’’..Nakon što je mladost proveo po evropskim bojištima i dvorovima, glavni junak Agan Babunić vraća se u Bosnu, s namjerom da svoja iskustva sa Zapada primjeni u svom kraju. Zatiče nerazvijenu zemlju - iscrpljenu ratovima, s losom upravom; zaostalost, beznadje, puko prezivljavanje njenih stanovnika...
Imanje njegovih roditelja je poput večine drugih u Bosni - zapušteno, obradjuje se na starinski način, koji je odavno prevazidjen u razvijenim dijelovima Evrope. Da kojim slucajem ne zna da je rijeć o romanu objavljenom 1986., čija je radnja smještena u 18. stolječu, čitalac bi pomislio da pred sobom ima savremeni roman. Pisac Dervis Sušić kao da je bio vidovit: vjerno opisujući stanje kojem je Bosna stotinama godina bila izložena (ratovi, unutarnja previranja i sukobi, koji su joj oduvijek onemogučavali da prati zapadnoevropski svijet u njegovom razvoju), on je opisao i današnje stanje u Bosni: Sva je Bosna na umoru od boljki iznutra i od posjekotina izvana, veli Sušić. Kako tada, tako i danas.’’
Derviš Sušić was Bosnian writer and journalist. He also worked as a library director and in April 2002 the library in Tuzla (where he worked) gets named after him.
Bibliography: - Ja, Danilo (1960); - Danilo u stavu mirno (1961); - Pobune (1966); - Uhode (1971); - Hodža strah (1973); - Žestine (1976); - Tale (1980); - Parergon (1980); - Žar i mir (1983); - Veliki vezir (1984); - A. Triptih (1985); - Nevakat (1986); - Listopad (1987); - Jesenji cvat (drama, 1988); - Drame (1988); - Cvijet za čovjekoljublje (1989).
Roman osvaja snagom i punoćom pripovedanja, upečatljivo portretisanim društveno-istorijskim ambijentom i likovima, kao i dubinom misaonog i emotivnog zahvata. Osovinu romana čini priča o Aganu Babuniću, počev od njegovog povratka iz srednje Evrope u Bosnu 1755. godine. Agan se vraća u roditeljsku kuću odakle je 15-ak godina pre toga pobegao jer nije hteo da se oženi devojkom koju mu je otac odabrao. Agan je bio u vojnoj službi prvo u osmanskoj vojsci a zatim u Pruskoj i u zemljama pod habzburškom krunom. Babunići su seoski feudalni gospodari nižeg ranga. Agan je najstariji od četiri sina. On se vraća sa ciljem da se Babunići obogate i da ojačaju, steknu veću moć i ugled. Ovo nastoji da ostvari strogom primenom srednjoevropske radne etike, načina organizacije i privređivanja. Početni kapital obezbeđuje ilegalna trgovina preko Save sa bečkim poslovnim partnerom Goldfajerom. Bogaćenje i ekonomska ekspanzija (sticanje zemljišta, otvaranje hana, dućana, kožare i dr.) Babunića neminovno dovodi do reakcije iz obližnjeg gradskog središta-čaršije, a o Babunićima biva obavešten i travnički vezir. Neki od glavnih motiva romana su: - Aganovo patrijarhalno starešinstvo u roditeljskoj kući poprima crte tiranije odnosno strahovlade. Problematizovano je pitanje „usrećitelja“ koji hoće silom da nametnu ono što smatraju dobrim za potčinjene. U toku romana se može pratiti razvoj odnosa ukućana prema Aganovom starešinstvu: od početnog pristajanja do snažne scene pri kraju romana u kojoj majka Fati-Kaduna i sinovac Dželal pružaju otpor Aganu. - Fini prikaz Aganove narcističke psihologije: sujeta, sebeljubivost, grandiozni ciljevi, osetljivost na najmanju kritiku, izlivi gneva i latentna mizoginija. - Ugovoreni brakovi i nasilje nad onima koji se u ovom kontekstu opiru volji očeva/braće (Agan, Fati-Kaduna, Tahira). - Mentalitet, lice i naličje čaršije. Uzgred, prikazano je i održavanje paganskih običaja vezanih za agrarnu godinu među muslimanskim stanovništvom, a upečatljive su i zagonetne, folklorno-poetične izreke vidovitog starca u vodenici (koji kuca noktom kažiprsta o drvenu siniju) kod koga Fati-Kaduna odlazi po savet. - U razgovorima između bosanskog vezira i Agana Babunića otvara se pitanje puta ostvarivanja društvenog razvitka i privrednog jačanja: odozgo (upravnim merama vlasti) ili odozdo (inicijativom u društvenoj bazi). S ovim u vezi i pitanje sudbine i opstanka Bosne.
Vraćajući se ponovnom iščitavanju romana Nevakat nakon deset godina, zaključujem da je Nevakat, nesumnjivo najbolje djelo Derviša Sušića. Univerzalnost bosanske priče, tj. junaka Agana koji u svojim iskustvenim transformacijama bivanjem na "Zapadu", postaje pater familias sa zadatkom da podigne Babuniće u vrh klasnog društva, predstavlja puninu vrlina kojima se tadašnji čovjek dičio: hrabrost, neustrašivost, snaga, sirova strast i emocija. Derviš maestralno barata hamzevijskim učenjem i herezom koje je lajt motiv mnogih nj romana. Roman je i neprestana potraga za smislom i ulogom čovjeka i zapitanost nad intimnim trajanjem koje životom zovemo: "Ali, čovjek, sam, sitna je zvjerčica što se koprca oko teških čizama koje sudbinu kroje. Povremen ponos sobom je zabluda pijanog miša o lavovskoj ulozi svojoj. Trajna i vječita je samo istina o potpunoj nemoći žitelja pred gluhom i nadmenom silom što se ukopala u zakone vremena, prostora, nastanka i opstanka. Ona ne pita želiš li se roditi, ni namjeravaš li umrijeti. Čovjek je samo svirepe igre posljedica kažnjena sviješću o svom položaju."
Radi većeg protoka vremena od čitanja, sjećanje je oslabilo, ali uz Legendu o Ali paši i Zeleno Busenje, ovo je jedan od najznačajnijih romana historijske fikcije objavljen u BH književnosti. Radnja je uglavnom vezana za jedan lokalitet (naselje) te određeni nivo kritike zaostalosti Osmanskog carstva u tom periodu u poređenju sa ostatkom Evrope, gdje glavni lik nastoji poboljšati život svoje porodice ali i šireg naselja primjenjujući ono što je naučio u svojim brojnim putovanjima. Također kraj doživljava dosta mračan zaokret.