Seljačka buna

by August Šenoa

Šenoin povijesni roman Seljačka buna je vjerna rekonstrukcija glasovitog ustanka hrvatskih seljaka 1573. godine i svih događaja koji su mu prethodili. U središtu piščeva zanimanja je sukob plemenitaša Franje Tahija i Uršule Heningove oko vlasništva nad imanjima Susjedgrad i Stubica, koji je prouzročio jednu od najtragičnijih epizoda u hrvatskoj povijesti, a sve u sjeni neprestane turske opasnosti.

Genres: Classics, Fiction, Historical Fiction, Read For School

307 pages, Hardcover

First published January 1, 1877

About the author

August Šenoa was a Croatian novelist, critic, editor, poet, and dramatist.

He was a transitional figure, who helped bring Croatian literature from Romanticism to Realism and introduced the historical novel to Croatia. He wrote more than ten novels, among which the most notable are:

Zlatarovo zlato (Goldsmith's gold; 1871)
Čuvaj se senjske ruke (Pirates of Senj; 1876)
Seljačka buna (Peasants' revolt; 1877)
Diogenes (1878)
Šenoa was also the author of the popular patriotic song "Živila Hrvatska".

He was born in Zagreb, then part of the Habsburg Empire, into a family of Czech-German origin. His surname was originally spelled Schönoa. He studied law in Prague. He also lived in Vienna for a while, but returned to Zagreb in 1866. From 1874 to 1881, Šenoa edited the literary journal Vijenac ("Wreath").

In 1880, he helped the victims of the Great Zagreb Earthquake, only to pick up pneumonia in the process. Despite the sickness, he didn't give up writing his last novel, "Kletva".
He died in 1881, at the age of 43.

In his novels, he fused the national romanticism characterized by buoyant and inventive language with realist depiction of the growth of petite bourgeois class.

This "father of Croatian novel" (and modern national literature) is at best in his mass Cecildemillean scenes and poetic description of oppressed Croatian peasantry, nobility struggling against foreign rule (Venetians, Austrians/Germans and Hungarians) and romanticised period from the 15th to the 18th century. It has become a commonplace phrase that "Šenoa created the Croatian reading public", especially by writing in a popular style.

Reviews

[Jovan Autonomašević · Rating 5 out of 5]

This book had been sitting on my shelf for a few years, and I finally got round to reading it. My first impression was of a 19th-century romanticised adventure, in the style of Robert Louis Stephenson. But the more I read of it, the more I began to realise it is an important historic document. It tells the story of the peasants' revolt against the Hungarian aristocracy in Croatia and Slovenia in the 16th century. It is incredibly compact, and the level of detail is astounding. It is also a ripping yarn, that keeps the reader on tenterhooks, and engages him or her on a personal, emotional level. Especially when the cruel violence meted out on the peasants is described. At the back of the book is a very useful section on the author and the book. It was written at a time of national renaissance in Croatia, and the author was one of the pioneers of literature in Croatian (as opposed to German or Hungarian). He was also a government official, which allowed him access to public records, such that he was able to research the event exhaustively. The book has been described as a "historical monograph in the form of a novel", and I can only agree with that conclusion. But beyond that, it is a call to national resistance against foreign imperialism. A great read.

[Bruno · Rating 5 out of 5]

