Leto kada sam naučila da letim

by Jasminka Petrović

Beograd. More. Hvar. Lavanda. Smaranje. Hrkanje. SMS. Suze. Babe. Skajp. Bodulski. Psi. Druženje. Bol. Ljubav. Porodica. Rodbina. Fjaka. Stranac. Odrastanje. Smešno. Tužno. Iskreno. Suptilno. Istinito. Istorijsko. Prirodno. Dramatično. Tragikomično. Životno. Ako pročitaš ovu knjigu, naučićeš da letiš ili da se bar malo podigneš od zemlje...

Genres: Serbian Literature, Childrens, Young Adult, Coming Of Age

147 pages, Paperback

First published January 1, 2015

About the author

Rođena je 1960. godine u Beogradu. Studirala je španski jezik i književnost na Beogradskom univerzitetu. Bavila se marketingom i novinarstvom. Bila je urednik dečje emisije na radiju. Pisala je za mnoge dečje časopise. Učestvovala je u različitim programima koji podstiču dečju maštu i stvaralaštvo. Uređivala je časopis National Geographic Junior. Za svoje knjige dobila je nekoliko nagrada. Udata je i ima dvoje dece.

Reviews

[Tijana]

Ovo je solidna knjiga, dobro, sve knjige Jasminke Petrović su pouzdano solidne, i zabavna (isto), i čini mi se da precizno cilja čitalačku grupu (tinejdžeri i pokoji roditelj/pedagog), i sve je to lepo spakovano i prosečno pamtljivo i pada u zasenak pred prostom činjenicom da je ovo prva (prva normalna?) knjiga za tinejdžere na koji sam naišla a u kojoj junakinja, usred letovanja na Hvaru, kukanja o tome kako je izgorela na plaži i kako je dečko koji joj se sviđa našao drugu devojku i kako je njena baba ne razume - pita tu babu "A je li, baba, kako je počeo rat između Srba i Hrvata?" (strana 62.)
Prrrva. Ne, ozbiljno. Malo sam spustila knjigu da me prođe potresenost. Evo i pisanje sam odložila zbog toga. OMG posle dvadeset godina savremena istorija ulazi u našu omladinsku književnost. Što bi rekli omladinci, neveruem :|
I, evo šta je još bitno: devojčica od babe ne dobije neki jednoznačan propagandni odgovor. Više podsticaj da razmisli o tome kako je život komplikovan (ima mnogo više od toga, ali to bi bilo spojlerično).
I samo razmišljanje kako bi ko od ljudi (čitalaca... kritičara... štagod) koje znam reagovao na tu scenu jasno mi pokazuje dve stvari a) Jasminka je hrabra žena b) koliko je to tužno što za ovako jednostavne i ljudske priče danas (čak i danas?) treba tolka hrabrost.

[Vanja Šušnjar Čanković · Rating 5 out of 5]

Film sam pogledala sa svojom desetogodišnjom Sofijom koja ga je prethodno pogledala sa društvom iz razreda. Iz kina sam izišla razmrljane maskare, ali i sa osmijehom na licu. Odmah sam naručila knjigu i uzela da je pročitam prije nego što dam Sofiji kako bih bila spremna za njena pitanja, da ne kažem za razgovor o knjizi, budući da sam očekivala često spominjanje, kako moja Sofija kaže, riječi koja počinje na s, a završava na eks. 😊 Elem, nemam šta posebno da dodam, osim da je uvijek nezahvalno čitati knjigu nakon odgledanog filma jer tad već nemam slobodu pri sopstvenom zamišljanju kako samog fizičkog izgleda likova, tako i analizaranju njihove motivacije i postupaka. Štaviše, dok u sebi čitam dijelove none Luce dozivam naglasak glumice iz filma. Doživljaj filma donekle ograniči naše viđenje ne samo junaka nego i radnje, pogotovo što se mnogi dijelovi u samoj knjizi razlikuju. Kako god, da ne komplikujem nepotrebno, ovo je divno štivo, duhovito i važno s više aspekata, a dosad svi već znate kojih. Dakle, uživajte čitajući je s vašom djecom ili njima ili kako god vama odgovara. Ono što je meni posebno zanimljivo je što se autorka opredijelila da opisuje sve Sofijine noći provedene na Hvaru, a ne dane! To mi je premoćno!

