlistava slojeve Tolbinih žitelja i svakodnevice, ne sluteći tajnu koja će joj biti otkrivena.
Mediteranski pejzaži puni mirisa i ljepote u kontrastu su s mračnim tajnama, čudnim navikama i općenito uvrnutim pojedincima i zajednicama Tolbe. David Lynch osjećao bi se ugodno u ovoj knjizi, a Boris Vian gospodski bi je pozdravio skidanjem šešira.
143 pages, Paperback
First published May 1, 2015
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 5 of 5 reviews
February 7, 2016
Volim cudno, bolesno, drugacije, uvrnuto, tamno... Iako je ova prica sve to, nije moja vrsta takvoga. Nisam pronasla nista sto mi se ovdje svidjelo, osim toga da je kratka! :P
November 28, 2016
* Osnovni podaci:
Broj stranica: 143
Žanr: suvremeni roman
Hrvatska književnost
*O čemu se zapravo radi u ovom romanu?
1. Površno - opisi Tolbe, života u Tolbi i stanovnika Tolbe, fantastika
2. Dublje - neobična tehnika pripovijedanja, ništa nije onako kako se čini
*Osobni osvrt
Spisateljica je kreirala svoj svijet u koji čitatelja uvlači svojim osebujnim načinom pripovijedanja. Rečenice su naizgled jednostavne, stil je naizgled jednostavan, ali zapravo čitav roman potiče na razmišljanje.
Utisci mogu biti poprilično oprečni jer sve ovisi kako će ga čitatelj doživjeti roman. Naizgled je ovo priča bez emocija, takav utisak se stječe zbog kratkih, priprostih rečenica, ali stvarnost je sasvim drugačije, roman obiluje emocijama.
Mojoj mami je ovo jedan od gorih romana koje je pročitala iz razloga što joj je bajkovit. Meni odgovara taj neobičan stil i smatram da je ključan za priču. Čitava ta bajka je zapravo simbolika. Oduševljena sam samom idejom romana, ali ono što me najviše od svega iznenadilo je upravo taj neočekivni kraj koji čitavoj ovoj „bajki“ daje potpuno drugačije značenje. Moj zaključak o ovom romanu je da ništa nije onako kako se čini i upravo to me osvojilo.
Roman bih preporučila osobama koje vole neobične, drugačije stilove pisanja. Ako pripadate ovoj kategoriji vjerujem da ćete biti oduševljeni.
*Za kraj nekoliko citata
„S vremenom navika postaje stil života popraćen prihvaćanjem svega i svačega. Prihvaćanjem i onoga što se mnogima čini neprihvatljivim.
Kompromis ili komprimiranje. Pa birajte.“
„To je sasvim u redu, saslušati ljude. Međutim, ljudi svojim pričama od slušača crpe energiju. Slušači se mogu isprazniti poput baterija. Postanu nupotrebljivi. Obuzmu ih tuđe energije, kao da su drogirani, predozirani.
Neki slušači teško se oslobađaju tuđih energija. Neki, na neki način, postanu ovisni.“
„Površina njene bijele puti bila je puna tankih ožiljaka s motivima cvijeća.
- što ti je to po koži? - pitala sam Ljiljanu.
- Tugovala sam.
- Zašto?
- Uvijek sam nalazila neki razlog - odgovorila je.
- Toliko razloga za tugu ima na ovom svijetu - dodala je.“
Broj stranica: 143
Žanr: suvremeni roman
Hrvatska književnost
*O čemu se zapravo radi u ovom romanu?
1. Površno - opisi Tolbe, života u Tolbi i stanovnika Tolbe, fantastika
2. Dublje - neobična tehnika pripovijedanja, ništa nije onako kako se čini
*Osobni osvrt
Spisateljica je kreirala svoj svijet u koji čitatelja uvlači svojim osebujnim načinom pripovijedanja. Rečenice su naizgled jednostavne, stil je naizgled jednostavan, ali zapravo čitav roman potiče na razmišljanje.
Utisci mogu biti poprilično oprečni jer sve ovisi kako će ga čitatelj doživjeti roman. Naizgled je ovo priča bez emocija, takav utisak se stječe zbog kratkih, priprostih rečenica, ali stvarnost je sasvim drugačije, roman obiluje emocijama.
Mojoj mami je ovo jedan od gorih romana koje je pročitala iz razloga što joj je bajkovit. Meni odgovara taj neobičan stil i smatram da je ključan za priču. Čitava ta bajka je zapravo simbolika. Oduševljena sam samom idejom romana, ali ono što me najviše od svega iznenadilo je upravo taj neočekivni kraj koji čitavoj ovoj „bajki“ daje potpuno drugačije značenje. Moj zaključak o ovom romanu je da ništa nije onako kako se čini i upravo to me osvojilo.
Roman bih preporučila osobama koje vole neobične, drugačije stilove pisanja. Ako pripadate ovoj kategoriji vjerujem da ćete biti oduševljeni.
*Za kraj nekoliko citata
„S vremenom navika postaje stil života popraćen prihvaćanjem svega i svačega. Prihvaćanjem i onoga što se mnogima čini neprihvatljivim.
Kompromis ili komprimiranje. Pa birajte.“
„To je sasvim u redu, saslušati ljude. Međutim, ljudi svojim pričama od slušača crpe energiju. Slušači se mogu isprazniti poput baterija. Postanu nupotrebljivi. Obuzmu ih tuđe energije, kao da su drogirani, predozirani.
