Враќањето на зборовите

by Goce Smilevski, Гоце Смилевски

Романот „Враќањето на зборовите“ од Гоце Смилевски е посветен на темата за вечната борба помеѓу љубовта и амбицијата, помеѓу етичките вредности и бескрупулозната желба за власт. Дејството се одвива преку исповедта на Елоиза, која се споменува единствено во контекст на приказната на теологот и философ од 12 век, Абелар. Романот „Враќањето на зборовите“ дава поинаква проекција на животот на Елоиза, една од најобразованите личности на своето време, која останала во сенката на Абелар, човекот во чие автобиографско дело „Историја на моите несреќи“ сликата за неа е површна.

Genres: Fiction

182 pages

First published January 1, 2015

About the author

Goce Smilevski (b.1975) was born in Skopje, Macedonia. He was educated at the Sts Kiril and Metodij University in Skopje, at Charles University in Prague and at the Central European University in Budapest. He is the author of the novels The Planet of Inexperience, Conversation with Spinoza and Sigmund Freud’s Sister. He won Macedonian Novel of the Year Award in 2003 for Conversation with Spinoza. In 2006, he was also awarded the Central European Initiative Fellowship for young European authors.

Reviews

[Nicko D · Rating 1 out of 5]

Фикцията е единствената характеристика, която би определила "Завръщането на думите" като проза, тъй като романът лежи на достоверни исторически факти, които авторът Гоце Смилевски (македонец) е събирал из парижките библиотеки. Действието се развива много отдавна, 12 век, когато Елоиза и Абелар (теолог, философ) се влюбват, па любовта забранена, ражда им се дете, следва кастрация на Абелар, накрая и двамата се отказват от него и го хвърлят в дом и те отиват поотделно да се замонашат. Безспорно като исторически факти историята е сензационна, но предадена като роман, не ми хареса, въпреки че Гоцето има качества, харесах му предишната книга.
В тази откровенo липсва Стилът на писане, да не говорим, че не му се получава да пише от името на жена - слаби образи, кофти реплики, натрапване на религиозни песнопения, преплетени с древногръцки философски мисли. Странна колаборация, която е за прекалено таргетирана и тясна публика, но македонците са навсякъде! :)

[Blagorodna Budzakoska · Rating 5 out of 5]

Ova e isklucitelno težok roman koj teži, po sodrzinata, naracijata, temite koi gi obrabotuva i filozofijata
Da, filozofski roman zasnovan vrz temelite na ljubovta pomegju Eloiza i Abelar, koi bile vistinski likovi, za da vrz tie temeli Smilevski izgradi pisanie koe opfakja mnogu sociološki opstestveni i životni vistini.

Centralniot lik koj e i naratator, e Eloiza. Žena, ljubovnica, majka, obrazovana, pametna...
Nejzinata sreka e što e intelektualno nad site ženi koi ja opkruzuvaat, no dali? A nejzinoto prokletstvo e što se vljubuva vo filozof, i toa vo onoj "pogrešniot". Ne e voopšto lesno da bides žena vo XII vek kade Crkvata si ima svoi dogmi, Kralstvoto svoi i sudirot pomegju ednite i drugite e neminoven.
Sudiri ima i vo samata Crkva, taa pripoveda edna vistina za Bog, a nekoi filozofi i se sprotivstavuvaat kako njezinot ljuben Abelar.

Ne e lesno da ljubis vo toa vreme, kade što telesnoto soedinuvanje e grev, kade ljubovta e greška, a Bog ne ljubi tuku samo kaznuva i preti so Pekolot. Bog ne gi ljubi site, toj ima zadaća da gi opameti i kazni.

A lesno li e da bides majka? I toa na dete začnato vo grev, so pogrešniot?
E toa e najteskoto vo knigava.
Astralab se ragja kako dete na grevot, go nosi imeto na amajlijata na Eloiza od nejziniot neznaen tatko, edna naprava astrolab so koja se gledaat zvezdite. Parče nebo, taka go narekuva svojot sin od koj mora da se otkaze. Go ragja i go ostava, a so nego ostava i del od svojata duša. Del od sebe, od svoite zborovi i misli, od svoeto bitie.

Kastriran i ponižen Abelar, se zamonašuva, skršena vo duhot i teloto i Eloiza se zamonašuva.
Nivnata ljubov prodolzuva so pišuvanje pisma koi i se osnovata na ovoj roman. Od nivnata prepiska e rodena idejata za Smilevski do nekade napiše i vistinit roman, sepak so golema doza na fikcija.
No Eloiza i Abelar postoele, živeele, se ljubele.
Eloiza nekolkupati se otkazuva od svoeto znaenje od svoeto jas, od svoeto dete, i toa se zaradi svojata ljubov, zaradi svojot Abelar.