[Наташа · Rating 5 out of 5]

...једна од топлијих књига које сам прочитала. Духовито, симпатично, вицкасто - читала сам са осмехом на лицу.

Додуше, библиотекарка ми је рекла да је књига тешка, али лепа.
(Библиотекарка која ради на дечијем одељењу и ја, трудница, која радим са одраслом децом (будући васпитачи), спремајући их за посао са малом децом - каква комбинација.)
Библиотекарка се уплашила да ћу се расплакати, а мени се чинило, читајући књигу, да нема шансе да се то деси.. Јер, је девојчица, која приповеда причу, урнебесно смешна са својим тинејџерским преиспитивањима, пот-питањима, коментарима и описима..
Но, не лежи враже! - Последњих неколико поглавља сам читала сузних очију.. Не желим да описујем зашто сам плакала, јер бих волела да вас подстакнем да књигу прочитате, а не да је препричам. 😊

Мислим да се закључак сам намеће: Читањем дечијих књига постајемо, сигурна сам!, бољи људи.
(Ево, осећам се чистије, након брисања суза и читања ове дивне књиге..)

[Momčilo Žunić]

Naoko jednostavno: uzeti topos mladalačke književnosti, odnosno onih momenata koji se pokatkad mehanički iziskuju - ono ozloglašeno: "Na letnjem raspustu" ili u još goroj varijanti "Kako sam se proveo/provela za letnji raspust" - i od toga napisati organski zavodljivi roman. Još kraće: jedva sam čekao da vidim šta će se sledeće dogoditi. Jasminka je, naravno, u (za)datoj "tričavosti" tematski inventivna: niti beži od škakljivosti, niti je šećeri, niti propoveda, niti povlađuje... a melanž slatko-gorkog ili gorko-slatkog sméšan je, u Zlatokosinom maniru, baš onako kako treba. (Dobro, možda se omane il' preterucne u nekom trenutku, ali preukusno i dalje.)

Deluje - zapravo ne deluje, nego jeste! - da su Sofijini utisci u "Letu kada sam naučila da letim"* silinom i brojnošću u borbi za prvenstvo nahrupili na vrata i tu su se, sličeći, komplementarni, različiti, ambivalentni, protivrečni, životni iznad svega, zaglavili. U blagim sižejno-hronološkim preinačenjima, usklađenim sa događajnom zbiljom, hormonalnim ključanjima i stišavanjima, ispripovedani zamešateljski umesno. Ponekad, upravo zato, s dojmom - ako ćemo već o tinejdž-toposima - dnevničkog pisanja. Prividno jednostavnog, jer ga ne ispisuje tinejdžerka.

(Što se lične razine tiče, ostvario sam "nemoguće" putovanje. Ne baš na Sofijinu destinaciju, ali dovoljno blizu: grad je isti, otok bliži. ;) Onda kada ga je baka preduzela, za mene to nije bilo mogućno, iz istih onih mladalačkih i inih razloga zbog kojih za junakinju jeste.)

* Ne radi se samo ovde o naslovnom poigravanju s rečima, niti o eskapizmu,
niti o direktnoj aluziji na Sofijinu letnju lektiru, "Galeba Džonatana Livingstona" - osobno ga ne mirišem, ali da li je baš 13-godišnjakinja dužna i(li) òbučena da mu pronalazi felere - već i o svojevrsnoj "ikariji" koja zamah uzima u svom prirodnom mediteranskom okruženju, odakle mit o mladalačkom letu i padu potiče. O padovima i letovima, tačnije.

[Radmila · Rating 5 out of 5]

Topla, divna priča sa sjajnom porukom...
Šta god se desilo, koliko god se ratovalo srce uvek isto kuca za voljene. ❤

[Marko Veljković · Rating 5 out of 5]

