Autor romana Ukus straha, Boja straha i Rizničar tajni
Neke uspavanke predvorje su najstrašnijih snova...
Treća knjiga serijala Hronike straha
Koliko smo spremni da praštamo kada nas povrede naši najmiliji?
Godine 2010., negde u Srbiji, jedan jezivi običaj zauvek je obeležio dvoje dece i njihove porodice. Iako su dečak i devojčica prkosili sudbini, godine su prolazile, a okolnosti u kojima su živeli postajale su sve mračnije. Petnaest godina kasnije, u Beogradu je ubijena supruga bogatog biznismena. Na mestu zločina nađen je razbijeni mobilni telefon žrtve sa nekoliko SMS poruka. Među njima se nalazio i audio-zapis koji je zvučao kao morbidna uspavanka.
Zvuk straha je novi nastavak serijala Hronike straha, u kojem se istraga oslanja na metode profajlinga FBI-ja i formulu legendarnog Džona Daglasa: zašto + kako = ko.
„Uvek sam bio ljubitelj žanra, i u filmu i u književnosti. Ipak, triler mi nikada nije bio u fokusu. Nakon čitanja prve tri knjige iz Zoranovog serijala Hronike straha, spreman sam da preispitam tu svoju odluku!“
– Srđan Dragojević, režiser i pisac
„Petrović piše stilski izbrušeno, napeto i filmski, sa retkom veštinom da poznavanje forenzičke psihologije i porodične dinamike poveže sa kriminalističkim zapletom. Tako, krivica, strah, ljubav, opsesija i mnogi drugi motivi ljudskog ponašanja, kod likova u romanu nalaze svoj osobeni izraz. Zvuk straha je krimi-triler, koji ujedno predstavlja mračnu psihološku studiju o tome šta je sve spreman da uradi čovek oblikovan traumom.“
– Dr Dag Kolarević, profesor psihologije kriminala i kriminalističkog profilisanja
„Hronike straha Zorana Petrovića postaju sve intrigantnije i psihološki kompleksnije. Radnja ovog dela motivisana uznemirujuće mračnim običajem utkanim u savremeno okruženje izvrsno podstiče emotivni naboj.“
Knjiga je u moje željne ruke došla prekjuče, na jednoj izuzetno uspešnoj književnoj večeri koja je bila maraton u predstavljanju više dela naših savremenih autora. Da se pohvalim, lično bogatstvo na policama se tada lepo uvećalo i razmišljala sam sa kojom da krenem, preskačući sve dotadašnje planove i rasporede za čitanje. Kako sam prilično pokisla te noći vraćajući se kući, želela sam da me nešto ušuška uz vreli čaj i ćebence i priznajem da ova nije bila u planu, ali u želji samo da zavirim na početak, jer su me prethodne dve iz ovog trilerskog serijala HRONIKE STRAHA držale na ivici neizvesnosti, nisam odolela da posle prve stranice okrenem drugu, pa sledeću....ostadoh do posle ponoći. Jutros u tramvaju sam završila i zaklopila korice, rastresena, zamalo da ne izađem na svojoj stanici, onako pod utiskom.
Nije ovo lagana tema, za trilere se zna da sadrže nasilje, istrage zločina, dramatične obrte i neusaglašene ljudske odnose. Strepela sam zbog najave da ima pedofilije i iskreno sam zahvalna autoru što je izbegao opise i sve nekako mekše uvio u opis starog običaja u nekim delovima sveta, pa i kod nas, u ruralnim i nerazvijenim sredinama, čak i danas. Ako on kaže da ima dokumentovanih slučajeva, verujem i tužna sam zbog toga, čak i razumem kakva strašna trauma može da se izrodi iz toga, što nije bilo lako ni pisati, ni čitati. Neće biti spojler da kratko opišem, jer to je sadržaj prvog poglavlja, i u nekoliko navrata se tokom čitanja vremenski vraćamo u tu godinu i još par posle nje, dok će petnaest godina kasnije, u sadašnjosti, početi da se nižu jezivi zločini koji u javnosti seju strah i grozu svojom morbidnošću. Te 2010.godine, jedna nesvakidašnja svadba, uprkos protivljenju popa i samih mladenaca, obavljena je između dece. Teška trauma maloletne, silovane mlade obojila je ovaj roman. Pravo prve bračne noći i svake sledeće, koristio je glava kuće i otac mladoženje, koji je vriske svoje mladenke slušao kroz zidove kuće, kao i svi ostali ukućani, nemi i ćutljivi. Ko je sve doprineo da se takvo šta desi u XXI veku? Bilo je tu još strašnijih događaja, ako ikako to možete i da zamislite, a oni su možda konačno i gurnuli dublje u tamu sve sudionike tog čina.
