Damapada je zbirka aforizama koja je verovatno nastala u trećem veku pre naše ere kao ilustracija budističkog moralnog sistema ili DAME. Pisana je na jeziku Pali, koji se koristio među budistima Cejlona, Burme i Indokine, za razliku od Sanskrita na kome je zabeležena većina spisa drevne Indije. Odnos Sanskrita i Palija je sličan odnosu latinskog i italijanskog jezika. Tako, ono što DARMA znači na Sanskritu, DAMA znači na Paliju — zakon pravednosti, večni zakon univerzuma, delanje u skladu sa najvišim zakonom sveta. I sam Buda je čitavo svoje učenje često nazivao DAMOM, jer je suština njegove poruke svetu bila sadržana u poštovanju moralnih zakona, a ne u metafizičkim mudrovanjima, niti u teološkim raspravama koje guše snagu duha. PADA u ovom kontekstu označava stazu po kojoj hoda čovek pozvan da stremi savršenstvu ovozemaljskog života, čovek koji je izabrao da sledi zakon DAME koji je Buda pokazao svetu. Tako DAMAPADA označava stazu savršenstva na kojoj čovek sopstvenim koracima i sopstvenim delima hoda prema najvišoj istini. Za budiste, to je NIRVANA, stanje dostupno samo najupornijma i najmudrijima.