Očekivao sam dečiju priču o zaljubljivanju i prvim "leptirićima" uz koju ću se maksimalno opustiti, a dobio sam mnogo više od toga. Bilo je mnogo mešovitih brakova u bivšoj Jugoslaviji zbog kojih se neke porodice nikad više nisu sastale zbog svega što se dešavalo devedesetih godina. Ovo je roman o porodici koja je ipak dobila šansu da se ponovo poveže i zakopa ratne sekire. Međutim, svako od nas se makar jednom uverio da su reči najopasnije oružje, pa je samim tim nekad teško preći preko njih i reći "oprosti". Isto tako smo svedoci toga da je ljubav slepa da uoči bilo kakve iscrtane granice, što znači da je na taj način imuna na mržnju i raznorazne podele, pa će junaci ove knjige imati izgledne šanse da pruže ruke jedni drugima kako bi njihovi naslednici nadoknadili sve ono što je njima bilo uskraćeno. Sofija će na letovanju koje je u startu bilo osuđeno na propast ipak doživeti najlepše trenutke, ali će takođe naučiti sve o najvažnijim stvarima u životu: ljubavi, praštanju, bolu zbog gubitka voljene osobe i novom rađanju nakon isceljenja izranjavanih porodičnih odnosa. Kao što i sam naslov romana kaže, Sofija će na letovanju u Hvaru naučiti da leti.

[Tatjana Bordukalo Nikšić · Rating 5 out of 5]

Sjajan roman, pisan prvenstveno za tinejdžere, ali u njemu bez problema mogu uživati i stariji čitatelji. Roman za mlade koji ne vrijeđa inteligenciju, koji pametno pristupa ozbiljnim temama, ali bez dociranja i uštogljenosti, uz dozu zdravog humora. Šteta što knjiga nije dostupna hrvatskoj čitateljskoj publici.

Update: knjigu je od 2024. moguće nabaviti i u Hrvatskoj, izdavač je Jesenski&Turk

[5rovsvet · Rating 5 out of 5]

Sigurno ste svi bar jednom videli reklamu na TVu, internetu ili čuli na radiju, ili videli u gradu bilbord sa najavom filma Leto kada sam naučila da letim. U vreme kada se prikazivao u bioskopima bio sam prehlađen i nisam smatrao da je okej da idem takav u bioskop, pa sam čekao da me prehlada prođe. Međutim, kad je prehlada prošla završilo se prikazivanje u bioskopu, tako da film nisam pogledao.

Znao sam da postoji i roman po kom je film snimljen, ali nekako mi nije bio na listi prioriteta. Ranije sam već pročitao jedno delo Jasminke Petrović – Sve je u redu. I ako je suditi po tom delu, znao sam da me očekuje jedna topla priča. Tako da je želja da pročitam ovaj roman ostala tu negde na pameti. Sve dok pre neki dan slučajno u školskoj biblioteci nisam video baš ovaj roman na stolu i odmah sam ga uzeo!

Leto kada sam na učila da letim je relativno kraća priča u odnosu na one kakve sam navikao da čitam. I ako je kraća, nije nimalo manje vredna. Zapravo, u tih stopedesetak stranica je spakovano puno emocija, misli i razgovora koje pokreću i razmišljanje u nama. Oni koji su gledali film već znaju gde se odvija radnja i ko su glavni likovi. Oni koji nisu gledali po izdvojenim citatima će zaključiti o lokaciji radnje.

Meni je ovaj roman toliko prijao ovih dana, posebno što su ovi dani bili sunčani. Nisu bili letnji ali su odavali taj utisak leta i sunca. Iz stranica se isijavao taj osećaj mora i blagog povetarca, one letnje vreve i mirisa soli. Toliko su mi prijali ti opisi da sam poželeo da ove godine odem na Hvar. A pre toga se nadam da ću pogledati i istoimeni film.

Unuka nam u nekoj vrsti dnevnika prepričava svoje dane uveče kad legne u krevet. Otišla je sa bakom kod bakine rođene sestre na Hvar. Sofija sa jednom babom i jednom nonom ona provodi dane. Ti dani, naravno, bivaju dosadni. Jer pobogu, kome je super da je sa babom na letovanju dok mu je celo društvo svuda po malo. Ipak, leto iz tog dosadnog postaje veoma zanimljivo. I najlepši deo tog obrta zapravo nije ono što sam pomislio da jeste. Ovo nije klasična tinejdž pričica kako se mlada devojčica zaljubi u momka na moru. Ova priča je mnogo više od toga!

Tema koju deca možda neće baš u potpunosti razumeti se tiče odnosa Luka dide i babe. A to je bolna tema koja se tiče raspada Jugoslavije i svega što je taj raspad pratio. Nemam nameru i ne želim da zadirem u politiku, niti da biram stranu i/ili okrivljujem onu drugu. Ono što želim da kažem je da mi je drago da je, što se tog dela tiče, ovo roman koji zagovara pomirenje. Dobar deo romana je i napisan na bodulskom jeziku (tako bar piše u romanu, nadam se da nisam pogrešio). Baš je nekoliko citata izdvojeno a koji se tiču te teme. A opet, mogu se posmatrati i mnogo šire.