CRO/ENG
Nakon dulje odsutnosti i odgledane filmske adaptacije iz 1975. godine, red je da se osvrnem na jedan od meni najdražih romana iz hrvatske književnosti. Nakon probijanja leda sa ''Zlatarevim zlatom'', Šenoa se upustio u ambiciozni projekt da jedan prašnjavi dokument iskoristi kao jezgru za nešto što će se pretvoriti u značajan povijesni događaj i stvoriti junaka, nalik William Wallace-u (pogledao sam ''Hrabro srce'' nekoliko puta i odličan je, a izmišljeni elementi u filmu mi ne smetaju). Dok su razmirice između Uršule Heningovice i Franje Tahija oko spornih posjeda povod za početak radnje, glavni fokus je na seljacima koji rade na njihovim imanjima i u tome leži emotivni naboj i suosjećanje sa ljudima protiv nepravde, dok ih plemići drže kao vlastitu imovinu, sa kojom mogu raditi što žele. Scene u nekim poglavljima su šokantne za pročitati i pravo je čudo da su izdržali koliko su mogli, dok se nije sve nakupilo u njima i odlučili upustiti se u borbu za seljačku pravicu. Dok su od nekih velikaša dobili neslužbenu potporu (nešto novca, oružja i streljiva), njihov glavni oslonac je Matija Gubec koji im je sve: vođa (iako se ne želi deklarirati kao kralj), suborac, prijatelj i obitelj. Da ne duljim, svakomu, koga zanimaju povijesne tematike, toplo preporučujem ovo djelo jer se sve što sam napisao ne može mjeriti sa onime što ono nudi. Ja sam ga pročitao već dva puta i sigurno ću ga ponovno, kada dođe vrijeme za djela Augusta Šenoe.

After a long absence and viewed movie adaptation from 1975, it's time to take a look on one of my favorite novels from Croatian literature. After breaking the ice with ''The Goldsmith's Treasure'', Senoa traversed into an ambitious project use one dusty document as a basis for something that's gonna turn into a significant historical event and make a hero, like William Wallace (I've watched ''Braveheart'' a few times and it's amazing, and I don't mind the fictional elements in the movie). While the squabelling between Ursula of Heningovica and Franz Tahi over disputable land states are the reason at the beginning, the main focus is on the peasants who work on their properties and this is where the emotional charge and compassion with the people against the injustice lays, while the nobles treat them like their own property, with whom they can do as they wish. The scenes in some chapters are shocking to read and it's a miracle that they were able to hold as long as possible, before everything within them boiled and decided to engage into a battle for peasant's justice. While they've received an unofficial support by some nobles (some money, weapon and ammunition), their main bedrock is Matija Gubec who is everything to them: a leader (who doesn't wish to declare himself a king), compatriot, friend and family. So I don't prolong this review, to anyone, who's a interested in historical themes, I warmly recommend this work because nothing that I've written can be compared with that which offers. I already read it two times and surely will do so again, when the time comes for the works by August Senoa.

[Valentina Markasović · Rating 4 out of 5]

why he hate women tho

[Nataša · Rating 4 out of 5]

Ovu sam knjigu ponela na stvarni put kroz Hrvatsku do Banjaluke (ne znajući da su neki junaci baš u njoj utamničeni), a svako poglavlje vodilo me je u drugi kraj sa novim likovima. Tipskim, svakako; nakon svakog istorijskog romana shvatim da se ništa promenilo nije - isti se tipovi javljaju. Još jedan nepromenjeni junak je Sava, sa svojim obalama tako detaljno i živo data, da nijedan opis nisam preletela. Pozitivnom utisku doprinosi i lepota jezika.

[Ivan · Rating 2 out of 5]

Stvari koje sam očekivao i prije samog iščitavanja Seljačke bune: crno -bijela karakterizaciju koja eskalira kod protagonista i antagonista, fatalne ljubavi, patetičnost, konstantne identične opise krajolika i početke poglavlja, naivnost, romantičarske zanose, klišeje, facepalmove, nepotrebnu katalogizaciju, mislin, čovik ima poimence nabrojanih likova u romanu otprilike kao i George R. R. Martin-- i sve sam to od Šenoa i dobio. No ipak moram priznati da mi, uz sve te negativne strane i posljedice, nije bio problem završiti ovu lektiru, jer Šenoa ima jednostavan, pa čak i ugodan stil koji omogućuje lagan prolazak kroz ovo djelo. Definitivno plus i za trud oko studioznog pristupa povijesnih podataka i pretakanja istih u priču, pričama koje ne sadrže neku veliku dubinu, no ipak ni uz sve ove nedostatke, ne zamaraju i ne opterećuju čitatelja.
Zamalo trica.

