Un "poema corale" si può definire questo "Hauzmajstor Sulc", una sorta di Spoon River balcanica, di cui principale voce narrante è Sulc, I'Hauzmajstor, o, seguendo la derivazione tedesca del nome, I'Haus-Meister, mastro e custode della casa come della memoria, l'uomo che difende il ricordo dei tempi passati, che ripara, con la sua sapienza artigiana, i guasti che quegli stessi tempi hanno portato, agli oggetti come agli uomini, alla dolcezza o alla durezza del vivere. La vita del "custode" è intrisa di lutti, di gioie, di incomprensioni che riguardano lui come chi lo circonda, ed è "cantata" in modo da comporre la storia di un popolo, e da una persona che sa ricordare le diverse stagioni della sua vita.
Miljenko Jergović is a Bosnian prose writer. Jergović currently lives and works in Zagreb, Croatia.
Jergović has established himself as a writer in both Bosnia and Herzegovina and Croatia, and his stories and novels have been translated into more than 20 languages. Critics have acclaimed his capability to turn every topic into a story without changing it at all, hence preserving its internal logic.
His more acclaimed works include his debut Opservatorija Varšava (Warsaw Observatory, 1988); Hauzmajstor Šulc (Schultz the Repairman, 2000), both collections of poetry; a collection of short stories Sarajevski marlboro (Sarajevo Marlboro, 1994); the novels Mama Leone and Dvori od oraha ("The Mansion in Walnut," 2003; and the drama Kažeš, anđeo (You Say It's an Angel, 2000). Jergović is also a journalist and has published a collection of his articles in the acclaimed Historijska čitanka (A Reader in History, 1996).
His most recent work, Rabija i sedam meleka (Rabija and the Seven Angels), became a bestseller in Bosnia and Herezgovina only few days after it was published.
KAKO JE LJETA 1949. BEĆO BUGARIN OTKRIVAO ŠPIJUNE I KAKO SU MU OMRZNULE PAPRIKE
Tog ljeta počeše stizati Bugari s paprikama, kako se oni stvoriše, pitali smo Kuda prođoše i tko ih pusti ako su granice zatvorene i ako nam Staljin svima radi o glavi A Bećo, stari oznaš, prvi je rekao da su možda to špijuni i da bi ih provjeriti trebalo Išao u sreski odbor, raspitivao se, istjeralo ga iz svih kancelarija i još mu reklo Da bi mogao na Golom završiti bude li pitao što ne treba znati Pa se sam u provjeru dao, da vidi kako s Bugarima stoje stvari, obilazio oko tezgi Pipkao paprike, smješkao im se kao kurva na dopustu i mrmljao sebi u bradu Kao krmak koji se nakon godina suše našao u blatu, a oni ga gledaju i drago im Kao što je tuđinu drago čim ga fino prime i sve Beći paprike na dar nude, a on neće Jer u nas takav običaj nije i ne možeš papriku primiti ni za živu glavu Rod rođeni da ti je nudi, zlato i srebro, hajd i nekako, pare od stranaca, još i može Ali paprike - jok, ne daj Bože, šta bi ti kući rekli da tuđu papriku doneseš, stoput od srca da je Obilazio Bećo Bugare svakoga dana, a naš svijet - ništa, šuti, pamti i gleda U zimu oni prestali dolaziti, prošla sezona paprika, i ne bi ih više Ne dođoše ni nagodinu, ali Beću smo od tog doba Bećo Bugarin zvali I tako mu ostalo sve do smrti, nije se ljutio jadan, ali paprike mu ne iznosi na stol Ni pečene, ni punjene, ni one kisele sa sirom
Se non lo conosci te lo presento. Lui è Miljenko Jergovic, uno dei più importanti, capaci e ispirati scrittori contemporanei. Potremmo definire il suo stile un realismo magico folk in salsa balcanica. La salsa balcanica, per informazione, si fa con olio d'oliva, tanto aglio, peperoni bulgari e cavolo di kresevo.
Questo volume è una raccolta di poesie. Chi racconta è l' Hauzmajstor. L'hauzmajstor è il portinaio, il custode ma anche l'aggiustatutto a cui le persone si rivolgono. Va da sé che l'hauzmajstor conosce tanta gente, i bimbi, gli adulti, e conosce anche tutti quelli che se ne sono andati. Per questo l'Hauzmajstor è il custode della memoria.
Questo volume è uno Spoon River che racconta gli abitanti della città di Sarajevo, con le sue tradizioni; racconta l'ex Jugoslavia su cui riecheggia continuamente la guerra; racconta il passare del tempo. È un libro bello, come tutti i libri di Jergovic che ho letto finora, perché "Negli occhi tra meraviglia e orrore non c'è differenza"
Albert Montero živi kao vuk, u sobi peći nema Modar kao prozor pred kišu, on čeka proljeće Čemu trošiti novac na ogrjev, kada sve je privremeno Ima li smješnije išta od peći u uglu, a vani juli Albert Montero je stari lisac, ne sluša radio Za loše vijesti nikad ne sazna, on pamti dobro Nisu se spasili koji su znali, a sve je privremeno Ima li smješnije išta od nesreća koje su prošle Albert Montero je kao kokoš, za brda čim zađe sunce On spava pod jorgan planinom, čemu kvariti oči U mraku, kad sve je privremeno i evo ga već je dan Albert Montero i njegov pas, ne laju nikad A govore malo, da ne mislimo kako su ljuti na komšiluk Merhaba, šalom i dobar dan kažu Jer sve je privremeno i zašto na riječi gubiti vrijeme