Ovo možda nije roman koji će pomeriti planine, ali će vas dirnuti u srce. Priznajem, na nekoliko mesta su mi oči zasuzile. A onda brzo i nestajale, jer Sofijina baba je jedna živahna žena pored koje nemate mira. Čak ni kao običan čitalac. I stvarno se radujem gledanju filma, jer želim da vidim da li je ovako sjajan kao i ova knjiga.

Dok čitam ovu knjigu, čini mi se da postajem pametnija i bolja osoba.

Ja san volila Jugoslaviju. Ajme, kako je to bila lipa zemlja! Al’ nekomu nije odgovaralo ća smo različiti a složni, pa su nas posvađali. Danas se daju veliki šoldi za objasnit šta je to multikulturalnost i tolerancija, a mi smo tako živili, svi skupa…

Ja ni sad nikog ne pitan ni ko je ni odakle je. Za mene ima samo dvi kategorije – il’ si čovik il’ si govno.

Srbi su vikali hleb, Hrvati kruh i svako je mislia da je baš on u pravu i da je boji od onog drugog i da zaslužuje veći dio...

Važnije je da ti voliš jednog čovika, čak i kad jubav nije uzvraćena, nego da tebe voli cili svit.

Cvit se suši kad nema vode, a čovek kad nema jubavi. Ćerce moja, uvik biraj jubav. Uvik.

★ Za izdvojene citate i više detalja posetite blog Petrov svet
★ Možete me pratiti i na Instagram stranici

[Biljana · Rating 5 out of 5]

Ljeto je.
Za neke najljepše godišnje doba, za druge najgore.
Najgore, pogotovo ako si tinejdžer i ako ideš na more sa babom.
I tako počinje avantura.
Tako počinje suočavanje sa samim sobom, sa društvom i društvenim mrežama, pubertetom, porodicom i rodbinom, dešavanjima iz prošlosti, miševima na tavanu, simpatijom i babom koja hrče.

Ova čarobna knjiga u sebi nosi miris mora, srdela i svježeg hljeba.

Za tinejdžere (posebno introvertne) ovo je čisto blago koje mogu staviti u ruksak, a za sve nas starije ovo je teleport do raspusta, bez obzira da li smo putovali ili ne.

Kada nema nikoga oko vas da vam kaže kako je u redu imati vrijeme za sebe, da loši periodi završe i da donose to preko potrebno iskustvo, da je neophodno preispitivati svoje i tuđe postupke gledajući u tamu plafona, da kraj svijeta nije uvijek ono što mislimo da jeste - tu je Leto kada sam naučila da letim, da ukaže na sve to i još više.
Da nasmije do suza, da se preselimo u novi, primorski svijet, i na kraju, da sami naučimo da letimo, jer od nekih knjiga rastu krila, a jedna od njih je upravo ova.

P.S. Posebnih 5 zvjezdica ide na račun predivne naslovne iliustracije Boba Živkovića.

[Sugar Pill · Rating 5 out of 5]

Jasminka Petrović je s razlogom jedna od mojih omiljenih autorki još od detinjstva i zbog toga pokušavam da privolim i mlađe naraštaje da čitaju i zavole njena dela.

Odlazak na more na raspustu zvuči kao sjajna ideja. Ali kada je u pitanju odlazak s bakom i to i posetu drugoj baki, to baš ume da zvuči kao definicija smaranja. Tako Sofija, dok je na Hvaru, razmišlja o tome kako je njenom bratu sa društvom na Srebrnom jezeru, kako je drugarici u Grčkoj ili drugu u Nišu... Pa čak i bleja u školskom s drugaricama koje nisu otputovale na raspust zvuči bolje nego spavanje u sobi sa babom koja hrče.

A kada se sve dešava na Hvaru, gde ne poznaješ nikog i ne razumeš neke reči i običaje, pa ni zašto tvoja baka plače pri susretu sa sestrom, letovanje počinje da liči na košmar.

Glavna junakinja Sofija povlači se u knjige, muziku i sanjarenje u nadi da će joj tako brže proći vreme. Ona svako veče sanja da leti kao Atrej iz beskrajne priče koju čita i na taj način brži od stvarnosti u kojoj letuje sa dve babe, a njena simpatija je na letovanju našla devojku.