Neki slušači teško se oslobađaju tuđih energija. Neki, na neki način, postanu ovisni.“
„Površina njene bijele puti bila je puna tankih ožiljaka s motivima cvijeća.
- što ti je to po koži? - pitala sam Ljiljanu.
- Tugovala sam.
- Zašto?
- Uvijek sam nalazila neki razlog - odgovorila je.
- Toliko razloga za tugu ima na ovom svijetu - dodala je.“
January 29, 2020
"Ljudska bića su tako krhka u svoj svojoj čudnovatosti."
Neću lagati, jedan djelić mene pribojavao se da mi se ovi ispisani retci - dare I say: čitani novim parom očiju? - nakon toliko godina (4 ili 5?) koliko je prošlo od prvog čitanja, više neće toliko sviđati, aliii... Osjećaj me prevario! Tolba... i dalje... rastura.
Neću lagati, jedan djelić mene pribojavao se da mi se ovi ispisani retci - dare I say: čitani novim parom očiju? - nakon toliko godina (4 ili 5?) koliko je prošlo od prvog čitanja, više neće toliko sviđati, aliii... Osjećaj me prevario! Tolba... i dalje... rastura.
May 17, 2016
www.facebook.com/knjigosfera
Postoji mjesto koje je na istoimenom otoku, čak je i jedino na tom otoku. Ono se zove Tolba.
U Tolbi ulice nemaju imen, na kuće su zakačeni baloni, a na svakom balonu piše prezime.
U Tolbi postoji kuća, kuća koja je oronula, to je bivša škola.
Mještani su u nju smjestili Zorka Potira, i nazvali ju Ormara.
Zorka je slikar, koji je izgubio ženu, a žena je dala sve od sebe da bude zapamćena. Po svojim radovima od aluminija, žlica, noževa i vilica, a na samom kraju i po svojoj smrti. Po mirisu dima koji se uvuče u vaše nosnice. A sami će te morati saznati zašto je baš po tome zapamćena.
U Ormaru ima mjesta za svakoga tko je drugačiji, ondje su se osjećaji da napokon negdje pripadaju.
Priču o Tolbi piše Nađ, skraćeno od Nađena, ona kroji priču na svoj način, pripovijedajući o sebi, o stanovnicima, i o svima koji su prošli kroz Ormar. A vjerujte mi na riječ u Ormaru je bilo jako zanimljivih likova!
A Tolba, ko Tolba, mjesto ko mjesto. Prepuno osebujnih likova, svećenika, žena i muškaraca, vlasnika ljekovitih suza, prodavačica mrkava i vezačica goblena. Znam da vam možda ne zvuči previše zanimljivo, ali ovo je nešto što svatko treba pročitati. Možda vas više privuče polje očiju, Muzej otpada ili magnolija sa licima. Da, da, ima nešto bizarnoga morate priznati!
Moram vam priznati, ova knjiga je meni potpuno oduševljenje, a najbolje od svega autor je domaći!
Knjiga koja se brzo čita, sa bezbroj likova, a najbolje od svega sa toliko puno životnih istina.
Ova knjiga u sebi nosi estetiku ružnoće, na jedan način je čudna, a na drugi ju potpuno prihvatiš.
I za kraj, naslovnica mi je FENOMENALNA, unikatna i prekrasna, kao i cijela priča!
Postoji mjesto koje je na istoimenom otoku, čak je i jedino na tom otoku. Ono se zove Tolba.
U Tolbi ulice nemaju imen, na kuće su zakačeni baloni, a na svakom balonu piše prezime.
U Tolbi postoji kuća, kuća koja je oronula, to je bivša škola.
Mještani su u nju smjestili Zorka Potira, i nazvali ju Ormara.
Zorka je slikar, koji je izgubio ženu, a žena je dala sve od sebe da bude zapamćena. Po svojim radovima od aluminija, žlica, noževa i vilica, a na samom kraju i po svojoj smrti. Po mirisu dima koji se uvuče u vaše nosnice. A sami će te morati saznati zašto je baš po tome zapamćena.
U Ormaru ima mjesta za svakoga tko je drugačiji, ondje su se osjećaji da napokon negdje pripadaju.
Priču o Tolbi piše Nađ, skraćeno od Nađena, ona kroji priču na svoj način, pripovijedajući o sebi, o stanovnicima, i o svima koji su prošli kroz Ormar. A vjerujte mi na riječ u Ormaru je bilo jako zanimljivih likova!
A Tolba, ko Tolba, mjesto ko mjesto. Prepuno osebujnih likova, svećenika, žena i muškaraca, vlasnika ljekovitih suza, prodavačica mrkava i vezačica goblena. Znam da vam možda ne zvuči previše zanimljivo, ali ovo je nešto što svatko treba pročitati. Možda vas više privuče polje očiju, Muzej otpada ili magnolija sa licima. Da, da, ima nešto bizarnoga morate priznati!
Moram vam priznati, ova knjiga je meni potpuno oduševljenje, a najbolje od svega autor je domaći!
Knjiga koja se brzo čita, sa bezbroj likova, a najbolje od svega sa toliko puno životnih istina.
Ova knjiga u sebi nosi estetiku ružnoće, na jedan način je čudna, a na drugi ju potpuno prihvatiš.
I za kraj, naslovnica mi je FENOMENALNA, unikatna i prekrasna, kao i cijela priča!
July 7, 2017
Usudila bih se reći da mi je ovo najbolja knjiga na hrvatskom :)
Displaying 1 - 5 of 5 reviews