Autor bestselera Simeonov pečat, Jovanovo zaveštanje i Dosije Bogorodica.
Neke tajne treba zauvek da ostanu daleko od očiju.
Kad knjiga izgori, pepeo progovori.
Na ruševinama Narodne biblioteke, uništene tokom bombardovanja Beograda 6. aprila 1941. godine, jednog sunčanog beogradskog jutra pronađeno je telo nemačkog novinara Riharda Genca. Taj događaj označiće početak potere za ubicom koja će novinara Novaka Ivanovića uvesti u lavirint laži, obmana, obaveštajnih intriga, istorijskih nepravdi, međunarodnih zavera... A na samom kraju tog lavirinta čeka šokantna istina.
Posle serije ubistava i otmica, na prvi pogled međusobno nepovezanih, Novaku postaje jasno da je postao pion u igri moćnika čiji je jedini cilj pronalaženje Teslinih „zraka smrti“. Tesla je tvrdio da je taj pronalazak namenio svojoj otadžbini. Da li je pronalazak uoči rata stigao u Srbiju i da li se nalazio baš u Narodnoj biblioteci, čija je celokupna arhiva trebalo da bude izmeštena u manastir Blagoveštenje? U toj arhivi se nalazilo i Miroslavljevo jevanđelje, ali ga je neko uoči bombardovanja sakrio u manastir Raču. Da li su tada sklonjeni i Teslini pronalasci?
Novak shvata da svi putevi vode u manastir Blagoveštenje i saznaje da na vrhu Orlovih stena, u nepristupačnoj pećini, živi sveti čovek koji može biti ključ za rešenje zagonetke.
Gore, u vrletima koje vekovima šibaju vetrovi i gde je vreme stalo, sačekaće ga jedan monah, jedan orao i jedan vuk.
Jedini razlog zbog kojih citam Buliceve knjige je mnostvo zanimljivih i uglavnom siroj javnosti nepoznatih cinjenica iz nase istorije i kulturnog nasledja. Jer, svaka knjiga Vanje Bulica je pazljivo satkana od mnostva podataka koji prosecnom citaocu sigurno jesu zanimljivi. Nesto vise od toga, ne moze se traziti. Ako na knjige gledamo kao trilere, tanke su, neki likovi deluju amaterski, povrsno, a neki (Muska) koje Vanja Bulic uporno zadrava u svojim knjigama su upadljivo iritantni, pomalo "dziberski" sa dozom humora koja je na nivou seoskih kafana. Vanja Bulic sigurno dugo, dugo istrazuje i pronalazi zanimljive cinjenice iz nase proslosti, sto je dobar temelj njegovih prica, ali su vrata i prozori tih prica dosta losije proizvodnje.
Volim novinara Novaka Ivanovića, i čitaću i dalje njegova raskrinkavanja teorija zavjera. Ali ova knjiga mi je bila malo dosadnjikava. Odlična tema. Nepresušni Tesla i sve te mistike oko njegovih nacrta i otkrića odlična su tema ali površno razrađena. Ja bih se nekako poigravala Njujorkom, hotelom i Teslom uporedo sa svime onime što se događa po Beogradu i Manastiru Blagoveštenje. I bar bi našla neku naznaku da je nacrt ipak u Srbiji, ne samo naslućenje...
Iako je možda kraća nego uobičajeno i možda nedostaje još radnje, ova knjiga zaslužuje 5 zvijezdica.
Uvijek se volim vratiti Buliću jer znam da je užitak zagarantovan. A to što me "natjera" da dalje istražujem jer znam da je zasnovana na istinitim događajima je samo dodatni plus.
A zanimljivo mi je i kako u knjigu kroz svoj lik ugradi i dio sebe.
Knjiga sadrži u potpunosti nepotrebne i neistinite hvalospeve o Zoranu Đinđiću, mafijaškom narkomanu koji je učestvovao u bombardovanju Srbije 1999. Pored toga, sama priča je mediokritetična i razvučena, s čitavim poglavljima koja su u potpunosti nepotrebna i ništa ne kazuju. Mnogi likovi su takođe u potpunosti nepotrebni jer nemaju nikakvu svrhu u priči. Kraj je vrlo antiklimaltičan i zbrzan. Sve u svemu, ogromni promašaj.
Završila sam s ovom knjigom, iako je nisam pročitala celu. Ne mogu, ne mogu, ne mogu. Stavram sebi nepotreban pritisak i odbojnost prema čitanju terajući se da je čitam. Srećom, nisam je kupila u fizičkom obliku, već sam je čitala preko Delfi aplikacije, a i tamo sam je besplatno preuzela (preko koda koji sam dobila prilikom naručivanja knjiga za Noć knjige *da neko ne pomisli da je preuzimanje inače besplatno, ali da je jeftinije - jeste.*)
Knjiga sa nešto istorije Beograda i Narodne biblioteke, vrlo malo konkretnog razvoja radnje, kulminira u poslednjih 10 strana i ostaje nedorečena. Na kraju, niti imam neke nove informacije, niti sam dovoljno zainteresovana temom da dodatno istražim. Sa pozitivne strane, lako se čita, lako se prati.