Sofija ni ne shvata da je upravo to leto tokom kog će poleteti. Da su ti dani početak njenog odrastanja.

Ona otkriva nedaće rata i način na koji je on rasturio porodice. Shvata da nekad sa rođacima koje si tek upoznao možeš da podeliš sve. Ona uči d aje lako zaljubiti se ponovo i da na mesto iz kog si želeo da pobegneš možeš d apoželiš da se ponovo vratiš.

Likovi Jasminka Petrović su autentični i živopisni. Oni prikazuju realna iskustva. Njeno pisanje u samo par stranica može da vas nasmeje i rasplače.

Ona u ovom romanu pruža pogled na posledice prethodnih decenija iz perspektive današnje generacije mladih, ali istovremeno se bavi i univerzalnim temama odrastanja, prijateljstva i porodice.

Ono što je takođe deo knjige je, a pravo je blago, je niz pitanja Ana njenom samom kraju na koja mladi čitaoci treba da odgovore. Promišljanje o tim pitanjima sigurno će im dati posebnu perspektivu o pročitanom, ali i o samom životu.

[Jovana · Rating 4 out of 5]

*4,5
Kratka, divna knjižica, koja me je ubacila u letnje raspoloženje i od koje sam se smešila još sat vremena nakon čitanja. Divni likovi, gusta radnja, puno emocija i blaga avantura (pretežno unutrašnja). Preporuka ako želite da se vratite u početak tinejdžerskih godina i motivišete sebe da budete lepše raspoloženi na letovanju/leto. Meni je uspelo :D
Takođe, prisutnost porodice (one šire) i moderne istorije je značajno unikatna.

[Dacko]

Meni se dopala i lako mogu da zamislim da će nekoj tinejdžerki ova knjiga značiti koliko je meni u tim godinama značila 'Prva ljubav' Beverli Kliri iz edicije Plava ptica, s tim što je Jasminka još neuporedivo duhovitija. Moj klinac i dalje čita, malo ga koče dalmatinski izrazi, ali napreduje, te glasno kikotanje i dalje u ravnomernim razmacima dopire iz kupatila, što je, zna se, najbolje mesto za čitanje u kući.

Epilog: Postideo se što su mu oči nekoliko puta zasuzile, utešilo ga je kad je čuo da ni ja nisam bila čvršća, knjigu ocenio čistom peticom, a meni povremeno kaže 'mama, baš si smišna'.

[Puella Sole · Rating 4 out of 5]

E ovo je jedna baš simpatična knjiga. O čemu? O moru, Hvaru, djetinjstvu i odrastanju, bakama, porodici, prijateljima, ljubavi, smrti, upoznavanju, strahovima, sumnjama, neznanju i o čemu već ne. Pitka do krajnjih granica, ja sam je uzela u ruke i nisam je ispuštala dok nisam došla do kraja. Jedna od zanimljivijih stvari svakako mi je bilo to vrlo uspješno (barem je meni tako izgledalo) kombinovanje na prvi pogled banalnih stvari (tipičnih tinejdžerskih problema, koji njima u tom trenutku izgledaju kao sve samo ne kao nešto banalno) i nekih vrlo ozbiljnih tema (od prihvatanja i pronalaženja sebe te identifikovanja sebe u grupi/zajednici do nekih društvenih pitanja i osvrta na ratna dešavanja). Vrlo lijepo.

[Marijana☕✨ · Rating 4 out of 5]

Toliko dugo mi je bila na listi i uvek sam imala bojazan da je skroz dečija i da mi se neće svideti, ali drago mi je što nisam bila u pravu. Kada je knjiga kvalitetna, može da bude za sve uzraste.
Žao mi je što nije bila napisana ranije, kad sam išla u osnovnu i imala iste probleme i slična razmišljanja kao Sofija. Ova knjiga zaslužuje da je uvrste u lektiru, a svako leto može da bude baš ono kada ćemo naučiti da letimo, koliko god godina imali. 💛💙

[Aleksandar Gubaš · Rating 5 out of 5]

Vrlo emotivno mediteransko bunilo beogradske tinejdžerke naduvane lavandom. Najbolji roman Jasminke Petrović.