Mu pišuva pisma i sekoe završuva so zborovite Da bideme zaedno jas ti i našiot sin. Za nea e toa svetoto trojstvo, za nea e toa molitvata, stremežot kopnežot.
Niz celata kniga, niz celiot život Eloiza diši, zamisluva, kopnee po toa sveto trojstvo
Taa e razdelena na dve polovini, ednata e kaj sinot, drugata kaj Abelar. Mečtae da se soedini eden den. No koga ednata polovina ke i se vrati (deteto), drugata ke zamine vo večnosta ( ljubeniot)

Mudrosta i znaenjeto na Eloiza nikogas ne izleguvaat na površina, ostanuvaat vo senka na nejziniot maž, dodeka pak toj nikogas ne gi osloboduva svoite čuvstva. Pa taka eden tamu eden vamu, ziveat i se ljubat nikogas poveke I da ne se soedinat nitu telesno nitu intelektualno.

Knigava ima mnogu podtemi, mnogu drugi aspekti i luge i slučuvanja, no lično smetam deka Eloiza, kako simbol na ženata, na feminizmot ovde e klučen, okolu koja se raspletuvaat site dogmi, site pravila, veruvanja, i način na život vo toj togasen Pariz.

"Vo početkot na mojot život bea zborovite" vaka počnuva romanov. Mnogu pati Eloiza ke si gi zaključi vo sebe site zborovi, ke zastane nemo pred site i pred sebesi, za da koga odnovo ke prozbori od nea ke poteče potok, pa reka, pa celo more od zborovi.
Zborot ne se vrakja kako i site izgubeni ljubovi, šansi, denovi, noki. Kako što i životot ne može da se vrati. Ostanuva samo spomenot i pismata koi se malku na broj sočuvani da svedočat za edna Eloiza, Abelar, Astrolab. Za edno parče nebo koe tie nekogas go gledale.

I ova moe pišuvanje ne e osvrt, ne e recenzija, daleku bilo, ova e samo edno moe intimno doživuvanje na ovaa kniga.
Dali sum vo pravo? Pa jas taka počistuvav, znači si imam moja vistina.
Dali ja razbrav vo celost idejata na avtorot i poentata na knigava?
Sekako deka ne. Imam jas uste da rastam za da go sfatam Smilevski vo celost.

[Sash Axe · Rating 4 out of 5]

Ми се допадна само крајот малку...
Можеше подобар крај

[Селина Йонкова · Rating 2 out of 5]

на български, романът се нарича "завръщането на думите" и най- интересното от него беше съдържанието на бележките на гоце смилевски, относно тезите, че запазената кореспонденция между елоиз и пиер абеляр, вероятно е написана само и единствено от абеляр. в светлината на тази хипотеза известният средновековен философ изглежда същински суетен мърморко, какъвто между впрочем е и героят на романа.
другото любопитно сведение е за арналдо от берша, за когото съм убедена ще се поровя по-усърдно от допитването в гугъл.
романът не е моето. с течение на годините все по-малко ми допадат предвидими образи и емоции. ок, авторът се опитва да реабилитира елоиз, да я извади от запазената в писмата, подценена и обожаващо преклонена пред любимия мъж, жена, но я захвърля в друго едно клише. абе, взех много да се дразня от кахърно разлети драми!

[Nikki Gipson Čadeni · Rating 5 out of 5]

Nemusím příliš nábožensky orientovanou literaturu, ale tato kniha mě zaujals především svou anotací, která spojuje jednak historii a pohled do středověkého života a postavení ve společnosti, ale také zajímavé propojení filozofie antického Řecka s teologickým postavením ve Francii okolo roku 1099.

Kniha mě velice oslovila, avšak byla velice ponurá a smutná. Četla se velice dobře a rychle. Doporučuji všem, kteří si rádi počtou o etických dilematech a o tom, jak silné je pouto mezi matkou a dítětem.

[Vilyana Sokolova · Rating 1 out of 5]

За Абелар да се чете Ради Радев, а не Гоце Смилевски.