[Andrija Balunović · Rating 3 out of 5]

Ovaj roman, jedan od mnogih Šenoinih povijesnih romana, daje opsežan prikaz Hrvatske u 16. stoljeću, te uspješnom mješavinom povijesnih i fiktivnih ličnosti zabavit će ljubitelje povijesti.
Ipak, pomalo trivijalni likovi spletkara i općepoznata tema djela mogla bi izazvati dosadu te značajno usporiti čitanje pošto je kraj poznat većini čitatelja hrvatskoga govornog područja.

[Knjigastična · Rating 4 out of 5]

Četvorka jer ne volim nesretne ljubavi i smrt heroja 😅 inače je ovo odlična knjiga svakome tko može izaći na kraj sa starohrvatskim jezikom, ja sam uspjela i ponosna sam na sebe zbog toga. Uvijek potičem ljude da čitaju i vraćaju se klasicima jer ovo ima i povijesno uporište, opisuje pravu seljačku bunu 1573. iz nešto drukčijeg ugla.

August Šenoa (1838. - 1881.) je jedno od najvećih imena hrvatske književnosti i najutjecajniji hrvatski književnik iz 19. stoljeća. Šenoa je prvi pravi hrvatski pisac romana i proze. Za vrijeme njegova stvaranja kažemo da je postojalo doba protorealizma koje se još naziva i Šenoino doba.
Rođen je u Zagrebu. Kad je imao 10 godina, umrla mu je majka. Studirao je pravo u Pragu, no nikad ga nije završio. Radio je kao gradski bilježnik, ravnatelj Hrvatskog zemaljskog kazališta, dramaturg, zagrebački gradonačelnik, prevoditelj (engleski, njemački, češki i francuski), urednik časopisa Vijenac, novinar, kazališni kritičar...
Umro je od upale pluća nakon što je pomagao unesrećenima nakon Velikog potresa 1880. Ovakvi gradonačelnici nama trebaju 👏 koji će biti u službi naroda.
Najpoznatija djela: Zlatarovo zlato, Seljačka buna, Prosjak Luka, Prijan Lovro, Čuvaj se senjske ruke...
Oženio se 1868. Slavom Ištvanić, turopoljskom plemkinjom. Zaljubili su se na prvi pogled, no nije dobio blagoslov njezina oca sve dok nije našao posao gradskog vijećnika. Bili su u braku 13 godina do njegove smrti i imali šestoro djece od kojih je troje umrlo u ranijoj dobi. Slava mu je ostala vjerna sve do svoje smrti u 94. godini života. ❤

Seljačka buna je povijesni roman, a radnja započinje 1564.
Obitelj Hening i Bator dijele popola vlasništvo nad velikim imanjima Susjedgrad i Stubica, u blizini Zagreba. Andrija Bator šalje svog izaslanika Pallfyja da utanači novi dogovor s Uršulom Hening koji se tiče popisivanja sve imovine i upravljanja pojedinim imanjem, no taj dogovor je zapravo distrakcija. Ono što Bator zapravo dogovara preko Pallfyja je prodaja svog i njezinog dijela imanja Franji Tahiju.
Uršula Hening je bila naglo izbačena sa svojim kćerima iz njihove djedovine, a Tahi je došao na njezino mjesto. Heningovica odmah odlazi do bana Petra Erdödyja tražiti pravdu i kaznu za njega, no ban odbija reagirati.
Obje strane se zaklinju na rat.
Stjepko Gregorijanac, Uršulin zet, odlazi k Matiji Gupcu koji je najmudriji kmet na području Susjedgrada i Stubice. Potrebno je uvjeriti druge kmetove i seljake da se pobune protiv Tahija kod bana, a to neće biti teško jer ih Tahi ugnjetava i nasilno regrutira njihove seljačke sinove za rat protiv Turaka, uključujući i njegova nećaka Đuru Mogaića koji je zaručen i treba se vjenčati s Janom.
Franjo Tahi odbija priznati da drži Đuru zatočenog, no mudar Mate Gubec njemu napravi zamku i tako sazna za Tahijeve laži, ali svi mladići su potjerani na put...

"Čija je ona krv, što poput noćne rose dršće na travi ? Naša.
Čije su blijede one lešine, kojih se krvavom kosom poigrava noćni vjetar, kojim se mjesečina lijeska u staklenim očima ? Naše.
Čije je ono crno garište, gdje je pod pepelom zakopana sreća jednog cijelog života ? Naše.
Čiji je onaj krvavi mač, koji u travi blisiče ? Naš.
A čije je ovo cijelo prokletstvo ? Naše."