[Jelena Milošević · Rating 5 out of 5]

Za vreme raspusta, nek' svako zna,
Sofija sa babom ide na Hvar.
Ne znajući šta je tamo čeka,
Znatiželjno pristade na put, bez izuzetka.
No, niko ne zna Sofijine muke,
Šta će ona tamo bez svog društva i brata Luke?
Kako će na Hvaru provoditi vreme,
Dok talasi zapljuskuju bele morske stene?
Da li je doživljaj peti se na Starog grada kule
I non stop jesti nonine i babine fritule?
Kako pregurati čitav dan na moru
Sa babom i nona Lucom u razgovoru?
Da li su sunce i duge večeri ovog leta
Zabavnije od društvenih mreža i interneta?

Otkrijte kako je Sofija naučila da "leti"
I šta joj je sve bilo na pameti.
Kako je naučila nove dalmatinske reči
I kako dobru zabavu ništa nije moglo da joj spreči.
Kako treba sanjati bez konca i kraja,
Jer dobri snovi kad tad postanu java.
Plakaćete i smejati se sa njom u isto vreme,
Ovo je knjiška ljubav koja rasteruje teške teme i večite dileme.

[Miloš Živković · Rating 5 out of 5]

Knjiga o ratu u bivšoj Jugoslaviji za decu? Moguće je napisati i to vrlo dobro. Nema propagande, sve angažovane teme (čak i one koje upućuju na našu savremenost) su tu ali prirodno izlaze iz teksta. Vrlo duhovito napisano, romanom pleni lik none Lucije. Svi "bablji" momenti su me otopili. Sofijina introspekcija i psihološke protivrečenosti takođe su me oduševili. Pet zvezdica nisam dao jedino zato što slabo poznajem "književnost za decu i omladinu" pa nisam previše siguran u svoj sud, drugi će to reći bolje... ma %721354 to, dao sam ipak pet zvezdica...

[Sara✨ · Rating 3 out of 5]

Ovo je omiljena knjiga moje (za koji dan ) šesaestogodišnje sestre. Zakoračiti u svet koji je savršen kreiran za moju mlađu sestru bilo je čudno, Maša i ja smo po svemu drugačije tako nije ni čudo što kad se setim sebe u njenim godinama pomislim da meni verovatno ne bi bilo preterano zanimljivo, ipak bilo je lepo vratiti se u te neke godine i ovo je lepa avantura koju ne žalim što sam pročitala.

[Aljoša · Rating 4 out of 5]

Mnogo mi se sviđa ovaj dijalekat na kom se priča (izgleda se zove bodulski, ja mislio dalmatinski) i baš sam uživao. Takođe, ovo je jedan od retkih slučajeva gde mi je film bio bolji od knjige, drago mi je što su tamo dodali neke stvari, ovde se sve činilo previše kratko. Mada, da sam prvo pročitao knjigu, verovatno bih imao drugačije mišljenje. U svakom slučaju, knjiga, kao i film, bave se istim Sofijinim razmišljanjima i problemima. I svakako se slažem da bi bilo lepo da su naše generacije imale ovakvu knjigu, koja je sada, koliko sam shvatio, jedna od izbornih lektira u sedmom razredu.

[Nicole Nikolova · Rating 3 out of 5]

Имам книгата “Лятото, когато се научих да летя” на Ясминка Петрович още от миналия септември, но бях убедена, че трябва да изчакам началото на следващото лято, за да я прочета. И макар че в действителност може да пасне и на останалите сезони, много, много пасва на лятото. 


Защото тийнейджърката София от Сърбия отива да прекара част от лятната ваканция с баба си в Хърватия, в къщата на сестра й близо до морето. Момичето е по-скоро със смесени чувства, а още с тръгването на автобуса съжалява, че й се налага да търпи това - баба й си вади огромна истинска възглавница, а после я кани да си хапне и кисело мляко. Ама че срам! 


София е недоволна и когато пристига в Хърватия. Къщата е малка, вечер е пълно с комари и разни други гадинки, пъплещи из къщата, адски горещо е и освен това трябва да спи на едно легло с баба си, която хърка оглушително и реално… не може да спи. 


Всъщност, книгата е написана под формата на дневник от всичките 21 нощи, през които момичето не може да спи и си припомня и разказва какво се е случило през деня. 