[Rene Stein · Rating 1 out of 5]

Dokonalá parodie postmoderního díla. Nadržená Heloisa, kterou vychovala sociálně uvědomělá masochistická tkadlena s mučednickými sklony a truchlivou slovní zásobou, naváže mezi svými recidivujícími pobyty v klášteře vztah se sobeckým a trochu retardovaným Abelardem. Když středověká protofeministka Heloisa porodí syna Astrolába, zjistí, že Abélard má ze svého syna takovou radost, že ho pro jistotu hned šoupne ke svým dostatečně vzdáleným příbuzným. Abélard má silné záchvaty paniky z otcovství a tradiční rodiny- asi jediná scéna, kterou jsem dokázal plně prožít - že mu i kastrace a odchod do kláštera přijdou lepší než výchova uřvaného dítěte s emocionálně nestabilní Heloisou v jedné domácnosti. Autor je určitě pyšný na geniálně symbolickou scénu, kdy Heloisa pozoruje zkrotlého vykastrovaného Abélarda. Ten si chybějící části přirození stydlivě zakrývá knihou, která evidentně snese všechno. Erekci ne, raději knihu! Místo návratu erotiky se dočkáme eponymního návratu slov, která dokazují, že i literární kastráti mohou zplodit knihu, odložit syna a zbourat literárními klišé docela hezký historický příběh o Abelardovi a Heloise.

A to nepočítám, kolik chyb je v eknize. Zlatá kvalita pirátských knih!

[Romcsa · Rating 2 out of 5]

Z knihy bolo cítiť, že Smilevski je feminist ally a snažil sa vytvoriť silnú ženskú postavu, ktorú vykontrastoval so slabošským Abelardom. Toto otočenie Abelardovho príbehu ma bavilo, avšak Heloisu len posunul z extrému do extrému - zo ženy závislej od svojho milenca (ako ju vykresľuje tradícia) na ženu závislú od svojho dieťaťa. Autorovi ako keby nešlo do hlavy, že matka môže len tak opustiť svoje dieťa, to je predsa proti prírode! A tak si vykonštruoval uletený príbeh o synovi Astrolabovi, ktorý má pramálo spoločné zo zachovanými historickými záznamami.

Štylisticky/výrazovo to bola nuda, príbehu chýbala akákoľvek gradácia, v závere sa autor snažil nudu prebiť nečakanou gay romance, no nepomohlo to.

S historickými románmi si dám zas na chvíľu pauzu.

[Anelia Tsekova · Rating 5 out of 5]

https://fortunadotart.wordpress.com/2...

Романът „Завръщането на думите“ рисува ярка картина на една сурова средновековна епоха. Творбата на Гоце Смилевски, разказва за трагичната житейска и любовна история на философът Пиер Абелар (ХIIв) и неговата ученичка Елоиза. История, чиито фатален край показва и доказва безсмислието на установените от времето догми.
.....

[Gjurgica · Rating 3 out of 5]

Гоце Смилевски може и подобро од ова.
Тука се впуштил во премногу клишеа.
Мислам дека ми се свиѓаа првите неколку страници и после тоа се издишав како балон.

[Katia · Rating 3 out of 5]

“…nas je razdvojilo vrijeme…”

[Lukáš Tisoň · Rating 1 out of 5]

Hrozné.

[Helena · Rating 3 out of 5]

Velmi nesympatický Abelard, citově odtažitý.

[Lilake · Rating 5 out of 5]

Ovaj roman sam uzela na preporuku svoje najdraže knjižničarke i nije razočarao. Pisan u sedam dijelova, u prvome licu, bavi se Heloizinim životnim putem onako kako ga je autor izmaštao iz Heloizinih i Abelardovih sačuvanih pisama. To su tisuću godina stara pisma o životima dvoje razdvojenih ljubavnika koji dijele "grijeh" djeteta i uopće ga ne spominju. Heloiza iz priče se nekoliko puta u životu nađe u posebnom psihičkom stanju i ostane bez riječi. Nalazi se u praznini. Najvažnija riječ joj je sin, Astralab - prisiljena ga je ostaviti i zarediti se, a ispunjena je majčinstvom, željom za vlastitim sinom kojega ne posjećuje i ne vidi ga do starosti. On ostaje samo riječ do kraja romana, pojam o kojem Heloiza sanja, ali ga ne može doseći koliko god se trudila. Žene se u tom društvu mogu samo igrati riječima, koristiti riječi kako bi navele muškarce da im otkriju komadić svojih planova, ali ne mogu utjecati na muški diskurz. Heloizi je znanje dostupno, ali s njim konkretno ne može ništa -kako joj Abelard na jednom mjestu kaže- Žensko znanje je besmisleno u ovom svijetu.
Roman tematizira vjeru i religiju, odnos plemstva i puka, položaj žena i djevojčica u francuskome društvu srednjeg vijeka, smisao i besmisao, te servira emotivni završetak i poneko pitanje za razmišljanje.

[Ettelëa · Rating 4 out of 5]

Skvělá kniha, která se mi výborně četla. Svým způsobem zvláštní, plná různých filosofických a teologických úvah.