Kako radnja odmiče, i posle prvog ubistva, dolazi drugo, pa treće, dok policijska istraga prati više tragova, a psihološki profil se menja kako novi iskrsavaju, tandem istražitelja pokazuje zašto su najbolji u tome što rade. Napetost, frustracija i emotivno teška atmosfera prati moje čitanje do samog kraja. Ovo je odličan, sjajan psihotriler koji će zavarati i iskusne trileraše kada budu nagađali ko je izvršitelj zločina, jer iznenađenja vrebaju, neočekivana.
Verujem da bi naš autor bio dobar u kriminološkoj jedinici za bihejvioralno istraživanje ponašanja zločinaca, jer dobro profiliše karaktere svojih likova, čak su mi i njihovi unutrašnji monolozi uverljivi, a dijalozi realni, možete se potpuno uživeti u delo, nit je konstantno interesantna, bez pada u ritmu, izaziva vas da u dahu pročitate sve odjednom, jer morate da saznate kraj. Uuuf, kakav kraj!
Mnogo mi se dopada stil kojim književnik piše, i pored predivnih opisa prirode, pojava, zvuka, mirisa i boja, ne dozvoljava sebi ni u jednom momentu da izgubi pravac kuda treba da ide i ne rasplinjava radnju. Sjajno i iskusno, što mu se mora priznati. Knjigu preporučujem iskusnim trilerašima, kao i onima kojima to nije omiljeni žanr, jer će posle čitanja to verovatno postati. Vezaće vas za stolicu ili fotelju, uzbudljivo zaintrigirati percepciju na pročitano, videćete da nećete moći da odolite da ne ostanete do kraja uz ovu priču. Uživajte, evo ja jesam, i nestrpljivo čekam nove detektivske priče iz pera Zorana Petrovića, a znam da će me opet iznenaditi, jer mu nije stran i žanr istorije ili fantastike. Priuštite sebi ove HRONIKE STRAHA.
Књига, која ме је освојила и увукла у себе од прве реченице. Књига, коју нисам испустила из руке док је нисам прочитала. Књига због које сам задржавала дах и изоштравала чула. Препуна језе, препуна трагедије. Праћена врисцима и језивом мелодијом. Највећи страхови настају у дому у коме изгубиш сигурност и мир. Када те издају родитељи, они који би требали да те штите. Када те злоставља онај, којег си бирала за цео живот. Када дом и живот уместо топлине и љубави испуне страхови. Горе од тога је једино кад издаш саму себе. Када на лице ставиш маску од шминке и увежбани осмех, кад испод маркиране гардеробе сакриваш маснице. Када за новац и друштвени статус даш слободу, спокој, радост и душу. Вреди ли толико тај златни кавез? Да ли трагедија од жртве направи звер? Или су то породица, најближи и друштво, који окрећу главу јер није "њихов проблем" или оправдавају, заташкавају и минимализују страхоте породичног насиља? Ово је књига, која ме је сломила. Књига, која ме је подсетила, колико жена нажалост живи у кавезу. Данима пребирам по срцу и глави, имена оних које знам да су изабрале да ћуте, трпе. Пребирам све разговоре, које смо водиле, све покушаје да их уз потпуну подршку освестим и ишчупам из канџи страха. Јер највећи страх им је шта после? А сетим се и оних, које су на први знак, први наговештај буђења звери гласно рекле "НЕ!", окренуле леђа и храбро отишле у неизвесно сутра. Како и сам Zoran Petrovic каже у предговору, ово је његова најемотивнија књига у овом серијалу психолошких трилера. Мени и најјезивија. Константно сам била близу решења случаја. Али чак и када је име убице било откривено, нисам провалила нови, лажни идентитет. Нећу рећи узбудљива јер то није осећање које буди овај трилер. Напета, неизвесна, препуна акције и неочекиваних обрта. Волела бих да ништа од ових трагедија није истина, да се не дешавају у данашње време. Поготово злочин са почетка приче, за који сам мислила да је одавно изумро као обичај. П.С. Велико браво за коверту испод црне мантије од које се оглуви и ослепи и све оне обесне "Хаџи...".
vredno procitati knjigu, super misterija, lako i brzo se cita, veoma lepo napisano, nije bilo lako skontati ko je ko i sta je sta kraj mi se nije svideo, i cela prica mi je slabija nego prvi deo ovog serijala, volela bih da su teske scene malo teze i da su izazivale veci osecaj uznemirenosti kroz knjigu