Постепенно София вижда, че не всичко, което й се случва, е пълна скука. С двете баби понякога много се забавляват. Друг път много се карат. Напълно шокиращо, разбира, че има роднини там, и братовчеди на нейната възраст. И едно очарователно куче. А и едно момче се появява… момче, с което едва говорят общ език, но пък за младежките влюбвания рядко има граници. 


И така, докато се отпуска на това ново място, на София й се налага да преживее и една загуба… Но тази загуба, в действителност, й помага да открие много повече. И да се научи как да лети. 


Много подходящо четиво за лятната ваканция за деца над 12 години. Особено пък за такива, на които им предстои да бъдат “заточени” някъде, където не са очаровани да бъдат. Ще видят, че дори в ситуации, които мислят за досадни, могат да намерят и положителни моменти. А и, кой знае, една такава ваканция може да ги доведе до неочаквани разкрития. 

***
Всички мои ревюта четете в блога Catwolf's Writings.

[Meteori · Rating 5 out of 5]

Pogledala sam film ne znajući da postoji knjiga. Uostalom, više volim prvo pogledati film pa tek onda pročitati knjigu jer se često razočaram ako je slučaj obrnut.
Likovima iz knjige sam davala oblike glumaca. Jako mi se svidjela priča. I Sofija kao djevojčica - zbunjena, stidljiva neinformisana... Učinila je da letim zajedno s njom i da uživam u svakom njenom zamahu krila.

[tamara · Rating 5 out of 5]

malo mi je žao što sam bila samo maaaalo starija od ciljne grupe kada je ova knjiga izašla, ali izgleda da je za mene leto kad punim 26 godina pravi trenutak da pročitam ovu knjigu.

prevazilazi granice, predivno napisana, predivni detalji, predivni likovi, hvala jasminki petrović na ovako autentičnom izrazu. sve reference pucaju tačno u centar. raduje i boli odrastanje.

naučićemo da letimo, nećemo ni primetiti kad, samo ćemo videti svet iz vazduha i shvatiti da su stvari drugačije.

[Nadja · Rating 5 out of 5]

Najlepše ❤️

[Марија · Rating 5 out of 5]

Baba hrče. ❤️

[Maja · Rating 4 out of 5]

Trying to read more often in Serbia but it takes me much longer. 😢

My teenage self would adore this book. 😄 It felt like reading my diary from when I was 13/14. 😄 The language, the setting, the stories take me back to my teen days.

This book deals with the classic teenage topics and more. Stories from Hvar- the differences in language, but similarities in the way of thinking in mindset are present. It puts people and family in the center of the human experience.

[Dunja Nikolić · Rating 5 out of 5]

OVO JE NAJBOLJA KNJIGA KOJU SAM ČITALA DO SAD...U OVOJ KNJIZI SU NA SIMPATICAN NACIN OPISANI PROBLEMI JEDNE TINEJDŽERKE KADA ODE IZ BEOGRADA NA HVAR I ONDA U BEOGRADU SE DEŠAVAJU SVI DOGAĐAJI I ONA IH PROPUŠTA.ALI NA HVARU STICE USPOMENE ZA CEO ŽIVOT🥰😍😍🥰🥰

[Stoya · Rating 2 out of 5]

read this in a day...

[Nikola Stanković · Rating 5 out of 5]

Jasminka Petrović mi je od malih nogu jedan od omiljenih pisaca - uz „Bonton“ i „Školu“ odrasao sam i naučio prve lekcije o životu i smehu. Ne smemo zaboraviti izdavača koji je prepoznao - Kreativni Centar, hvala! Zato sam sa posebnom toplinom uzeo u ruke i „Leto kada sam naučila da letim“. Ovo je roman koji osvajа nežnošću i jednostavnošću, a opet duboko dira: more, leto, baka, Nona, prijateljstva i prve simpatije utkane su u priču o odrastanju i pronalaženju sebe. To je knjiga koja vraća u detinjstvo i podseća nas na ono jedno leto koje zauvek nosimo u srcu.

Nakon knjige pogledajte film, sjajan je takođe 🙂

[Tara Djukic · Rating 3 out of 5]

Letenje je nekome beg, a nekome radost. Svi mi iznalazimo razne načine da u izazovnim trenucima i situacijama nadjemo mir, sreću, predah. To je potreba, nije ništa neobično, strašno. Odvojiti se od sebe i pogledati stvari iz drugog ugla.

[Ivana Marković · Rating 5 out of 5]

Ulaznica za putovanje na širokom spektru emocija.