Jump to ratings and reviews
Rate this book

Osmoknjižje Vaska Pope #8

Рез : песме [Rez : pesme]

Rate this book
Последња, осма збирка песама.

56 pages, Hardcover

First published January 1, 1981

6 people want to read

About the author

Vasko Popa

92 books65 followers
Popa was born in the village of Grebenac, Vojvodina, Serbia. After finishing high school, he enrolled as a student of the University of Belgrade Faculty of Philosophy. He continued his studies at the University of Bucharest and in Vienna. During World War II, he fought as a partisan and was imprisoned in a German concentration camp in Bečkerek (today Zrenjanin, Serbia).

After the war, in 1949, Popa graduated from the Romanic group of the Faculty of Philosophy at Belgrade University. He published his first poems in the magazines Književne novine (Literary Magazine) and the daily Borba (Struggle).

From 1954 until 1979 he was the editor of the publishing house Nolit. In 1953 he published his first major verse collection, Kora (Bark). His other important work included Nepočin-polje (No-Rest Field, 1956), Sporedno nebo (Secondary Heaven, 1968), Uspravna zemlja (Earth Erect, 1972), Vučja so (Wolf Salt, 1975), and Od zlata jabuka (Apple of Gold, 1978), an anthology of Serbian folk literature. His Collected Poems, 1943–1976, a compilation in English translation, appeared in 1978, with an introduction by the British poet Ted Hughes.

On May 29, 1972 Vasko Popa founded The Literary Municipality Vršac and originated a library of postcards, called Slobodno lišće (Free Leaves). In the same year, he was elected to become a member of the Serbian Academy of Sciences and Arts.

Vasko Popa is one of the founders of Vojvodina Academy of Sciences and Arts, established on December 14, 1979 in Novi Sad. He is the first laureate of the Branko’s award (Brankova nagrada) for poetry, established in honour of the poet Branko Radičević. In the year 1957 Popa received another award for poetry, Zmaj’s Award (Zmajeva nagrada), which honours the poet Jovan Jovanović Zmaj. In 1965 Popa received the Austrian state award for European literature. In 1976 he received the Branko Miljković poetry award, in 1978 the Yugoslav state AVNOJ Award, and in 1983 the literary award Skender Kulenović.

In 1995, the town of Vršac established a poetry award named after Vasko Popa. It is awarded annually for the best book of poetry published in Serbian language. The award ceremony is held on the day of Popa’s birthday, 29 June.

Vasko Popa died on January 5, 1991 in Belgrade and is buried in the Aisle of the Deserving Citizens in Belgrade’s New Cemetery.

Ratings & Reviews

What do you think?
Rate this book

Friends & Following

Create a free account to discover what your friends think of this book!

Community Reviews

5 stars
6 (31%)
4 stars
5 (26%)
3 stars
7 (36%)
2 stars
0 (0%)
1 star
1 (5%)
Displaying 1 of 1 review
Profile Image for Uroš Đurković.
914 reviews232 followers
June 25, 2024
Kladim se: pesme ove zbirke nisu prva asocijacija na Popu. To nije slučajno. Ovde je doslovce napravljen rez, a nekadašnja mistična neodređenost zamenjena je neobičnim okretanjem prema svetu, koje ponekad donosi i oštar društveni komentar. Metafore su jednostavnije, ali prodorne i često donose neudobnost, koja nije samo vezana za elemente pesničkog humora, već širi, poetičko-politički plan u globalnoj perspektivi. Između korica jedne knjige, nalaze se, tako i Južna Afrika i Priština, Skandinavija i Kina, Rumunija i Roterdam, Crna Gora, Meksiko i Tašmajdan; ali i radnik u fabrici koji, nakon pesničke večeri, izjavljuje da bi hartija pocrvenela, a zatim se i zapalila, ako bi sav svoj život pretočio u stihove. Može se ovde neko setiti Raičkovićevog Crnog Vladimira, ali ne mora, ključno je da je Popa pokušao, u svojoj poslednjoj zbirci, da iskorači iz područja (ne)poznatog, uz zapitanost o mogućim dometima onoga što je promena. A ako se lepo prisetimo niza srpskih pesnika koji su dovoljno poživeli da mogu da dođu do promene, odnosno, reza, videćemo slično kretanje: sumu koja je ujedno i preispitivanje dosadašnjeg puta. I mada ovo nije knjiga koja je reprezentativna za ceo Popin opus i mada bih čak, usudiću se reći, dve do tri pesme izostavio, ono što funkcioniše je prvorazredno i svetsko kao malo šta u našoj književnosti.

Pesmu koju stavljam odlikuje nešto neobično, a sasvim jasno: ona je nastala iz tačno određenog trenutka i vremena, ali se sjajno saobražava različitim, novim kontekstima, koji joj nisu pripadali na početku. 

PROLAZNIK I TOPOLA


Proširuju ulicu

Preopterećenu saobraćajem

Seku topole


Buldožeri uzimaju zalet

I jednim jedinim udarcem

Obaraju drveće


Jedna se topola samo zatresla

Odolela je gvožđu


Buldožer se od nje odmiče

Bučno unatraške

Priprema se za poslednji juriš


Među okupljenim prolaznicima

Stoji i jedan postariji čovek


Skida šešir pred topolom

Maše joj kišobranom

I viče iz sveg grla


Ne daj se dušo
Displaying 1 of 1 review

Can't find what you're looking for?

Get help and learn more about the design.