[Tina · Rating 3 out of 5]

Fine, I guess.

[Filip · Rating 4 out of 5]

Uvijek sam volio Šenoinu Seljačku bunu kao klinac, sad kada sam stariji vidim da nije baš savršena lektira. Ima mana kao na primjer slaba karakterizacija likova i poneki predigi, dosadni dijelovi ali generalno i dalje ju preporučujem za sve koje vole povijesne romane bazirane na stvarnim događajima!

[majstoricamagije · Rating 2 out of 5]

Here is the problem of our artists: they obey the interests of those in power, not caring too much for the artistic value, and the result is a sort of ready-made art.

[M · Rating 4 out of 5]

Nekome kome tematika povijesti sjeverne Hrvatske u 16. stoljeću nije zanimljiva, vjerojatno neće biti ni ovaj roman. Likovi su romantizirani i njihove motivacije su crno-bijele, tako da nedostaje određena dubina koja bi cijelo djelo učinila kompleksnijim i zanimljivijim.

S druge strane, "Seljačka buna" je primarno povijesni roman i kao takvog ga treba čitati. Za potpuno razumijevanje romana, nije potrebno samo poznavati okvirnu povijest iz vremena radnje romana, već i povijesni kontekst u kojemu je Šenoa pisao ovo djelo. Može se reći da je primarni cilj romana bio dizanje hrvatske nacionalne svijesti i tu je zadaću Šenoa ispunio.

Radnju romana nije teško pratiti, iako se odvija na velikom broju lokacija i uz veliki broj likova. Poglavalja su u pravilu kratka, što olakšava čitanje. Iako je radnja smještena u davnu povijest, tematika unutarnjih sukoba među vladajućima, patnje koju ti sukobi stvaraju najslabijima te vanjskih interesa koji pritišću aktualna je bila u Šenoino vrijeme, a moglo bi se reći i danas.

U svakom slučaju, mislim da se isplati pročitati ovaj utjecajni roman. Ne toliko zbog književne vrijednosti, koliko zbog one povijesne.

[Željen · Rating 4 out of 5]

Malo sam subjektivan, ali jedva sam preživio prvih sto stranica. Da bi pročitao prvih sto mi je trebalo mjesec dana, a ostatak sam pročitao u tri dana. Šenoini pejzažni opisi ne mogu nadomjestiti nedostatak aktivnih elemenata, osim gospodske kuknjave i smicalica gospode - plemstva, iako postojala je određena draž čim se gospodski dogovori počinju ticati malog čovjeka - kmeta, seljaka, onog koji privređuje. Naravno, kad se sve zakuhalo, roman postaje ultra zanimljiv, štoviše, nerijetko i preslikovit te sigurno postoje čitatelji koji će se zgroziti nad nekim postupcima u knjizi.

[Eena · Rating 3 out of 5]

Poglavlja su kratka, tako da je lako za čitati. Sve počinje svadjom izmedju vlastele i dobar dio knjige govori o toj svadji.
Buna je zapravo obuhvaćena u zadnjim poglavljima i nekako kao da je Šenoa samo preletio preko nje (vjerojatno nije imao previše povjesnih izvora da bi napisao štogod više o seljacima - Pobjednici pišu povijest).
Zapravo mi je taj dio o samoj buni bio najdosadniji, zbog toga jer se ugl priča sad su ovdje, sad su tamo, pa će ići ondje. To mi je malo zbunjujuće bilo za pratiti, ali svidja mi se opis zadnje bitke. Razočaralo me to što se jako malo spominje konačna sudbina Gupca. Samo u par crtica, ono što je svima opće poznato, očekivala sam više.

[Matej · Rating 5 out of 5]

i ovo je peak bmk

[Patricija · Rating 5 out of 5]

Knjiga koja je ostavila dubok trag. Još dugo vremena nakon čitanja našla sam se razmišljati o njoj. Definitvno moj najdraži Šenoin roman.